Posljednjih 12 sezona španjolske Primere obilježio je duopol Real Madrida i Barcelone koji je nakratko uspio prekinuti jedino Atletico Madrid 2014. godine. Sevilla je u tom poretku uvijek bila odmah ispod najboljih, ali nikad ni blizu vrhu.
Tri vijesti o kojima se priča
Andalužani su najčešće završavali na petom mjestu; u europskim natjecanjima su se proslavili s pet osvojenih Kupova Uefa / Europa liga, ali u domaćem prvenstvu su za prvakom debelo zaostajali – u prosjeku čak 36.8 bodova u zadnjih pet sezona.
Međutim, ove sezone su napravili iskorak i od simpatične momčadi postali legitiman kandidat za naslov. Trenutno za Barcelonom zaostaju dva boda, a za Realom, koji ima utakmicu manje, jedan. Upravo je Sevilla u spektakularnoj utakmici zaustavila Realov niz od 40 utakmica bez poraza i najavila zanimljiv rasplet prvenstva.
„Čarobnjak“ još jednom izveo svoju magiju
Stvaranje moderne Seville počinje 2000. godine kada je klub ispao u drugu ligu. Na funkciju sportskog direktora tada dolazi Ramon Rodriguez Verdejo poznatiji kao Monchi. Bivši vratar Seville je većinu karijere proveo kao zamjena prije nego je s 30 godina objesio rukavice o klin i odlučio se za sadašnji posao u kojem će postati među najboljima u Europi.
Ulaganje u omladinsku školu i razvijanje vrhunske skautske službe su bili u središtu njegove vizije. Ona je brzo počela davati rezultate – Sevilla se vratila u Primeru, a već 2006. je osvojila tadašnji Kup Uefa. Osim dobrih rezultata na terenu, ništa slabiji nisu bili ni oni financijski zahvaljujući unosnim prodajama igrača koje su sami razvili ili kupili za „siću.“
Na temelju takve filozofije je stvorena i današnja momčad Seville. Andalužani su „izmislili“ igrače poput Stevena N'Zonzija, Mariana, Sergija Escudera i Wissama Ben Yedera. Radi se o jeftinim, ali i vrlo iskusnim igračima koji su prošli ispod radara najvećih klubova, ali ne i ispod onog „čarobnjaka“ Monchija.
Osim njih, revitalizirali su karijere posuđenih Samira Nasrija i Stevana Jovetića koje se nogometna javnost već spremala proglasiti igračima neostvarenog potencijala. Monchi je po tko zna koji put izveo svoju magiju, ali važnijim od igračkih pojačanja se pokazalo ono trenersko.
Novi trener dao šampionski gard „vječno petoj“ momčadi
Vrlo uspješan trener Unai Emery je otišao u PSG, a njegov je nasljednik postao bivši izbornik Čilea Jorge Sampaoli. Energičnom Argentincu koji izgledom više podsjeća na UFC borca nego na trenera je ovo prvi posao u Europi, a u Sevilli je uspješno implementirao igru po kojoj je postao poznat u Južnoj Americi.
Sampaolijeva filozofija se temelji na napadačkom nogometu s fokusom na visoki presing i brza dodavanja. Njegova momčad će uvijek biti više proaktivna nego reaktivna, težit će dominaciji i uspostavljanju svog stila igre.
Sevilla ove sezone po utakmici ima 403 dodavanja po utakmici u odnosu na 292 prošle sezone, a novi sistem se pokazao ključnim u ispravljanju najveće boljke Seville u prošlim sezonama. Radi se o gostujućim utakmicama na kojima je prošle sezone osvojeno svega devet bodova i to zahvaljujući devet remija.
Nije na klupi ni jednu punu sezonu, a već ga želi Barcelona
Ove sezone je samo Barcelona skupila više bodova na gostovanjima, a po broju stvorenih prilika na gostovanjima su treći u ligi. Po utakmici postižu dva gola po utakmici u odnosu na 1.34 prošle sezone, a čak 14 igrača je postizalo golove za Sevillu. Ben Yedder je prvi strijelac s osam golova, a velika prednost Seville je što nije jasno definirano tko je prva napadačka opcija, za razliku od prošle sezone kada je to bio Kevin Gameiro.
Igra Seville je vrlo nepredvidljiva i teško je odrediti od koga prijeti najveća opasnost. To je još jedna zasluga trenera Sampaolija koji je svojim radom nakon nepune jedne sezone privukao interes Barcelone.
Međutim, prema zadnjim informacijama Sampaoli je u potpunosti posvećen projektu Seville i ne planira otići u Barcelonu. Proljeće u Primeri će biti vrlo zanimljivo – Barcelona i Real Madrid nisu na razini koja se od njih očekuje, a Sevillina forma ne pada i Andalužani su legitimni kandidati za svoj drugi naslov u povijesti i prvi nakon 1946. godine.
