Ulazi li Zvonimir Boban u Dinamo, koliko je to uopće realno u jeku dvorskih borbi u Maksimiru, uvlače li te najave strah u kosti nekim čelnicima Dinama te je li to naznaka novog rata za fotelje i vlast u Maksimiru? 

Bobanove sugestivne izjave u pojedinim medijima odaju dojam da je legendarni Vatreni kapetan spreman na taj potez, da je kucnuo taj trenutak, da želi preuzeti odgovornost, ali još uvijek nije jasno pod kojim uvjetima.

Čini se logičnim da Boban želi ući u Dinamo isključivo na način da preuzme najvišu dužnost u maksimirskom klubu, a to je predsjedničko mjesto, i to pod bitno drukčijim uvjetima, odnosno da ima puno veće ovlasti nego što ih trenutačno ima Velimir Zajec.

Tko doista želi Bobana u Dinamu?

Posve je jasno da Boban ni pod koju cijenu ne želi biti fikus, netko tko će imati više-manje proceduralne dužnosti, male ili nikakve ovlasti, pogotovo ako bi u isto vrijeme preuzeo odgovornost, barem bi takva percepcija bila u javnosti, za rezultate i razvoj kluba.

Da bi se sve to ostvarilo, potrebna je promjena Statuta i bitno drukčiji ustroj maksimirskog klub. Do takvih opsežnih promjena ne može doći bez nastavka demokratizacije kluba i raspisivanja novih izbora. Novi predsjednik mora imati legitimitet, a može ga dobiti samo na izborima.

Užas u Zagrebu: Nogometašu (22) na utakmici se rasprsnuo bubreg, liječnici su mu ga izvadili

E, sad, dolazi ključno pitanje? Tko to doista želi u ovom trenutku u Dinamu i što bi to značilo za mnoge ljude koji su trenutačno u vrhu kluba? Posve je jasno da bi uvođenjem izravne demokracije neka klupska tijela postala suvišna, ponajprije Izvršni odbor, koji još uvijek ima u rukama veliku moć. Nije teško zaključiti da neki u ljudi IO-u napadno ostavljaju dojam da su oni zapravo vodeći dužnosnici kluba, da ne kažem stvarni šefovi.

Izvršni odbor najveća prepreka

Sve govori da ljudi koji sjede u tom tijelu ne bi baš skakali od sreće da ih se izbriše sa scene, a to bi se jamačno dogodilo ako bi se mijenjao Statut i proveli izravni izbori. Iz toga proizlazi logičan zaključak da će se Bobanovu ulasku u maksimirski klub na opisani način, dakle da postane predsjednik s maksimalnim ovlastima, najviše opirati pojedini članovi Izvršnog odbora, ako ne već svi. A to je već prilično visoka prepreka.

Proces istinske demokratizacije Dinama ni izbliza nije završen. Ako se to doista želi napraviti, mora se u djelo provesti parola "jedan član, jedan glas". Prema aktualnom Statutu znamo da to nije tako. U rukama Izvršnog odbora ostala je snažna poluga moći, posebice u pogledu "punjenja" Skupštine i veliko je pitanje želi li se vrhuška kluba toga odreći?

Potrebna je promjena Statuta i izravni izbori

Podsjećam da 35 članova Skupštine izabire Izvršni odbor, a tek 25 članova kluba bira se neposrednim glasovanjem. Do takvog omjera došlo se mukotrpnim pregovorima demokratskih snaga s bivšom vlašću. Kada je to usvojeno, izgledalo je da će se jako teško maknuti s vlasti Mirka Barišića i njegovu kliku jer im je ostavljena mogućnost da sami izabiru svoje predstavnike i praktički opet sami sebe biraju.

Modrićev "sin" odlazi iz Madrida? Velikan je zagrizao i ne želi pustiti

No pokazalo se da Barišić i bivša ekipa nisu baš tako moćni i sposobni, ipak su izgubili izbore, iako im je u rukama ostala tako moćan instrument, no to je neka druga priča.

Uglavnom, proces demokratizacije ni izbliza nije završen i trenutačni Statut trebao je biti tek prijelazno rješenje. Neki će reći da je i Skupština u ovom golemom obliku potpuno nepotrebna ako se teži izravnoj demokratizaciji i maksimalnoj efikasnosti izvršne vlasti. To se sve može smanjiti.

Proces demokratizacije mora se nastaviti

Krene li se tim putem, a sjećamo se da je demokratski val to obećavao, članovi kluba izravno bi birali predsjednika, koji bi tijekom kampanje predstavio program i članove svoje vlade, tako da bi se unaprijed znalo tko preuzima najviše funkcije. 

Predsjednik bi zajedno sa svojom vladom u vidu Uprave dobio sve ovlasti voditi klub, ali imao bi i potpunu odgovornost. Znalo bi se točno tko što radi i tko je odgovoran za sve dobro, ali i za sve loše.

Neviđena tama osječkog sporta: Tri najpraćenija kluba u zadnjih 30 utakmica imaju dvije pobjede

U tom slučaju izbjegle bi se trenutačna konfuzija i prebacivanje odgovornosti kao vrućeg krumpira, što gledamo otkako je nova vlast preuzela vođenje kluba. Vidimo da se Dinamovi moćnici nikako ne mogu dogovoriti tko je za što odgovoran, tko kosi, a tko vodu nosi, a kamoli da to znaju navijači.

Dinamova piramida moći toliko je zbrkana da nije nikakvo čudo što je došlo do sukoba interesa i svakojakih problema u vođenju kluba. Dinamov ustroj danas podsjeća na Hrvatski sabor. Tko jednom uđe unutra, nipošto ne želi izaći i ne pada mu napamet tražiti prijevremene izbore.

Navijači Dinama ne trebaju riječi već djela

Svi se grčevito drže za svoje fotelje do posljednje sekunde mandata. Stvari se mogu do kraja raščistiti i suštinski promijeniti isključivo ako se proces demokratizacije nastavi i prepusti članovima da biraju predsjednika i daju mu legitimitet voditi klub kako je to predstavio u kampanji. Nikakvi posrednici, izvršnjaci ili delegati tu nisu potrebni.

Boban i svi ostali kandidati imali bi mogućnost predstaviti svoje programe članovima kluba i borili bi se za mandat na izborima. Naravno, nitko ne može jamčiti da bi tako izabrani predsjednik bio uspješan. U slučaju vala nezadovoljstva prije kraja mandata, postoji statutarni lijek i propisana procedura kako da ga se smijeni i raspišu novi izbori.

Ako Boban doista želi ući u Dinamo, ako doista želi preuzeti odgovornost i dobiti sve ovlasti, promjena Statuta i izbori jedini su ispravan i realan način. Bez izbora nema legitimiteta, a bez promjene Statuta nema promjene ustroja kluba. Tko to doista želi u Dinamu, to je veliko pitanje. Navijači Dinama ne trebaju riječi nego djela.