Od tihog transfera do naslova prvaka, sezona iz snova je iza Ante Kovačevića, 27-godišnjeg malonogometaša Olmissuma, novog prvaka Hrvatske, igrača koji je u doigravanju odigrao jednu od ključnih uloga.
Tri vijesti o kojima se priča
Stoga smo s Antom odlučili porazgovorati o raznim temama, prije svega o finalu koje je oduševilo, ali i koje je izazvalo puno bure u javnosti, zatim o cijeloj sezoni, ali i o njegovom neuobičajenom igračkom putu.
Dulji uvod ne treba, gotovo sve nam je Ante sam otkrio kroz ovaj vrlo sadržajan razgovor.
"Put uz proslavu trajao je šest-sedam sati"
Prije svega čestitke na tituli. Je li fešta gotova i kako je izgledala? Od autobusa iz Rijeke, preko dočeka u Omišu pa do dolaska kući u Split?
"Hvala vam na čestitkama. Vjerujte mi, fešta još traje. Sve izgleda nestvarno jer ova ekipa takvu proslavu i zaslužuje. Dovoljno je reći da je put iz Rijeke trajao šest-sedam sati i da je gotovo svako ugibalište bilo naše stajalište, ali detalje ipak nećemo otkrivati (smijeh). O dočeku mogu govoriti samo u superlativima. Vjerujte mi, ni igrači ni treneri još uvijek nisu potpuno svjesni kakav smo rezultat ostvarili."
Prije sezone odabrao si transfer iz Torcide u Olmissum. Transfer je prošao prilično tiho, ali sezona nije. Sve govori da bolju odluku nisi mogao donijeti?
"Da, odluku sam donio nakon razgovora sa svojim menadžerom Mariom Šandrkom. Transfer je bio tih, ali nimalo lagan. Imam veliku podršku agencije Fides Sports Agency koja brine o mojoj karijeri pa sam sada potpuno fokusiran na teren. Kada danas pogledam unatrag, sigurno ne bih izabrao ništa drugo. No vjerujte mi, čak i da nismo osvojili trofej, rekao bih vam da je ovo bio pravi potez za moju karijeru."
U prvom dijelu prvenstva zabio si dva pogotka u devet kola, a onda je krenulo. Na kraju 21 gol u prvenstvu i kupu, od čega osam u doigravanju. Gdje se otvorilo? U onom preokretu u Osijeku? (s 3:0 na 3:5, uz dva Antina gola)
"Kada danas pogledamo statistiku i kažemo da sam zabio samo dva gola u prvom dijelu sezone, zvuči nestvarno. Međutim, ekipa se tada još uigravala sa mnom kao „lažnim“ pivotom i trebalo je vremena da se prilagodimo jedni drugima. Mogu reći da je sve krenulo od Osijeka. Mentalitet koji smo tamo stekli sigurno se odrazio na ostatak sezone, ali i na mene osobno. Velike zasluge pripadaju suigračima bez kojih moj individualni učinak ne bi bio moguć, kao i treneru i upravi koji su vjerovali u mene."
Vjerovali su u preokret, a o atmosferi na tribinama ima pozitivno mišljenje
Idemo na finalnu seriju. Kakav je bio osjećaj nakon poraza u prve dvije utakmice, oba puta vrlo tijesno?
"Osjećaj je bio razočaravajući jer smo znali koliko smo bili blizu. Nažalost, koštale su nas neke pogreške u obrambenim situacijama. Međutim, kada imate trenera poput Despotovića, kada svaki trening prati detaljna analiza i kada vam se usadi takav mentalitet, gotovo smo bili sigurni da ćemo se vratiti na Trsat i izboriti majstoricu."
Prvu utakmicu u Omišu igrali ste u grču, a onda se nakon onih penala sve otvorilo?
"Slažem se. Naravno da je bilo grča, ali naša obrana u toj utakmici djelovala je fenomenalno. Nakon povratka iz Rijeke razgovarali smo i zaključili da obranu moramo podići na još višu razinu. Kasnije nam se upravo to vratilo kroz pobjedu u raspucavanju penala. Ipak, moram priznati da je njihov vratar bio jedan od najboljih pojedinaca tog susreta."
Moramo se dotaknuti i atmosfere u Rijeci. Kako bi je ocijenio? Smatraš li da su neke stvari ipak prešle granicu?
"Ako gledamo maksimalnu ocjenu, upravo toliku bih dao atmosferi. Vjerujem da svaki sportaš živi za ovakve utakmice. Meni osobno bilo je fenomenalno igrati u takvom ambijentu i smatram da me takvo iskustvo može samo unaprijediti kao igrača. Naravno, bilo je vrijeđanja i neugodnih situacija, a jedino što mogu posebno zamjeriti jest trenutak kada je moj suigrač pogođen upaljačem u glavu. Osim toga, koliko god bilo ružnih povika, mislim da je svatko od nas uživao igrati pred takvom publikom."
Treba pričati o futsalu kakav se igrao, a ne o onome drugome
U majstorici se činilo da je sve bilo pod kontrolom. Atmosfera je bila užarena, ali bez većih incidenata. Kako si ti vidio događaje nakon utakmice?
"Slažem se, situacija je bila puno bolja nego u prethodne dvije utakmice. I dalje je bilo određenih propusta, posebno nakon završetka susreta, ali smatram da bi se o tome trebalo što manje pisati, a puno više o ljepoti futsala koju su ove dvije ekipe pokazale u ovom povijesnom finalu."
Kako komentiraš izjavu Rijeke da ste nekorektno slavili prema tribinama?
"Svatko ima pravo na svoje mišljenje. Mogu samo reći da naše slavlje sigurno nije imalo za cilj provocirati publiku. U sve tri gostujuće utakmice osjetili smo pritisak s tribina i vjerujte mi da nam provociranje nije bilo ni na kraj pameti. Emocije su jednostavno izašle spontano. Kada osvojite naslov prvaka na takav način, posljednje o čemu razmišljate jest kako isprovocirati nekoga na tribinama."
Što očekivati od sljedeće sezone? Liga prvaka? Na vama je da vratite i drugog hrvatskog predstavnika.
"Nakon ove sezone, u kojoj nas je malo tko vidio kao buduće prvake, mogu slobodno reći da nam je cilj obraniti naslov. Nadam se da će momčad ostati na okupu jer je zajedništvo koje smo imali ove godine nešto što se rijetko doživi tijekom karijere. Liga prvaka na početku moje futsalske karijere bila je samo san, a danas je stvarnost. Možete očekivati jak Olmissum jer ova ekipa ima velike ambicije."
Dijete Hajduka koje se iz 1. NL prebacilo na futsal
Idemo malo na tvoju neobičnu priču. Bio si standardni drugoligaški nogometaš, igrao si gotovo svako kolo. Kako je došlo do odluke da ostaviš nogomet i potpuno se prebaciš na futsal?
"Mogu slobodno reći da bih o svojoj nogometnoj karijeri mogao napisati knjigu, i vjerujte mi da ne bi bila kratka. Uz nogomet sam cijelo vrijeme igrao i futsal. Jednostavno, kada zaigrate taj sport, uđe vam pod kožu. Kada danas pogledam, odluka je bila vrlo jednostavna. Neke se stvari u životu nisu posložile onako kako sam planirao i prihvatio sam futsal objema rukama. Danas mogu reći da je to bio najbolji potez u mom životu."
Zanimljiv je bio i tvoj nogometni put. Dalmatinac, Hajduk, Adriatic pa Dubrava. Kako danas gledaš na te odluke?
"Prve nogometne korake napravio sam u Dalmatincu, a nakon prve godine preselio sam se na Poljud. Nakon jednogodišnjeg izleta u Adriatic vratio sam se u Hajduk, gdje sam ostao do kraja juniorskog staža. Nakon toga preselio sam se u zagrebačku Dubravu. Neke moje odluke dovele su do promjene sredine i odlaska u Zagreb. Kada danas pogledam unatrag, bilo je i dobrih i loših odluka, ali iz svake sam izašao jači i bolji. Na to sam ponosan."
Sanjao je puni Poljud, dočekao krcate Gripe
Žališ li što u nogometu nisi napravio više, barem osjetio kako je istrčati pred pun Poljud u dresu Hajduka?
"Vjerujte mi da je svakom djetetu iz Splita san zaigrati za Hajduk. Naravno da mi je žao što nisam istrčao pred pun Poljud, ali imam utjehu da sam igrao pred prepunim Gripama i osjetio barem dio onoga što sam sanjao kao dijete. Što se tiče nogometa, mogu reći i da žalim i da ne žalim. Svako dijete u Splitu kreće prema velikom nogometu, ali kada pogledam da sam u tri godine futsala osvojio Kup i prvenstvo Hrvatske, nemam za čim žaliti."
Reprezentacija je san svakog igrača. Koliko misliš da si u ovom trenutku blizu tog poziva?
"Prije svega, ponosan sam što me ljudi uopće povezuju s reprezentacijom. Naravno da mislim da sam blizu, pogotovo nakon ovakve sezone. Međutim, hvala Bogu da je konkurencija jaka. Iskreno, upravo me ta konkurencija dodatno motivirala i tjerala da se dokazujem. Nadam se da ću jednog dana biti spreman dostojno zamijeniti bilo koga ako dobijem poziv."
Recimo da si sada negdje na polovici karijere. Kako bi volio da ona izgleda kada jednog dana završi?
"Još mi je teško govoriti o kraju karijere jer je moj put u futsalu relativno kratak i tek ostvarujem neke svoje ciljeve. Mogu reći da je sve počelo fenomenalno i ako ovako nastavim, vjerujem da mogu ostvariti sve što sam zacrtao. Volio bih da mi ovo pitanje postavite za pet godina, tada bih vam sigurno mogao dati puno konkretniji odgovor."
