Umjesto da u fokusu bude nogomet, odnosno nogometaši Dinama i Hajduka, treneri i taktičke varijante, recentni rezultati i forma, svjedoci smo rata priopćenjima i nesmiljenom dizanju tenzija uoči najvećeg derbija hrvatskog nogometa.
Umjesto da svi skupa s veseljem čekamo hrvatski praznik nogometa, nervozno grickamo zanoktice plašeći se posljedica. Svjedočimo retoričkom ratu.
U najmanju ruku neozbiljno i neodgovorno s obje strane, a potencijalno i vrlo opasno. Obično klubovi prozivaju medije da stvaraju napetu atmosferu, izmišljaju vijesti i traže senzacije, no na ovom primjeru vidimo koliko je to licemjerno. Tko to sada potiče svađe i dizanje tenzija!? I Modri i Bijeli planet imaju još vremena da se urazume i stišaju retoriku, ali vatra je potpaljena.
Skretanje pozornost
S obzirom na situaciju u oba kluba nakon poraza u četvrtfinalu Kupa te više-manje loših rezultata obje momčadi u proljetnom dijelu sezone, te posljedičnu krizu i napetu situaciju u oba tabora, cinici bi rekli da je ovo klasično skretanje navijačke i medijske pozornosti sa sebe i svojih pogrešaka u vođenju klubova, ponajviše u selekciji momčadi i izboru trenera, na neke sporedne stvari.
Neću reći na trivijalne jer vidimo kakva se užarena i potencijalno opasna atmosfera stvara, ali pitanja koja se potežu trebala bi biti od drugorazrednog značaja, barem za one kojima je nogomet na prvom mjestu.
Stvara se takva atmosfera kao da bi nekima zapravo odgovaralo da se maksimalno zaoštri, pa i da, ne daj Bože, bude nereda jer bi na taj način pozornost javnosti bila usmjerena s bitnih nogometnih, a još više društvenih problema na manje ili posve nebitne.
Kome to odgovara?
Zar već nemamo dovoljno negativnih primjera i iskustva oko svega toga? Sve smo to već vidjeli tko zna koliko puta, zar povijesna lekcija nije naučena!? Kome odgovara dodatno potpaljivanje ionako poslovično napete atmosfere koju nose derbiji najvećih hrvatskih klubova, pogotovo kada je rezultatska važnost tako golema?
Kome odgovara da je nogomet u trećem planu, a da se u centar pažnje stavlja tematika kojoj trenutačno svjedočimo? Zašto se dodatno dižu tenzije, čemu bacanje ampera benzina na ionako usijanu žeravicu? Nije li to u najmanju ruku neodgovorno!?
Ako bi sada ulazili u sitna crevca i tražili koja je strana manje ili više kriva, tko je prvi počeo, a tko nastavio, tko se drži propisa, a tko provocira i namjerno stvara paniku, ne bismo ništa napravili jer je poznato da su za slične fajtove potrebne dvije strane. Samo bismo potakli daljnje zaoštravanje.
Infantilna svađa
Doima se kao da su i jedna i druga strana jedva dočekale ovakvu situaciju. Sve skupa izgleda infantilno, kao da se svađaju djeca u vrtiću, ali posljedice mogu biti jako opasne. Možete li zamisliti kakav će biti odjek na tribinama i kako takvo dizanje tenzija utječe na najusijanije glave.
To nije teško pretpostaviti. Lako je zamisliti opću koreografiju, pirotehničku, pisanu i verbalnu, no to ostaje u domeni folklora i lako se zaboravlja. Najvažnije je da ne bude većih problema, da ne kažem nereda i nasilja. Vidimo kakve su reakcije na društvenim mrežama... Situaciji treba pristupiti krajnje oprezno jer zapaljeno je jako opasno gorivo. To znači da treba dignuti na noge sve jedinice i službe.
Država mora odraditi posao, ne smije biti pogrešaka
Jedina dobra strana ove rafalne paljbe je da će ponukati policiju, nadajmo se, da se jako dobro pripremi i da neće dozvoliti neugodna iznenađenja, kako je to znalo biti u prošlosti. Državni aparat na svim razinama mora besprijekorno odraditi posao.
Kada su policija i sve službe na nogama, većih ekscesa ne bi smjelo biti. Neki će reći da će to tako sigurno i biti osim ako doista nekome odgovara da se nešto dogodi… Nadajmo se da su takve bojazni potpuno promašene.