Scenarij kola iz prošle sezone: loš, lošiji, najlošiji. Rijeka zbog mršavog remija s Lokomotivom na Rujevici, Hajduk zbog poraza na očito jako nezgodnom gostovanju u Varaždinu i Dinamo zbog šokantnog poraza od Gorice u Maksimiru.
Paprena juha za novog predsjednika
Sve troje kao da se natječu tko će biti lošiji i jako dobro im ide. Dok je Nenad Črnko zaključio predsjednički mandat na čelu Gorice s prvom pobjedom u Maksimiru protiv Dinama, vjerojatno najvećom u povijesti turopoljskog kluba, Zvonimir Boban započeo je novu Dinamovu eru s gorkom pilulom. Izbor na mjesto predsjednika Dinama proslavio je s knedlom u grlu. Umjesto delikatesne čestitke, Modra momčad servirala mu je paprenu juhu. Praznik demokratskih izbora pretvorio se u maksimirski koncert zvižduka.
Tri vijesti o kojima se priča
Dinamo ne samo da je pretrpio prvi poraz nego je i odigrao najlošiju utakmicu u sezoni, a nije da su sve prije toga bile dobre. Štoviše, već u Varaždinu to nije izgledalo dobro, a ni prije toga nije bilo bajno. Realno rečeno, pobjeđivalo se s dosta sreće, primjerice u Osijeku i Rijeci, gdje su Modri slavili ponajviše zbog šeprtljavosti suparničkih napadača. Gotovo u svakoj utakmici Modri su imali jedno loše poluvrijeme, protiv Gorice oba. Razlika je u tome što je prvo bilo katastrofalno, pa u drugom i nije moglo biti gore, ali to ne znači da je bilo dobro.
Igra se krilima bez klasični krila
Nikada nije dobar trenutak da se izgubi utakmica na vlastitom bunjištu, najmanje uoči dvaju derbija; prvi je protiv Hajduka na Poljudu u sljedećem kolu SHNL-a, 20. rujna, a već četiri dana poslije Dinamo u Maksimiru otvara Europsku ligu protiv Fenerbahcea. U ovom trenutku za Modre je jedina dobra vijest da su Hajduk i posebice Rijeka još lošiji, a ni Fenerbahce ne izgleda pretjerano impresivno, no turski klub je već neka druga priča.
Nakon rezultatskog debakla i grozomornih igara u Europi loše igre Hajduka i Rijeke nisu neko posebno iznenađenje, čak bismo mogli reći da je Hajduk bolji nego što se moglo nazrijeti, no od Dinama se ipak očekivalo više. Činjenica jest da se radi o potpuno novoj momčadi i da treba vremena da se to sve posloži, ali u ovako očajnoj domaćoj konkurenciji moralo bi biti puno bolje.
Dinamo bi trebao miljama odskakati od ostatka lige
Kvaliteta lige je takva da bi tu Dinamo trebao miljama odskakati. Kada na pojačanja potrošite 8-9 puta više nego cijela liga zajedno, logično je očekivati dominaciju u svakom pogledu. OK, rezultat u nogometu ponekad može zatajiti, možete biti bolji, dobro odigrati i ne pobijediti, no Dinamo zasad ne igra dobro i to je teško demantirati. U dvjema ligaškim utakmicama zaredom na vidjelo su izašle brojne rupe.
Najveća je ta da Modri forsiraju igru s krilima, to sugeriraju sustav i formacija, a nisu doveli pojačanje na lijevoj strani. Momčad je nakrcana veznjacima, i to sličnog profila, a nema dovoljno klasičnih krila, barem onih na koje se računa. Najviše upada u oči procjena da se s Gabrielom Vidovićem krene u sezonu na lijevom krilu.
Enigma Vidović
Već je bio u Maksimiru, imali smo ga priliku gledati i bilo je prilično jasno da on teško može kvalitetno egzistirati kao krilo. Nema hitrinu i probojnost, a ni navike klasičnog krila. Stoga ne čudi da stalno ide u sredinu i traži loptu, ne širi igru, želi biti bliže suparničkim vratima, pa gotovo svi napadi idu preko desne strane. Vidljivo je da je njegova najbolja pozicija na mjestu povučenog napadača, i to u formaciji 4-2-3-1. Ukratko: desetka.
Zbog tehničkih kvaliteta i osjećaja za gol na toj poziciji može najviše dati. I možda biti visokokvalitetan, s naglaskom na možda. Ako se sve to davno prije znalo, o tome sam u nekoliko navrata pisao prije početka sezone, ostaje upitnik iznad glave, odnosno pitanje: kako to da su u Dinamu odlučili ići s Vidovićem na lijevom krilu? Kao da se pokušalo na silu naći mu mjesto u momčadi.
Pokušaj sa Stojkovićem na lijevom krilu
Statistički podatak da velika većina Dinamovih napada ide preko desne strane, a da je lijeva strana prazna poput isušenog pustinjskog bunara nije nikakvo iznenađenje. Dapače, to se moglo očekivati.
Ta procjena s Vidovićem, koja je njegova najbolja pozicija i što može odigrati na krilu, otvara brojna pitanja. Već se moglo osjetiti da se u Maksimiru od Vidovića kao krilnog igrača polako odustaje.
Pa i nije iznenađenje da je Mario Kovačević protiv Gorice pokušao na lijevoj strani s Lukom Stojkovićem, koji je u omladinskom stažu igrao lijevo krilo, no u međuvremenu je forsiran kao veznjak. Ideja je jasna, pokušaj da se dobije bolji balans između dvaju krilnih strana, da se oteža suparniku branjenje i da Modri koliko-toliko budu opasni i s lijeve strane, no krajnji rezultat podjednako je porazan. Modri su podbacili u svim linijama, pa i na mjestu vratara.
Veznjaci se međusobno guše
Neki su iznenađeni ofenzivnom neučinkovitošću veznih igrača, koji najčešće loptu vraćaju unazad. Pogleda li se njihova statistika iz prošlih sezona, to također nije neko pretjerano iznenađenje. Golovi i asistencije nisu im neki forte, sve su to slični profili igrača, pa je logično da se međusobno guše. Kovačević je i dalje uvjeren da Mišić i Villar mogu zajedno. Možda i mogu, ali zasad se to ne vidi. Vidi se tu puno solidnih, možda i vrlo dobrih igrača, ali dojam je da nema neke posebne klase.
Namjerno izbjegavam riječ visoke jer takvi sigurno ne bi igrali po drugim ligama i logično je zaključiti da ne bi ni došli u Dinamo. Dojam je da je Boban donio slične zaključke nakon nekoliko uvodnih utakmica i da mu se upalilo zvono za uzbunu, pa je odlučio pohitati u Milano po Ismaëla Bennacera. On bi trebao donijeti višu kvalitetu i biti osvježenje za Dinamovu momčad, no sve je to veliko pitanje.
Bobanovo zvono za uzbunu
Teško je reći u kakvom je stanju. Jednostavno ne znamo. Može se postaviti pitanje zbog čega nije mogao pronaći klub u većim ligama? Da jest, ne bi ni dolazio u Dinamo. Nagledali smo se u SHNL-u igrača koji su negda bili visokocijenjeni, a kada bi istrčali na teren, vidjeli biste zbog čega im je karijera u silaznoj putanji.
Sjetite se samo Ferra, čovjeka su procjenjivali na stotinu milijuna eura, uz Felixa je bio najveća zvijezda Benfice kada su Orlovi igrali protiv Dinama u Maksimiru, a samo koju godinu poslije prešao je u Hajduku i izgledalo devastirano. Iskustvo nas uči da dok ne vidimo igrača na travnjaku, pa i nekoć vrlo cijenjene igrače koji pokušavaju revitalizirati karijeru u hrvatskoj ligi, ne možemo gurnuti ruku u vatru i reći da će biti pojačanje.
Šansa za iskupljenje protiv Hajduka i Fenera ili pad u duboku krizu
Kako god, Kovačević i njegova momčad nalaze se u vrlo skliskoj, ali i izazovnoj situaciji uoči dvaju derbija. Nije teško dokučiti kakav bi potres nastao u slučaju negativnih rezultata, ali isto tako pjevale bi se arije ako se upišu pobjede. Sve bi odjednom izgledalo puno ružičastije.
Modri imaju šansu iskupiti se, popraviti atmosferu, vratiti optimizam i pokazati da imaju potencijal. Zasad su pod paljbom medijskih i navijačkih kritika, ali prerano je za donošenje nekih dugoročnijih zaključaka. Bit ćemo svi skupa puno pametniji nakon okršaja s Hajdukom i Fenerbahceom.
