"Želio bih podijeliti ovu priču mirno i dostojanstveno, u spomen na oca jer smatram da nije dobio priznanje kakvo zaslužuje za svoj izum", skromno nam se obratio prije nekoliko dana gospodin Karlo Dekanić iz Zagreba i prilično nas zaintrigirao svojim dopisom, u kojem je najkraćim crtama pojasnio tematiku, odnosno priču u svojem ocu Dinku, visokostručnom alatničaru, talentiranom inovatoru i izumitelju te nogometnom zaljubljeniku.
Hrvatski inovator Dinko Dekanić stvorio revolucionarnu kopačku
Dekanić smatra da njegov otac za života nije dobio drušveno priznanje koje zaslužuje.
Tri vijesti o kojima se priča
"Moj preminuli otac bio je među ostalim i inovator, koji je sredinom 70-ih razvio kopačku s elementima sličnima kasnijem Adidas Predatoru, ali 18 godina prije poznate njemačke tvrtke", naveo je Dekanić i privukao našu pažnju. Sve je podastro činjenicama i dokazima, poslao nam je fotografije, isječke iz novina, diplome i medalje te službene dokumente o patentima.
Preteča slavnih Adidasovih kopački
Vjerujemo da je priča o Dekanićevom ocu vrlo zanimljiva i za širu javnost te smo zaključili da je vrijedi objaviti, pa smo na tu temu napravili širi razgovor.
"Moj otac je rođen 1945. u Zagrebu, a radi posla je odselio 1966. u Švedsku, gdje je živio do 1985. i povratka u Zagreb. Po struci je bio alatničar i imao je svoju radionu u Smalandsstenaru, gradiću na jugu Švedske koji je poznat uspješnom teniskom centru. Otac je, među ostalim, radio i alate za IKEA-u", otkrio nam je gospodin Dekanić u uvodu i nastavio biografsku priču o svojem ocu.
Rad u Švedskoj, nagrade na Sajmu inovacija u Ženevi
"Bio je hrvatski i švedski državljanin, i cijeli život zaljubljenik u nogomet. U Zagrebu je trenirao nogomet prije odlaska u Švedsku, a tamo je igrao za nekoliko manjih klubova kao što su Hästra i Adriatic, s kojima je igrao i drugu švedsku ligu. Kao stari Zagrepčanin, navijao je, naravno, za Dinamo i pratio ga je cijeli život, jednako kao i hrvatsku reprezentaciju", kazao nam je gospodin Dekanić i pojasnio očev talent za inovacije te kako je došao na ideju da unaprijedi kopačke s kojim se kao nogometaš svakodnevno susretao:
"Imao je prirodan talent i nos za rješavanje tehničkih problema, osobito u sportu. Prvi patent za zaštitnu utičnicu (SE7416102L & US3930704A, iz 1974.) osvojio je broncu na Geneva Inventions Fairu. Drugi i najvažniji rad bio je njegov patent nogometne kopačke s gumenim izbočinama za bolju kontrolu lopte, za koji je osvojio srebrnu medalju u Ženevi."
Partnerstva s tehničkim sponzorom Juventusa, Intera i talijanske reprezentacije
Dekanić je pokušao svoje inovativne kopačke uvesti u široku primjenu.
"Nakon što ih je prvotno sam pokušao plasirati bez uspjeha, dogovorio je partnerstvo s Atalasportom iz Italije, koji je u to vrijeme bio tehnički sponzor Juventusa, Intera i talijanske reprezentacije. Nažalost, projekt je propao, meni je razlog nepoznat i nikada nije dobio pravu priliku na tržištu. Od poznatijih nogometaša, kopačke je testirao Sigge Johansson iz Halmstad BK-a, koji je tada bio povremeni švedski reprezentativac, a njegov pozitivan komentar objavljen je u lokalnim novinama, što možete vidjeti u isječku iz novina koji sam vam poslao."
Patent službeno citiran
Dekanić ističe da je najvažniji dio cijele priče tek godinama kasnije uspio detaljno dokumentirati. Dugo je sve bilo pod prašinom prohujalog vremena, držano je daleko od očiju šire javnosti.
"Očev patent za tu kopačku službeno je citiran kao 'prior art' čak 21 put, uključujući od strane Adidasa, Nikea i Reeboka. Također, njegov rad je naravno citiran i u 'originalnom' Predator patentu EP0544841B1. To u principu znači da njihovi kasniji patenti doslovno priznaju njegovu ideju i razvoj kao prethodni korak."
Veliko razočarenje
Kako to obično biva, Dekanićev rad nije dobio zasluženu financijsku, a ni posebnu društvenu satisfakciju.
"Nažalost, otac je nakon propasti projekta ostao jako razočaran i financijski iscrpljen, pa je potpuno odustao od bilo kakvog pokušaja da išta učini povodom toga. Jednostavno je tu temu skroz prekrižio, čak i nakon što su Predator kopačke postale svjetski hit. On je bio takav tip osobe. Govorio mi je da su ga veliki igrači pregazili i doslovce tako rečeno natjerali na odustajanje."
Pregovori s Adidasom
Je li mogao potražiti zaštitu na sudu?
"Je li tada mogao tužiti Adidas ili ne, neovisno jesu li mu patenti istekli, iskreno, nisam siguran. Koliko mi je poznato, jedini koji je uspješno tužio Adidas po pitanju Predator kopački bio je Mađar László Oroszi, koji je u svom patentu (WO1998016129A1 iz 1997.) također naveo rad mog oca kao 'prior art'. Otac mi je pričao da su bili određeni pregovori u nekom periodu i s Adidasom, ali nisu uspješno zaključeni. Bila je to situacija David protiv Golijata, ali u njegovom slučaju neuspješna."
Rad na patentima za skije i teniske rekete
Ta epizoda silno je razočarala Dekanićeva oca…
"Mislim da je zbog toga na dulje vrijeme odustao od razvoja sličnih ideja i radova. U kasnijoj dobi života ponovno je počeo raditi na nekoliko novih ideja, a vezano uz poboljšanje performansi teniskog reketa, za bolji slajs i spin, te skija za postizanje većih brzina, ali kako se teško razbolio, sav interes je prebacio na poboljšanje zdravlja."
Objave u švedskim medijima
Međutim, Dekaniću mlađem ostale su uspomene i dokazi o očevu radu i doprinosu razvoja nogometne obuće.
"Čuvam fotografije i priloge iz švedskih medija vezano uz konkretnu priču. To su uglavnom bili lokalni tiskani mediji. Eto, radi mojeg oca i radi nogometa koji je volio, poželio samo da se bilo kako zabilježi njegov doprinos inovaciji i evoluciji nogometa, koja je kasnije postala globalni fenomen. Naravno, i da njegov rad ne ostane u potpunosti zaboravljen", zaključio je naš sugovornik, čiji je otac doista zaslužio objavu na našem portalu, što je mala, ali slatka satisfakcija za njegovu obitelj.
Galerija
