Italija je u Južnu Afriku 2010. stigla kao aktualni svjetski prvak. Četiri godine ranije pokorili su svijet, a iako momčad više nije bila na vrhuncu kao 2006., i dalje su imali iskustvo, ime i vjeru da mogu otići daleko.
Tri vijesti o kojima se priča
Fabio Cannavaro, Gianluigi Buffon, Andrea Pirlo, Danielle De Rossi, Gennaro Gattuso, Gianluca Zambrotta, bila je to generacija koja je znala kako se osvajaju veliki turniri. A na klupi i dalje Marcelo Lippi.
Ovaj članak dio je rubrike 12 najboljih utakmica svjetskih prvenstava 21. stoljeća.
Od početka to nije izgledalo dobro
No već u skupini bilo je jasno da nešto ne štima. Remiji protiv Paragvaja i Novog Zelanda, gdje su lovili rezultatski minus, uzdrmali su Talijane i znali su da protiv Slovačke nemaju pravo na kiks. Ali, mogao im je i bod biti dovoljan u slučaju da Novi Zeland ne svlada Paragvajce
S druge strane, Slovačka je igrala svoje prvo svjetsko prvenstvo kao samostalna država. Bez velikih, odnosno bez nerealnih očekivanja, ali s nekoliko vrlo zanimljivih imena – Marek Hamšík kao vođa, Martin Škrtel u obrani i Robert Vittek u napadu.
I prije ove utakmice već su pokazali da nisu došli samo sudjelovati, ali imali su samo bod nakon dva susreta i znali su da im igra samo pobjeda. Protiv nabrijanih svjetskih prvaka. Mnogi su mislili da baš i nemaju prevelike šanse.
Talijanski problem s realizacijom i slovačko strpljenje
Od samog početka vidjelo se da će ovo biti teška večer za branitelje naslova. Italija je imala posjed, ali bez prave fluidnosti. Uglavnom je to bilo sporo, predvidljivo i bez energije, a kad se neka šansa i stvorila, onda je na njih Vincenzo Iaquinta uglavnom reagirao kao što se moglo očekivati od nekoga tko je u netom završenoj sezoni postigao tek sedam pogodaka. Istina, sezoni prožetoj ozljedama, ali zbog toga svega bilo je dosta sumnje u odluku da on bude talijanska "devetka" na ovom turniru.
Slovačka je, s druge strane, igrala hrabro, na rubu žutog kartona i izuzetno organizirano. Nisu se skroz povukli, nisu čekali da prođe vrijeme, vrebali su. Tražili su svoju šansu. I dočekali su je.
U 25. minuti De Rossi je pogriješio na sredini terena, a brzi pas dolazi do Roberta Vitteka koji preciznim udarcem pogađa za 1:0. Udarac s ruba kaznenog prostor iznenadio je i Marchettija, vratara Cagliarija koju je u prvom kolu uskočio umjesto ozlijeđenog Buffona, te ni on nije reagirao najbolje. Šok za Talijane, 1:0.
I to takav šok da to odmora gotovo da Talijani više nisu zaprijetili, ako zanemarimo pomalo nespretnu reakciju Škrtela kad je umalo ugrozio svoja vlastita vrata. Na drugom susretu bilo je 0:0 i Talijani bi ako bi tako ostalo s 1:1 imali dovoljno za osminu finala.
Marcelo Lippi je na poluvremenu izvadio Gattusa i uveo Fabija Quaglierellu, Azzurri su tako zaigrali s tri čiste špice. Uz spomenutog Iaquintu, tu je od početka susreta bio u prvom poluvremenu praktički nevidljivi Antonio Di Natale.
Azzurri se bude u drugom dijelu, šanse se stvaraju
Počele su se stvarati prilike, ali spomenuti trojac jednostavno nije namjestio svoje nišanske sprave. Čak i kad je Quaglierella svoju namjestio i poslao loptu tamo gdje je namjeravao, a igrala se 67. minuta, na gol liniji našao se Martin Škrtel.
Je li lopta bila unutra? Određenim dijelom sigurno je. Cijela? Ne možemo znati, nije bilo goal line tehnologije, a iz zaustavljene scene to nismo mogli zaključiti.
Ubacivanja, pokušaji iz daljine, kombinatorika, pokušavali su, ali ništa što bi ozbiljno uzdrmalo slovačku obranu. A onda – novi šok.
U 73. minuti opet Vittek. Nakon što je Hamšikov visoki ubačaj očišćen glavom, zvijezda Napolija šalje oštar ubačaj na prvu vratnicu, a tamo je Vittek siguran za svoj drugi gol.
Branitelj naslova bio je pred ispadanjem.
Ludi završetak i nada koja je kratko trajala
Tek tada Italija pokazuje kako ipak ima igrače sposobne postići pogodak. Igrala se 81. minuta, kad je Quaglierella sam izašao pred Muchu, koji brani njegov udarac, ali samo do Di Natalea, 2:1.
Kreću bezglavi napadi, više se ne misli ni na što drugo nego kako poslati loptu što bliže slovačkom golu.
I evo je, 85. minuta, Di Natale ubacuje, Quaglierella 2:2! Ali ne, zastavice je u zraku! Ponovljena snimka, gledamo je više puta. Moguće da je zaleđe, ali minimalno. VAR-a nije bilo, rezultat ostaje 2:1. Po drugi put na ovom susretu pogodak Talijana spriječili su vjerojatno centimetri.
U 89. minuti Slovačka zabija i treći gol. Kopúnek se ubacio iz drugog plana i pogađa za 3:1.
Italija još jednom uzvraća preko fantastičnog pogotka Quagliarelle s dvadesetak metara, u drugoj minuti sudačke nadoknade za 3:2, ali vremena više nije bilo.
Kraj jedne ere
Bio je to kraj.
Italija je ispala već u skupini, bez ijedne pobjede – jedan od najvećih padova branitelja naslova u povijesti.
Za mnoge igrače trebao je to biti oproštaj od najveće nogometne scene, ali tko bi očekivao da će ovo biti nešto puno više od toga.
Tko je bio kriv? Nije bitno, na kraju se čini da je smjena generacija trebala biti već ozbiljnije pokrenuta, no budućnost nam govori pa možda ni to ne bi ništa promijenilo.
Slovačka večer za pamćenje
S druge strane, Slovačka je ispisala povijest. Hrabro, bez straha i potpuno zasluženo. Odigrali su kako je bilo potrebno za svladati Talijane i zasluženo prošli u osminu finala gdje su hrabro pali od kasnijih finalista Nizozemaca.
Bila je to utakmica u kojoj je nogomet još jednom pokazao da ime i prošlost ne znače ništa kada lopta krene s centra.
I večer u kojoj je malo slovačko srce bilo veće od velikog prvaka.
Pogotke s utakmice pogledajte OVDJE.
