Rezultatski i atmosferski oscilator HNL-ova međuzvjezdanog broda iz kola u kolo mijenja adrese. Još jučer je bio u Maksimiru i Rijeci, a već danas je na Poljudu. Munjeviti preokreti u raspoloženju i formi triju glavnih suparnika doista su zapanjujući. Dosta toga podsjeća na prošlu sezonu, nedostaje još samo da se Rijeka uključi u utrku i prava je šteta što je previše zaostala jer bismo opet imali tešku dramu.
Kada Dinamov brod počne tonuti na otvorenom moru i čini se da modroj posadi nema spasa, iznenada iz sumaglice izroni Hajdukov jedrenjak, spremno baci pojas za spašavanje i ispuca seriju plotuna u vlastiti trup. U zadnje vrijeme slično vrijedi i u obratnom smjeru, tako da treba sačekati barem kraj jesenskog dijela sezone da bi se donosili neki dugoročniji zaključci.
Velemajstori autodestrukcije
Kako god, godinama je poznato da su splitski Bijeli velemajstori autodestrukcije i to su još jednom potvrdili na Rujevici. To kako u Hajduku sami sebi znaju stručno razvaliti atmosferu, malo gdje se može pronaći. Epski debakl u Rijeci došao je u trenutku kada se činilo da Splićani imaju praktički sve; i igru, i atmosferu u svlačionici, i ambijent u klubu i oko njega, pa čak i šampionsku perspektivu, no nakon potopa na Rujevici cijela ta mozaična vaza ponovno se razbila u stotine dijelova i veliko je pitanje hoće li je Gonzalo Garcia moći sastaviti.
Tri vijesti o kojima se priča
Jednom mu je to već uspjelo, no vrč ide na vodu dok se nepovratno razbije, a Hajdukov je blizu baš takvog pucanja. Iako se prije gostovanja u Rijeci činilo da Hajduk ima sve, ipak je negdje u zraku ostao lebdjeti odnos trenera i najveće zvijezde. Hajdukov PR stroj pometao je taj sporni odnos pod tepih i pakirao ga u fini celofan s ukrasnom mašnom, no debakl na Rujevici sve je razotkrio. Car je gol i to svi vide, koliko god se na Poljudu trudili to sakriti.
Garcia i Livaja ne vole se javno
Sada je svima jasno: Garcia i Marko Livaja ne vole se javno. To više i ne kriju. Do Rujevice su to još nekako i skrivali, iako se i tek površnim pogledom moglo naslutiti da tu nešto ne štima. Rezultat je pokrivao napukline, a sada je ta rupa postala toliko velika da ju je nemoguće ne vidjeti. Sukob je bjelodan jer što drugo zaključiti nakon što trener otvoreno izjavi:
"Kad smo ga pozvali na zagrijavanje u drugom poluvremenu, Livaja je rekao da se ne osjeća dobro, da osjeća trbušne probleme i to je bilo to."
I zadnjem naivcu jasno je da Livaja nije želio ući u igru kod rezultata 3:0 za Rijeku, a Garciji je očito prekipjelo i nije to htio skrivati. Tko zna koliko je puta prešutio i ostavio to unutar četiri zida, no sada je očito odlučio maksimalno riskirati i ići do kraja. Dojam je da nije to učinio u afektu, iako je jasno da mu je riječki fijasko tutnjao u glavi. Dovoljno je dugo u hrvatskom nogometu da mu je sigurno jasno što Livaja znači u Hajduku i da ga nijedan trener nije uspio nadživjeti u splitskom klubu. A tko se s njim zakačio, letio je naglavačke. Prije ili kasnije. O tome bi, primjerice, sigurno nešto znao reći Ivan Leko.
Kako hoće i dokle može Livaja?
Mogu se na Poljudu ljutiti koliko hoće, ali puno toga govorilo je da je Livaja praktički postao veći i važniji od kluba. Koliko god da je dobro igrao u nekim fazama poljudske karijere, a stvarno je igrao dobro, ipak je fascinantno, i to bez ironije, da je uspio zaraditi takav status, a da s Hajdukom nije osvojio niti jedno prvenstvo, niti je bitnije pridonio u bilo kakvom europskom uspjehu.
Što bi tek bilo da je bilo i rezultatskog uspjeha, to je teško i zamisliti. Neki će reći da je to samo pokazatelj kolika je legenda, a drugi će se zapitati na kakve je niske kriterije Hajduk spao. Možda je Livaja mogao kako hoće, ali vidjet ćemo dokle može. Cinici će reći da je to oklada za koeficijent 1,10. Možda su pretjerane priče da je Hajduk postao Livajin talac, no kada treneru igrač odbije ući u igru i on to praktički odluči javno priznati, jer kako se drukčije njegova izjava može tumačiti, onda nema puno prostora za kompromise i izmotavanje.
Garcijin autoritet na velikoj kušnji
Garcijin autoritet ozbiljno je narušen, a hoće li biti i totalno srušen, ovisit će o raspletu krize. Garcia i Livaja moraju krajnje otvoreno raspraviti, možda i pred cijelom momčadi: mogu li dalje zajedno, tko tu koga treba slušati, ukratko, tko je tu glavni šef, a ne ostaviti da se situacija kiseli. Oklijevanje bi moglo imati razorne posljedice. Ostatak momčadi sigurno sve budno prati i svatko će za sebe donositi zaključke, pa se tako i ubuduće ponašati.
Ako po ustaljenom običaju na Poljudu sve pokušaju pomesti pod tepih bez suštinskog rješavanja problema, može se pretpostaviti kako će Garcia završiti. Sijaset uzoraka već imamo, ne treba tu biti previše pronicljiv. Sljedeće dvije utakmice dat će odgovore na mnoga pitanja. Prvo utakmica s Varaždinom, a pogotovo veliki derbi u Zagrebu protiv Dinama.
