Prošlo kolo SHNL-a sugerira da bismo opet mogli gledati zanimljivu i neizvjesnu utrku za prvaka, odnosno da Dinamo neće baš tako lako do novog naslova prvaka.
Tri vijesti o kojima se priča
To kako je Hajduk protutnjao kroz Pulu, konačno odigravši stvarno dobru utakmicu, daje nam argumente za prethodnu tvrdnju. Već smo nakon pretprošlog kola konstatirali da Hajduk skuplja bodove i drži korak s Dinamom unatoč lošoj igri. Zaključak je glasio: što će tek biti ako podigne formu i počne igrati barem malo bolje? U Puli je odigrao ne malo, već puno bolje nego protiv Vukovara, pa i protiv Lokomotive.
Hajduk konačno proradio
Takav Hajduk kakav smo gledali protiv Istre u stanju je na dulje staze držati korak s Dinamom i opasno mu zaprijetiti. Gonzalo Garcia pokazao je da može biti pragmatičan, pa barem nakratko odustati od svoje trenerske filozofije i stila igre. Je li se uplašio otkaza ili je samo zaključio da će morati prolongirati ideje jer mu učenici ne usvajaju baš najbolje gradivo, i nije tako bitno. Za Bijele je najvažnije da su krizni period pregrmjeli s pobjedama, a u Puli su se vratili starom stilu ili, ako želite, podigli su razinu igre i zaigrali puno bolje.
Bila je to igra s glavom i repom, vjerojatno najbolja partija Hajduka u sezoni, posebice na gostovanju. Michele Šego konačno je bio na razini na kojoj ga se očekivalo kada se vratio na Poljud iz Varaždina. Je li to bio samo trenutak inspiracije i prolazni bljesak, pokazat će vrijeme, no takav Šego nasušno je potreban Bijelima.
Dinamo previše oscilira
S druge strane, Dinamo je protiv Osijeka opet pokazao da je sklon velikim oscilacijama u jednoj utakmici. Nakon prvih petnaestak minuta činilo se da će to biti dan u uredu za Modre, izgledalo je da će Osijek popiti četiri ili pet komada, no uslijedio je pad koji je teško objasniti. Dinamo je u drugom poluvremenu izgledao samozadovoljno i blijedo, energetski i motivacijski ispuhani. Izmjene nisu donijele praktički ništa, a nakon što je Osijek smanjio na 2:1 iz praktički prvog udarca na vrata Ivana Nevistića, u Modre redove uselila se panika.
Osijek je u tim trenucima imao Dinamo na pladnju, Modri su glavinjali terenom i bili zreli za šokantni nokaut, međutim gosti nisu bili u stanju iskoristiti ponuđeno. Preuzeli su inicijativu po inerciji, Modri su im to prepustili kao vrući krumpir, napadali su, no bez jasne vizije i ideje. Osijekova igra izgleda konfuzno, nepovezano i bezopasno. Rožmanova momčad djelovala je kao da je prvi put zajedno na terenu.
Modri "biraju" utakmice
Pitanje je kako bi to završilo da je Dinamo s takvim pristupom i stavom imao nekog malo kvalitetnijeg suparnika. Možda bi to bila nova Gorica ili Lokomotiva. Mario Kovačević je na press-konferenciji priznao da zamjene nisu donijele ono što se od njih očekivalo, a to je podizanje ritma i agresije, te da će morati tražiti odgovore zašto je to tako bilo. Sve je to izgledalo anemično i usporeno, kao da su čekali da si grogirani gosti sami zabiju golove, što su više-manje i napravili u prvom poluvremenu.
Ovakav Osijek neće daleko, ne dođe li do nekih promjena, smiješi mu se uskoro zadnje mjesto, dok Modri mogu biti zadovolji samo pobjedom, igrom nikako. Dojam je da Dinamovi igrači čekaju veći motivacijski podražaj, kao da ne igraju sve utakmice s istim žarom i željom, što je čudno jer je osvajanje prvenstva glavni cilj ove sezone. Iako je momčad nova i možda stoji Kovačevića tvrdnja da još treba vremena da se stvari do kraja poslože, ipak su oscilacije prevelike.
Malmö u mislima
Ako žele imati mirniju sezonu i odvojiti se od Hajduka, Modri će uskoro morati ubaciti u petu brzinu. Pitanje je mogu li to, odnosno hoće li im Bijeli to dopustiti? Kako god, misli Modrih trenutačno su okrenute Malmöu i trećem kolu Europske lige.
Ostvare li još jednu pobjedu, puno toga će riješiti. S devet bodova na kontu nokaut-faza natjecanja bit će na horizontu i lakše će se koncentrirati na hrvatsku ligu. Hajduk u sljedećem kolu gostuje kod Gorice, a Dinamo kod Vukovara. Potom Dinamo dočekuje Rijeku, a Hajduk opet ide na gostovanje, i to u Koprivnicu.
