Osijek – Dinamo 2:0, Nenad Bjelica – Zoran Mamić 1:0. Prvi okršaj ljutih trenerskih suparnika, dojučerašnjih suradnika koji se otvoreno ne vole, otišao je na stranu Bjelice. Osijek je zasluženo slavio, pobjedi nema zamjerke, iako se može reći da Dinamo nije imao sreće. Ispucali su je Modri u Europskoj ligi.
Ne može Fortuna baš uvijek biti na istoj strani, zna se da je prevrtljiva, mijenja adrese. Dinamo je protiv Osijeka odigrao bolje nego protiv Feyenoorda ili CSKA Moskve, a na kraju je izgubio. Zaključak je da Dinamova igra nije na zavidnoj razini, puno ovisi o pukoj sreći, kako grah padne. Kad zakaže Livaković, kojem u zadnje vrijeme kardinalne pogreške nisu strane, Modri gube kompas. Napad u jačim utakmicama jako teško postiže pogotke.
Pobjeda karaktera
Nije Osijek briljirao, pobijedio je više srcem, karakterom, mentalnom snagom. Domaćin je nastojao kontrolirati zbivanja na terena, nije se zatvorio, išao je naprijed kad god mu se ukaže šansa. Imao je više udaraca na vrata, a posjed je bio podjednak. Osijek je iskoristio svoje šanse, Dinamo nije. I to je to.
Osijek se ovom pobjedom približio aktualnom prvaku na samo tri boda. Prvenstvo se zakompliciralo, izgleda da ćemo imati, ako ne mrtvu, onda barem utrku za prvaka. Moglo se očekivati da će Bjelica podići Osijek, ali malo tko je moga predvidjeti da će ga baš tako preporoditi, i još manje da će se u tako kratkom roku približiti Modrima.
Kada je postala jasno da Bjelica preuzima Osijek, napisao sam da u Maksimiru samo hine kako im je svejedno, a da su u četiri zida zapravo jako zabrinuti. Naknadne nervozne reakcije Zorana Mamić, koji nije mogao sakriti da mu opasno idu na živce usporedbe s Bjelicom, potvrdile su naše informacije. Strepnja se pokazuje opravdanom.
Bjelica radi mala čuda
Međutim, napisao sam i tada kako se ne može očekivati da će Bjelica već u prvoj sezoni opasnije zaprijetiti, a kamoli srušiti Dinamo, eventualno tek u sljedećoj sezoni. S naglaskom na eventualno. Logično je bilo tako razmišljati jer je Dinamo imao lijepu bodovnu prednost, a uz to ima i realno dosta jaču momčad, vrijednosti na Transfermarktu sve govore. Da ne pričamo koliko je Dinamo jak na drugim poljima.
No Bjelica nas je demantirao već nakon dva mjeseca. U osam ligaških utakmica Osijek je pod vodstvom Bjelice upisao sedam pobjeda i jedan remi, dok je Dinamo u istom razdoblju zabilježio četiri pobjede, tri remija i sada ovaj poraz. Dakle, lako je izračunati koliko je Osijek napredovao u bodovnom smislu od dolaska Bjelice. Jasno, ne može se preko noći stvoriti bogzna kakva igra, da ne kažemo europska, pogotovo kada je kadar još uvijek puno tanji nego Dinamov.
Mentalitet pobjednika
Bjelica je, naravno, popravio Osijekovu igru, ali je najviše napravio na planu mentalne snage. U superkratkom roku usadio je u svoje igrače pobjednički mentalitet. Uvjerio ih je da mogu i da vrijede. Uostalom, to je napravio i s Modrima kada je bio u Maksimiru, njima je to nedostajalo u europskim utakmicama.
Ne znamo koliko je Osijekov pritisak utjecao na Modre i je li i to jedan od razloga njihovih lošijih igara u domaćem prvenstvom, nastupi u Europi sigurno su značajniji čimbenik, ali zacijelo nije isto igrati kada znate da nemate dostojnog rivala i kada ste svjesni da vam netko uporno puše za vrat. Ključna riječ je pritisak. Dinamo već godinama u ranoj fazi sezone praktički zaključuje utrku, njegovi igrači nisu naučili igrati kada ih netko stišće.
To se dobro vidjelo u onoj sezoni kada je Rijeka iznenadila Modre i postala prvak. Čim se Rijeka približila i pokazala da namjerava ustrajati, u Dinamove redove uvukao se nespokoj. Prostim okom moglo se vidjeti da je Modrima na leđima veliki teret koji jako teško nose. Jednostavno nisu naučili na to.
Modri se najviše boje mrtve utrke za prvaka
Taj psihološki moment Osijekova je velika šansa. Ako Bjelica i njegovi dečki izguraju zimu motajući se oko leđa Modrih, na proljeće će im dionice opasno narasti. Mora se vidjeti i kako će biti odrađen zimski prijelazni rok. Tko zna što će biti nazimu, hoće li Dinamo prodavati, hoće li Osijek kupovati… To ćemo tek vidjeti, ne može se unaprijed govoriti.
Iskreno, još uvijek mislim da će Dinamo na kraju slaviti, jer je ipak kvalitetniji, a i na mnogima poljima još uvijek jači od Osijeka, ali nisam više tako siguran. Bjelica i njegov stožer su taj X faktor na koji se mora računati. Ako je Dinamo još uvijek bolji igrački, Osijek je potentniji na stručnom planu.
Uopće ne podcjenjujem Zorana Mamić i njegov stručni stožer, dapače, ali Bjelica je izrastao u trenera koji radi razliku. I to uporno pokazuje i dokazuje. Zbog svega što se događalo u Maksimiru i kako se rastao od Dinama, ova pobjeda jamačno mu je iznimno slatka, dok je za Mamića i Dinamove šefove gorki pelin. Sporo curi niz grlo i jako grize.