Hrvatska futsalska reprezentacija nije uspjela svladati Španjolsku u polufinalu Europskog prvenstva, ali preko pet tisuća hrvatskih navijača u Stožicama pokazalo je što misli o njihovom nastupu, kao i brojni komentari na društvenim mrežama.
Tri vijesti o kojima se priča
Dečki su hrvatski dres predstavili onako kako se očekuje od svih sportaša koji dobiju tu čast, a nakon toga nemamo pravo ništa drugo nego im se nakloniti i zahvaliti te dati podršku u idućem nastupu.
Hoće li u subotu kapetan odigrati svoj posljednji susret?
A taj dolazi već u subotu te su naši reprezentativci svjesni da se radi o jednako velikoj utakmica koji i u srijedu.
Prilika za osvojiti broncu je tu, protivnik je Francuska. Igrali smo protiv njih na istom prvenstvu prije dva tjedna, bilo je 2:2, a bolji dojam na terenu ostavili su naši igrači. Dakle, realna prilika je tu.
To bi ujedno trebala biti posljednja utakmica za reprezentaciju Franca Jelovčića, našeg kapetana koji je 2012. godine, kad smo posljednji put imali ovakvu priliku, bio najmlađi u momčadi, a sad je predvodnik generacije.
Protiv Španjolske je odigrao svoju ponajbolju utakmicu za reprezentaciju
I to kao pravi kapetan, koji je protiv Španjolske odigrao fantastičnu utakmicu. Naravno, nećemo zanemariti dva kiksa koja su otvorila kontru naših protivnika, no srećom te greške nisu kažnjene. Sve ostalo Jelovčić, čiji je otac Robertino također bio reprezentativac, odradio je fantastično.
Raspoređivao je suigrače, sjajno kontrolirao loptu, diktirao tempo i vrhunski proigravao, a u obrani je bio koncentriran i neprelazan. Pravi kapetanski nastup, kao najava za posljednju utakmicu u najdražem dresu.
Zašto raditi nešto što ne rade ni puno veće futsalske nacije?
No, zašto bi to našoj futsalskoj legendi bio posljednji nastup? Mora li tako biti? Zašto je u Hrvatskoj nekako postalo moderno odlaziti u mirovinu kad još uvijek imaš što dati?
Mi nismo država koja ima veliki broj ovakvih igrača, posebno nekoga za koje odmah znamo da ga može zamijeniti. Franco je jučer proveo najviše vremena na terenu, da postoji statistika rekao bih da je igrao oko 30 minuta, što je za futsal igrača izuzetno puno.
Dokazao je da može, ali i da je bitan ovoj momčadi, kako na terenu tako i izvan njega. A tek su mu 34 godine. Da, dugo je tu, jer se vrlo rano probio na veliku scenu, no dugo je tu u Pany Varela. Taj velikan je s 36 godina i dalje ponajbolji igrač svijeta i lider reprezentacije Portugala. Ako može Varela s 36 u Portugalu, zašto bi se Franco povlačio s 34 godine iz hrvatske reprezentacije?
Da, smjenu generacija treba napraviti, ali ne tako naglo. Ponajviše jer ne možemo biti sigurni da ćemo za Svjetsko prventvo 2028. godine imati boljeg igrača od tada 36-godišnjeg Franca Jelovčića. A to za futsal igrača nisu velike godine.
Ovo je sjajna generacija, ali zna se tko im je kapetan
I legendarni španjolski kapetan Mario Rivillos je s 36 godina i dalje tu. Više ne u glavnoj ulozi, no vidjeli smo i u polufinalu da je važan kotač momčadi.
Franco je našem futsalu dao jako puno i nemamo pravo osporavati njegovu odluku, ali mislim da bi zadatak svih ljubitelje hrvatskog futsala trebao biti da ga još malo zadržimo u najdražem dresu. Jer vidimo koliko ga voli i koliko daje u njemu.
Naravno da bi umirovljenje s broncom bilo sjajno, ali kako god završi subotnja utakmica, Franco bi nam mogao dati još jedan ples. Dugo nismo imali ovako široki i kompaktan kadar reprezentacije, no ovaj bod će i dalje trebati svog kapetana. Barem do SP-a na kojemu se nadamo zaigrati.
