U kolektivnom sjećanju navijača Milana, on je bio Berlusconijev liječnik. Rodolfo Tavana, svima u Milanu poznat po nadimku Rudy, osvojio je Ligu prvaka i nekoliko naslova prvaka s Rossonerima, uz to što je liječio nezaboravnog predsjednika talijanskog kluba.
Tri vijesti o kojima se priča
Tavanin intervju u La Gazzetta dello Sport opsežan je pregled događaja koji su obilježili njegovo vrijeme u Milanu.
Intervju je pun anegdota i zanimljivosti koje će nesumnjivo ući u povijest milanskog kluba, čiji je dres tijekom 90-ih nosio Zvonimir Boban, legendarni kapetan brončanih Vatrenih i trenutačni kandidat za novog predsjednika Dinama, a od prije nekoliko tjedana i Luka Modrić, aktualni kapetan Vatrenih.
Upravo se Tavana protivio Van Bastenovoj operaciji stopala. Intervencija koja je pridonijela preranom završetku karijere neponovljivog Labuda iz Utrechta. Nizozemac se nikada nije dovoljno oporavio i morao je završiti karijeru u 30 godini, s time što posljednje dvije godine uopće nije igrao. Posljednju utakmicu veliki nizozemski centarfor odigrao je protiv Marseillea u finalu Lige prvaka 1993. i tada je imao 28 godina.
"Protivio sam se prvoj operaciji koju je izveo profesor Marti u St. Moritzu u Švicarskoj. Profesor Martens je potom intervenirao kako bi popravio štetu. Van Basten u svojoj knjizi piše da mu je kirurg rekao da će se vratiti na teren za dva mjeseca i da mu je vjerovao. Zatim dodaje da su se svi u Milanu protivili operaciji. Borio sam se do kraja. Marti je htio očistiti hrskavicu, rekao sam Marcu da se minimalna zaštita koja je ostala ne smije ukloniti. Nije ostala i žao mi je jer je sebi i nama mogao dati još dvije ili tri godine svog fantastičnog nogometa. Van Basten je bio rođeni sportaš. Kad je prešao na golf, došao je do hendikepa 3. Jednom je krenuo na skijanje, nešto što nikada prije nije radio, a na kraju dana instruktor mu je rekao da već skija kao da je uzeo dvadeset lekcija. Imao je prirodnu sposobnost da nauči bilo koju motoričku vještinu. Marco mi je i dalje najveće žaljenje", kazao je bivši liječnik Milana, pa se prisjetio jedne anegdote s Ruudom Gullitom, još jednim slavnim Nizozemcem iz Milanova terceta tulipana Gullit – Van Basten – Rijkaard:
"Jedne večeri Gullit me zove: 'Doc, malo me boli.' Tjedan je derbija između Napolija i Milana, 1. svibnja 1988. (utakmica koja će Milanu efektivno donijeti prvi Scudetto u Berlusconijevoj eri) i ja sam zabrinut: 'Ruud, dođi k meni u Via Novara.' Gullit dolazi, pregledavam ga, utvrđujem da mu ništa ozbiljno ne fali i kažem: 'Hajde, navrati na večeru.' Jedan od moja dva jazavčara ugrize Ruuda za list noge. Dezinficiram ogrebotinu i to je to. Sljedećeg jutra, Gullit se pojavljuje u Milanellu šepajući i s vidljivim zavojem na ugrizenoj nozi: 'Doc, jesi li vidio svog psa? Neću igrati protiv Napolija.' Krećem prema svlačionici i mislim da je moja karijera u Milanu gotova, da će me Berlusconi otpustiti. Kad sam stigao na teren, Gullit je izašao nasmijan i bez zavoja: 'Doktore, to je bila šala!'"
Jedna od najšokantnijih epizoda dogodila mu se s Antonijem Cassanom, čijeg se straha Tavana jako dobro sjeća, a prije svega odluke koja mu je spasila život:
"Nakon slijetanja u Malpensu, vraćajući se s putovanja u Rim, Thiago Silva došao je do mene i rekao: 'Doktore, Cassano se ne osjeća dobro, zbunjen je.' Dr. Mazzoni i ja pronašli smo ga na parkiralištu. Htio je ići kući svojim automobilom. Obavili smo neke osnovne neurološke testove; nešto nije bilo u redu. Nismo znali što je to; mogla je biti ishemija. Morali smo ubrzati proces kako bismo smanjili bilo kakvu štetu. Mazzoni je ostao u Casanovoj sobi preko noći kako bi pratio stanje, nije to mogla biti laka noć... Testovi su pokazali da se radi o neurološkom problemu srčanog podrijetla. Cassano je podvrgnut operaciji i problem je riješen. Mogao je nastaviti karijeru", zaključio je Tavana.
