Mladi Dinamov veznjak Martin Baturina postaje tema uglednih europskih medija. Tako je o Baturini posvetio članak i Pablo M. Fuentenebro, novinar AS-a i urednik međunarodnog nogometa u poznatom madridskom dnevniku.
Tri vijesti o kojima se priča
Fuentenebro se osvrnuo na neizbježne usporedbe Baturine s Lukom Modrićem, bivšom Dinamovom desetkom i dugogodišnjim asom Real Madrida te kapetanom hrvatske reprezentacije.
Europa poludjela za Martinom Baturinom
„Ludilo u Europi i u Zagrebu za Martinom Baturinom (2.16.2003., Hrvatska). Usporedbe mladog hrvatskog talenta s prvim koracima Luke Modrića u redovima zagrebačkog Dinama nisu se dugo čekale. S Modrićem u posljednjem dahu uspješne nogometne karijere, Baturina se nazire na horizontu kao njegov prirodni nasljednik. To što igra za zagrebački Dinamo i nosi broj 10 nemoguće je ne vidjeti Modrića u svakom potezu Baturine. Svojedobna usporedba Alena Halilovića s Modrićem bila je pogrešna, ali u Hrvatskoj vide više sličnosti između Baturine i Modrića (obojica su dešnjaci) nego između Halilovića i Modrića“, kaže urednik Asa i prenosi analizu bivšeg Modrićeva trenera u zaprešićkom Interu i Dinamu - Tomislava Obradovića - koji je za Sportske novosti kazao sljedeće:
"Baturina je, kao i Modrić, veznjak koji jako dobro vidi igru i veliki je kandidat za Modrićevog nasljednika, uz Matea Kovačića, nakon Lukinog oproštaja", analizirao je Tomislav Obradović, koji je bio dio stručnog stožera Dinama kada je Modrić igrao u Maksimiru.
Usporedbe s Modrićem
“ Postoji važna razlika između Modrića i Baturine, nešto u čemu su potpuno drugačiji. Modrić je puno agilniji, cijela momčad igra s njim, dok Baturina više ide prema suparničkom kaznenom prostoru te je više individualac. Obojica imaju dosta dodira s loptom, ali ne rade to jednako. Baturina je tehnički možda i bolji od Modrića, ljepši je na lopti. Mislim da bi jako dobro funkcionirali zajedno, kao što bi Baturina i Kovačić jako dobro funkcionirali zajedno. Baturina je više od njih dvojice navikao stizati bez lopte pred gol. Nadam se da će zabijati deset do petnaest golova u sezoni, ali nema onu Modrićevu agresivnost”, kazao je Obradović za Sportske novosti, a Fuentenebro nastavlja:
„Baturinin utjecaj je toliko brutalan da je Arsenal požurio pokušati ga potpisati. Taj interes prošlog je mjeseca natjerao zagrebački Dinamo da produlji ugovor s Baturinom do 2028. To je poboljšanje ugovora koji za sada služi da uplaši velike klubove od preotimanja. Baturinina sezona u zagrebačkom klubu jako je dobra: uknjižio je 5 golova i 9 asistencija u 27 utakmica te je tako već pokazao velik dio svog potencijala. Njegov stariji brat, Roko Baturina, od zimskog prijelaznog roka je član Racing Santandera“, kaže urednik Asa.
Čeka se debi za Vatrene
„Baturina još nije debitirao za hrvatsku seniorsku reprezentaciju, iako ga izbornik Zlatko Dalić ima u planu odvesti na Final Four Lige nacija. Hrvatska u polufinalu igra protiv Nizozemske koju vodi Ronald Koeman. Modrić je debitirao u ožujku 2006. u hrvatskom dresu s 20 godina, 5 mjeseci i 20 dana. Odluči li Dalić pozvati Baturinu i da mu priliku u završnici Lige nacija, debitirao bi mjesec dana mlađi od Modrića“, prognozira urednik Asa i ističe:
„U tom slučaju slijedio bi Modrića gotovo u korak. Zlatna lopta iz 2018. napustila je Dinamo 2008. i prešla u Tottenhamu s gotovo 23 godine. Baturinini transferni bubnjevi već su zalupali.“
Fuentenebro zaključuje tekst s izjavom Tomislava Obradovića:
“Baturina bi trebao ostati u Dinamu i sljedeće sezone, bilo bi lijepo da uđu u Ligu prvaka. Tako bi stekao dodatno iskustvo na najvišoj razini. U inozemstvu se teško probiti, bolje je otići u jaku ligu kao već razvijeniji igrač. Neće te nitko uzeti ako te treba učiti, odmah očekuju da budeš pojačanje na najvišoj razini”, zaključio je Obradović, koji je možda i najzaslužniji što je Modrić u ljeto 2004. otišao u zaprešićki Inter na posudbu i tamo iskazao potencijal koji posjeduje.
Tomislav Obradović - trener Intera i Dinama koji je stvarao asove
Okrenuli smo broj Obradovića i porazgovarali s tim osebujnim stručnjakom i čovjekom kako bismo još malo produbili temu. Obradović je u sezoni 2004./2005., kada se Inter borio za prvaka Hrvatske s Hajdukom, bio pomoćni trener Srećku Bogdanu, no zapravo je bio ključan čovjek u stručnom segmentu zaprešićkog kluba; napravio je selekciju igrača, vodio je treninge, slagao taktiku i bio Bogdanov, a prije toga i Kužeov, čovjek od najvećeg povjerenja.
„Ja sam doveo više-manje sve Dinamove igrače na posudbu u Inter, pa tako i Modrića i Vedrana Ćorluku, na kojima sam inzistirao jer sam vidio da nemaju dobar tretman u Maksimiru, a posjedovali su bogomdani potencijal. U Interu su se odmah jako dobro uklopili i vrlo brzo iskazali svu raskoš svoga talenta. Modrić je kod nas postao najbolji mladi igrač Hrvatske i Dinamo je već u zimu požurio da ga vrati. Bilo bi bolje da je ostao jer bismo s njim u momčadi, siguran sam u to, osvojili naslov prvaka, a u Dinamu to proljeće opet nije igrao“, prisjetio se Obradović, koji se s Modrićem opet spojio sljedeće sezone kada je postao desna ruka Josipu Kužeu u maksimirskom klubu, koji je slagao novu momčad nakon havarije u prethodnoj sezoni.
Kuže se u ljeto 2005. vratio u Dinamo iz inozemstva i Obradovića je pozvao da mu se pridruži u Maksimiru jer je imao jako dobra iskustva s njim dok su skupa radili u Interu.
„Bio sam i u Interu i Dinamu Kužeova desna ruka. Kuže nije poznavao Modrića, otišao je iz Intera prije nego što je Modrić stigao na posudbu. Budući da mi je neograničeno vjerovao, nije imao nikakvu dvojbu da povjeri Modriću ključeve Dinamove momčadi. Ne samo njemu, nego i Ćorluki, koji je također postao prvotimac Dinama pod našim vodstvom. Prije toga im u Maksimiru nisu previše vjerovali. Da jesu, ne bih ih ni pustili na posudbu u Inter“, prisjetio se Obradović tih godina i nastavio:
"Izveli smo na pravi put Modrića, Eduarda, Ćorluku..."
„Nije to sve. Dok je Kuže bio u Interu, na posudbi iz Dinama bili su Eduardo da Silva, Hrvoje Čale i Tomislav Gondžić. Eto, mogu se pohvaliti da smo i njih izveli na pravi put, a poslije i Modrića i Ćorluku prvo u Interu, a potom i u Dinamu“, prisjetio se Obradović, za kojeg se bez pretjerivanja može reći da je u bitnome utjecao na karijere takvih asova kakvi su Modrić, Ćorluka ili Eduardo da Silva. Pod njegovom trenerskom i odgojnom palicom stasali su i pokazali široj javnosti što su kadri odigrati.
„Kad pogledam s ove distance, taj Kužeov Dinamo, pa mogu reći i moj, ne samo da je vratio naslov prvaka u Maksimir, nakon one grozne sezone kada je igrao u ligi za bedake, već je možda igrao i najatraktivniji nogomet u zadnjih 20 godina. Uvjerljivo smo osvojili naslov prvaka i promovirali niz sjajnih mladih igrača, na čelu s Modrićem, Eduardom i Ćorlukom, koji su poslije donijeli klubu velike novce“, kaže Obradović.
"Da se imalo malo više strpljenja, Dinamo bi bio hit u Europi"
„U Europi nismo imali sreće, tada je bio potpuno drukčiji sustav i morali smo igrati u kvalifikacijama protiv velikih zapadnoeuropskih klubova. U kvalifikacijama za Ligu prvaka izbacio nas je tada iznimno moćni Arsenal, protiv kojeg smo u Londonu odigrali sjajnu utakmicu i zamalo pobijedili. Na novootvorenom Emiratesu vodili smo 1:0, imali gredu i nisu nam svirali čist jedanaesterac. Poslije smo u Kupu UEFA-e nesretno ispali od Auxerrea. To je tada shvaćeno kao tragedija, a taj je Auxerre takoreći div za klubove s kojima je Dinamo u zadnjih desetak godina igrao u kvalifikacijama“, kaže Obradović i zaključuje:
„Promijenila su se pravila i postalo je puno lakše plasirati se u Ligu prvaka ili Europsku ligu. U naše vrijeme to je bilo jako teško, trebalo je preskočiti velike i puno bogatije klubove, koji su imali znatno iskusnije momčadi. Zbog toga Modrićeva generacija nije napravila puno s Dinamom u Europi, ali da je ostala zajedno još koju godinu, uvjeren sam da bi Dinamo bio europskih hit. Šteta je što nije bilo još malo strpljenja, ali Dinamo tada financijski nije tako dobro stajao i požurilo ih se prodati“, kaže Obradović, koji u nogometnim krugovima slovi kao trener čvrstog stava, jako karakteran i znanjem iznimno potkovan stručnjak, ali i vrlo tvrdoglav i principijelan čovjek, koji se teško povinuje autoritetima, nadasve kvaziautoritetima u hrvatskom nogometu.
"Nisam spuštao glavom ni pred Zdravkom Mamićem, jedan sam od rijetkih koji mu je sve rekao u facu"
Možda je i to razlog što već godinama ne radi kao trener. Iako je preponosan da bi zivkao i molio, kaže da se planira vratiti u nogomet, otvoren je za razgovor i kvalitetan projekt.
"Nikada nisam bio klimavac, nikome nisam spuštao glavu, pa ni Zdravku Mamiću. Jedan sam od rijetkih koji mu je znao sve reći u facu. Nudio mi je da ostanem klubu i radim praktički što želim, ali nisam htio ostati jer sam došao zajedno s Kužeom i zajedno smo otišli. Ako glavni trener mora otići, onda mora ići i pomoćni. To je moj trenerski i životni moto. Kako glavni može biti krivac za nešto, a pomoćni ne!? Taj dio ne shvaćam i nikada tako nisam radio. Uvijek sam bio lojalan do kraja i po svaku cijenu. To vjerojatno nije bilo dobro za mene kao trenera, ali ne žalim. Opet bih sve napravio isto“, emotivno i strastveno, baš u svom stilu, kazuje Obradović.
„Kada sam znao raditi s Modrićem, Eduardom ili Ćorlukom, koji su me bespogovorno slušali i sve upijali, siguran sam da bih mogao dobro voditi i trenutačne igrače u elitnoj hrvatskoj ili nekoj drugoj ligi. Nešto se kuha i nadam se da ću uskoro opet sjesti na trenersku klupu", zaključio je Obradović, inače hrvatski dragovoljac od prvog dana Domovinskog rata i diplomirani kineziolog te trener s najvišom licencom Akademije Hrvatskog nogometnog saveza.
