"Jesi li složio što?", upitao me bratić negdje unutar prve polovice srpnja.
Tri vijesti o kojima se priča
"Na što točno misliš?", odgovorio sam protupitanjem, iako sam itekako znao o čemu je riječ. Jednostavno sam tim putem htio pokazati, zapravo sam sebe prevariti, da ipak nisam toliki fanatik kao što ostavljam dojam.
Odgovorio sam mu da nisam, što je u tom trenutku zapravo bila istina i da mi jednostavno nema smisla slagati sad bilo što kad je sezona tek pokrenuta, transferi se tek trebaju odraditi i kad ću ionako promijeniti isto još 15 puta.
Bio sam u krivu, rekao bih da sam promijenio nekih dvadesetak puta, nakon što sam već idući dan kliknuo da vidim što se to nudi. No, što je tu je, nova sezona je ispred nas, moja već 15. Da, vjerovali ili ne, svoj prvi Fantasy Premiership odigrao sam u sezoni 2008./2009. i od tada sam, manje ili više redovno te posvećeno, odigrao svaku sezonu. Iako, tek posljednjih šest ili sedam to zapravo je nešto, tek od tada se pojavila kompetitivnost među svojevrsnom ekipom.
Prgava velška iskusnjara s jednim Liga kupom
A kao takva prekaljena iskusnjara, ali bez baš nekih rezultata (ne baš kao Marcus Bent, rekorder Premier lige prema činjenici da ju je igrao za čak osam različitih klubova), došlo je vrijeme i da svoju mudrost podijelim sa svijetom. A tko bi Marcusa Benta (nedavno sam tek dobio mind blowing informaciju da mu Darren Bent nije brat) tražio mudrosti? Ja ću se ipak prije staviti u kožu nekog od četvorice s klubom manje, neka to bude Craig Bellamy.
Igrao za sedam klubova, a osvojio tek Liga kup. Sounds something like me, može. Dakle, ja sam očito prgava velška iskusnjara FPL-a. I tvrdoglava, što ćete lako shvatiti, ako ne već kroz ovu prvu kolumnu, onda kroz sezonu.
I kao takav ću vas zabavljati pred svako kolo Premier lige, odnosno svakog četvrtka, onda kad se slaže zadnja momčad, ona službeno konačna. Odnosno, ona prije nego što ćeš, deset minuta pred zaključavanje, odlučiti da to ipak ne valja pa napraviti još koju izmjenu, otići u još koji minus i sa samim istekom deadlinea riješiti se igrača koji će sutra upisati gol, asist i dva boda bonusa. Zvuči poznato, zar ne?
Bandwagonaš, ziceraš, hazarder ili filozof?
Započet ćemo jednim svojevrsnim tutorialom osobnosti igrača, kakvih je na svijetu oko devet milijuna, od čega broj pravih fanatika sigurno sadrži sedam znamenki i isti će se vrlo lako prepoznati u primjerima kakve ću sad navesti.
Postoje četiri vrste igrača FPL-a po mom skromnom mišljenje, a njih sam nazvao upravo onako kao što piše u podnaslovu iznad. Ova prva dva su posljednjih sezona nekako najuspješnija, a zapravo se već nakon slaganja momčadi za prvo kolo svedu kroz idućih par na isto.
Ukratko, bandwagonaš je onaj tko prati igrače kojima je krenulo ili one koji postaju popularni među većinom drugih igrača. On je lovac na hype, ali i gloryhunter. Tako će početna momčad nekoga takvog biti igrači s podosta visokim TSB-om (postatak sudionika koji posjeduju tog igrača). Jednostavno, većina je valjda pametna pa ih idem pratiti i ja. Zapravo, dobra strategija, koja će te uvijek držati negdje visoko, ali nikad ništa nećeš osvojiti.
Želite biti Tottenham? Može, nema problema, no hajde da vidimo kako bi to u ovom slučaju izgledala jedna početna FPL momčad sezone 2022./23. nekog prosječnog bandwagonaša.
Primjer 1: Bandwagonaš
Do ovoga smo vrlo lako došli. Posložili smo igrače prema TSB-u, vidjeli kako pametni razmišljaju i složili što se složiti da. Neke igrače smo morali odbaciti poput recimo KDB-a ili Sona, jer se jednostavno nema para, no oni koje se najviše biralo su tu.
Dupla veza Liverpoola, dva Arsenalova Gabriela (bilo bi previše uzeti i trećeg), Haaland kojeg će vjerojatno krenuti, tri ofenzivno najpotentnija beka i naravno naš Perišić koji je uvrštavanjem u obranu jednostavno na razini "cheat codea", kao uostalom i Salah, dobri stari veznjak. Uistinu zvuči kao nešto čime ne možeš promašiti, čime ćeš dobro startati te jednako tako imati dobar temelj za punjenje ekipe igračima kojima će rasti vrijednost.
Ima li što dosadnije od bandwagonaša? Ima - ziceraš!
Jer upravo to je ono što radi bandwagonaš. Prva kola zapravo niti ne gleda tko igra gdje i protiv koga. Bandwagonaš je onaj tko će uzeti alat pomoću kojeg gleda kojem bi igraču kad trebala narasti ili pasti cijena i tako će pokušati što prije doći do što vrijednije momčadi, što je zapravo savršen zalog za kasnija kola.
Znam puno ljudi koji ovako igra, ali što se može, meni osobno je to dosadno. Jedino dosadnije od toga je biti ziceraš. To su oni koji ekipu slažu prema onima koji dokazano donose bodove, odnosno nema nikakvog praćenje hypea, što si bandwagonaš tu i tamo dozvoli. Kod ziceraša je sve čista matematika. Ziceraš ima uglavnom jednaku momčad kao u svibnju nakon 38. kola, odnosno kao da treba uslijediti 39.
Pa, hajdemo vidjeti kako je svoju momčad složio jedan prosječni ziceraš.
Primjer 2: Ziceraš
Kod gospodina ziceraša je puno toga jasno. Salah, Son i Kane su u ovoj verziji svetinja ekipe, igrači od kojih dva svako kolo moraju ubiti, zar ne? Ostalo su sve ekipa koja redovno donosi bodove, sve lijepo posloženo u skladu s njihovim cijenama.
Kao što je gore navedeno, bandwagonaš i ziceraš su likovi koji će biti najčešće vrlo uspješnI, a tijekom sezone će početi igrati sve sličnije i sličnije, sve dok ne postanu jedno tijelo, jedan duh, jedna simbioza i jedan najčešće vrlo dosadni i tako lako pročitani igrač FPL-a na sigurno.
Čemu onda ta ekipa zaslužuje da im se posvećuje više prostora kad svi znamo da će biti dobri. Za koga ne možemo znati kakvi će biti? To su preostale dvije grupe igrača, oni koji će gađati iznenađenje u redovima Nottinghama, Brentforda ili Crystal Palacea. To su gospoda filozol i hazarder.
Filozof i hazarder nisu Cole-Yorke, prije da su Keane-Haaland sr.
Najčešće vrlo toksični u društvu gdje se govori o FPL-u, filozof i hazarder dolazi zajedno, iako se vrlo često međusobno ne podnose. Njihova apstrakcija igre toliko je jaka, ali svaka na svoju stranu, da najčešće nema mjesta za takvu dvojicu u jednoj prostoriji. Ma, kakvoj prostoriji, teško je podnijeti to i u jednoj privatnoj FPL ligi.
Filozof je onaj koji je uvjeren da zna prepoznati pravog igrača. Nešto kao ja osobno kad sam prošle godine od početka startao s Bryanom Mbeumom. Da, Mbeumom, a ne Mbuemom, kako su ga zvali apsolutno svi komentatori Premier lige hrvatskog govornog područja, kroz cijelu sezonu, bez da je ijedan primijetio da čovjeku prezime izgovaraju krivo.
No, vratimo se na spomenutog sjajnog igrača. Kako je to završilo? Tako da je on u otprilike prvih sedam kola pogodio sedam puta okvir gola. Kolika je razlika između pukovnika i pokojnika? Eto, upravo tolika koliko je potrebno da lopta Bryana Mbeuma završi u golu, a ne na nekoj svježe ispoliranoj vratnici. Kao da posjeduje neki magnet. I tako sam ja osobno, umjesto uspješnog filozofa, postao čovjek koji u momčadi vuće "blankera" od 5.0.
Zapravo, filozof je netko tko stvarno voli Premier ligu, tko gleda velik broj utakmica, tko je dobro popratio i prošlosezonski Championship te tko ima oko za igrače. Filozof je netko tko će svako kolo ubosti s dva igrača koja nema nitko pa će biti vrlo ponosan, iako pored njih ima šest-sedam blankova. A onda će svako sedmo kolo sve sjesti na svoje pa će ubosti 120 bodova i onda po kafiću ekipi pokazivati ekipu i govoriti im kako je to njegovo djelo. U tom trenutku će biti nevažno što je u ukupnom zbroju bodova oko 150 iza svakoga od njih.
No, igrati kao filozof, a to vam mogu reći osobno jer najčešće završim velikim dijelom u liku tog dražešnog FPL-ovca, donosi puno uzbuđenja. Pogledajmo kakvu bi to početku FPL ekipu ove sezone složio takav jedan gospodin.
Primjer 3: Filozof
Citirajući ovog filozofa, jasna je jedna stvar. Wolvesi bi trebali biti momčad koja će ponovno primati malo golova, Neco Williams je za 4.0 najbolja jeftina opcija startnog beka, oliti novi Livramento. Cancelo će opet briljirati, dok će Robertson ove sezone nadmašiti Trenta, a također ćemo svjedočiti i velikom uskrsnuću Harryja Maguirea, dok će Jesse Marsch pokazati zašto je na desni bok doveo snažnog i brzog Kristensena.
Izbjegavajte fizozofa kad mu se dogodi "the kolo"
Odegaard će s kapetanskom trakom krenuti briljirati, dok će Ward Prowse zabiti još više slobodnjaka nego prošle sezone. Sterling će biti super pojačanje Chelseaja i opet će se po pitanju FPL-a vratiti u svoje najbolje sezone, dok će Bailey nastaviti sjajnu formu iz priprema. Za KDB-a ne morate pitati, on je najbolji nogometaš svijeta, zar ne?
Darwin će potvrditi zašto ga je Liverpool toliko platio, Scamacca će trpati ubačaje Bowena i ekipe kao da nema sutra, a mali Johnson iz Nottinghama je iznenađenje sezone, dečko koji će nakon iste vrijediti 50 milijuna funti. I još je ostao jedan milijun u banci za lakše kombiniranje dalje.
Da, neke od ovih tvrdnji filozofa će se sigurno ostvariti. Štoviše, čak nekoliko njih, jer se vidi da čovjek razumije nogomet i da prati ligu, ali hoće li biti dovoljno za neki top rezultat. Pa jednom se i njemu mora posrećiti, zar ne?
O hazarderu sve kaže njegovo ime
Preostao nam je još gospodin hazarder, čije ime sve govori. Taj će ići u glavu, riskirati na sve ili ništa, u kolu gdje Salah ima Fulham kod kuće on će igrati kapetana na nekoga iz Brightona na gostovanju kod Bournemoutha. Takva vrsta luđaka uvijek je zanimljiva za vidjeti, štoviše mnogi im zavide na ludosti i hrabrosti. Barem u onim slučajevima kad ubodu triple captaina na Antonija koji je zabio hattrick (onaj protiv Norwicha u gostima, u ludom srpnju 2020. godine).
Gospodin hazarder složit će ludu momčad bez ikakve naoko vidljive logike, izbjegavat će dva igrača iz iste momčadi koliko god može i najčešće će završiti na dnu vaše lige, a onda početi ulaziti u lude minuse. Ili možda neće, možda će na račun svoje vizije pojesti sve redom u vašoj ligi, a na globalnoj razini ući u svima toliko željenih top 10 tisuća.
Nećemo duljiti, hajdemo vidjeti što je to odigrao hazarder.
Primjer 4: Hazarder
Kod gospodina hazardera vrlo lako možete vidjeti kako nema ekstra skupih igrača, onih elitnih, osim ponekog u obrani, kao što nema niti nekih "bargaina". Hazarder gađa one dobre igrače koji bi trebali tijekom sezone prerasti u super zvijezde.
Kao što je navedeno kod filozofa, s nekima će svakako pogoditi. Nema nikakvih sigurnjaka, nema nikakvih igrača koji će biti preveliko razočaranje ako zakažu. Znate čega na ovaj način ima? Zapravo vrlo zabavne FPL igre, za onoga tko se usudi.
Hazarder je čovjek koji tako živi, kojem je dosadno prelaziti cestu na zeleno svijetlo, kojem je dosadno gledati filmove Jamesa Bonda jer zna da će pobijediti i čovjek kojem je dosadno kladiti se da će Mario Marina dobiti žuti karton na utakmici Slaven Belupa.
Hazarder je čovjek koji se zato nije dosađivao prije dvije sezone kad bi igrali Sheffield United i Burnley, on je čovjek koji je pronalazio ljepotu u nogometnoj tehnici Leeja Catermolea, simfoniji obrambene igre Ugoa Ehiogua ili razigravačkoj viziji Robbieja Savagea. Hazarder je dijelom svatko od nas, samo ga je strah pustiti van.
Kako ću ja igrati? Za sada nemam pojma!
I gdje smo sad došli? Do onog dijela gdje vam ja moram otkriti kako ćemo se družiti od ove epizode nadalje. U svakom slučaju, ja ću odabrati jednu od četiri gore navedene verzije do sutrašnjeg deadlinea i ovaj dnevnik bit će vezan oko nje. Svoju stvarnu momčad, sa svojim stvarnim imenom i prezimenom, neću ovdje petljati, ovo neka bude jedna posebna priča. Ali, naći će se i ta ekipa u ligi, čisto da mogu usporediti jesam li bolji kad sam ono što jesam ili u alter egu gospodina Fantaziste.
Bandwagonaš nisam nikad bio, ali možda je vrijeme da postanem. Nisam ni ziceraš, niti ću. Filozof sam po prirodi, tog bi svakako trebalo biti, a hazarder? Ma, tko od nas tu i tamo nije hazarder. No, odluka će pasti samo na jedno.
Koju sam momčad odabrao saznat ćete već idućeg četvrtka, kad budem analizirao što se to napravilo prvo kolo, gdje su bili kiksevi, gdje je malo nedostajalo te kad se budem čudio kako je opet tri boda bonusa uspio dobiti golman koji je upisao tri obrane i to na bezopasne udarce iz daljine.
I bit će tu naravno nervoze i euforije koje će se izmijenjivati kao što su svojevremeno Jesper Gronkjaer i Boudewijn Zenden mijenjali strane na krilima tada nam svima još uvijek dragog Chelsea. A na kraju, ja sam samo jedan od devet milijuna fantazista koji će i ove sezone gledati utakmice, sve dok ih netko sa strane ne pita: "Čovjeće, što ti to gledaš i navijaš li ti za ekipu ili za nekog igrača? Kakve veze ima igrač s bilo čime, jesi li se kladio?"
Ah, znate kako se ono kaže. Tuđi čovik nikad neće znati. Ekipa, podijelite svoje momčadi u komentarima na Facebooku i čujemo se idućeg tjedna.
Pristupite našoj ligi!
Naravno da smo napravili i našu vlastitu ligu, kojoj možete pristupiti sa svojom momčadi putem linka ili koda:
Link: https://fantasy.premierleague.com/leagues/auto-join/wn98qk
Kod: wn98qk
Bonus dodatak - Alat
Svakog tjedna pokušat ću vam otkriti jedan zanimljiv alat za lakše igranje FPL-a, iako sam ja jedan od onih koji smatraju da je igra bila puno zanimljivija dok alata nije bilo nego dok se cijenilo samo čisto šturo poznavanje materije i naravno ta uvijek poželjna doza sreće.
Ovo puta ću vas uputiti na gospodina Bena Crelina, čovjeka koji se među FPL zajednicom proslavio objavama svojih tablica u kojima možete pratiti rasporede momčadi.
Ona najvažnija nalazi se OVDJE. Iz nekog razloga je trenutno prazna, vjerojatno Ben pred početak lige radi na nečemu.
Tko za ovo nije znao, zahvalite kasnije!
