Dinko Jeličić vratio se u hrvatski nogomet nakon bajkovite avanture u Saudijskoj Arabiji, gdje je najprije vodio omladinski pogon Al-Nassra, a potom je u završnici prošle sezone preuzeo vođenje prve momčadi jednog od triju najvećih saudijskih klubova, koji je početkom godine ostvario spektakularan transfer dovevši Cristiana Ronalda i brojne druge zvijezde, među njima i hrvatskog reprezentativca Marcela Brozovića…
Nakon što je sjedio na klupi, kako sam kaže, arapskog Real Madrida i vodio portugalsku superzvijezdu, Jeličić je odlučio prihvatiti ponudu hrvatskog prvoligaša Gorice.
U nogometnim krugovima, domaćim i svjetskim, Jeličić je godinama bio najpoznatiji po radu s mladima i sudjelovanju u formiranju omladinskih selekcija raznih klubova i saveza, od zagrebačkog Dinama i HNS-a, odnosno mladih selekcija hrvatske reprezentacije, pa do vođenja omladinske škole poznatog španjolskog kluba Alavesa, olimpijske reprezentacije Kuvajta i naposljetku omladinske škole Al-Nassra, no niz godina radio je i u seniorskom nogometu, zaključno s njegovom najpoznatijom ulogom u seniorskoj momčadi spomenutog saudijskog velikana.
"Vođenje prve momčadi Al-Nassra i suradnja s Ronaldom šlag je na tortu moje trenerske karijere"
„Dobro ste to rekli, da sam najpoznatiji po ovom zadnjem, ne zbog mene, nego zbog gospodina kojeg sam imao sreću, zadovoljstvo i privilegij trenirati. To je svakako jedno neizmjerno iskustvo koje me je već sada obilježilo i pratit će me do kraja karijere, što je jedna lijepa činjenica, a nešto što je i mene obogatilo u mom trenerskom putu, iako je taj put već dosta dugačak. Evo, već sam nekih 25-26 godina trener, a vođenje prve momčadi Al-Nassra i suradnja s Ronaldom šlag je na tortu. No u sportu ono što je bilo i što je odrađeno ostaje iza, a gleda se ovo ispred“, rekao je u uvodu velikog videointervjua za gol.hr.
A ispred vas je Gorica i predstojeća utakmica s Hajdukom u 8. kolu SuperSport HNL-a, koja je na rasporedu u nedjelju u 17 sati u Velikoj Gorici. Sigurno ste mogli ostati u arapskom svijetu, znam da je bilo ponuda, zvali su me i neki egipatski novinari i raspitivali se za vas, gostovali ste na mnogim tamošnjim televizijama, no ipak ste izabrali povratak u Hrvatsku.
„Pa, je, s obzirom na to da sam imao neke dogovore s ljudima iz Al-Nassra u trenutku preuzimanja prve momčadi, što me na neki način iznenadilo jer nisam se nadao se da će se tako nešto dogoditi, no oni su procijenili da smo generalno u akademiji napravili dobar posao. Tamo je bilo dosta Hrvata, nekih 10-11, kompletnu akademiju smo vodili i trenirali, a naravno da je tu veliku ulogu odigrao sportski direktor Goran Vučević, koji je na neki način i to usmjerio. On je bio taj koji je mene preporučio kao opciju za glavnog trenera u završnici prvenstva, kada smo još bili u utrci za prvaka“, kaže i nastavlja:
"Saudijci su bili jako zadovoljni radom Hrvata u klubu"
„U tom trenutku je to bilo veliko iznenađenje i, naravno, velika obveza. Imali smo sedam-osam kola do kraja prvenstva, u momčadi je bio Ronaldo, koji je napravio cijelu ovu pomutnju u arapskom svijetu. Bili smo vrlo konkurentni, ali nažalost nismo uspjeli uloviti Al-Ittihad, koji je i u tom momentu imao pet bodova ispred nas. Ljudi u Al-Nassru bili su izrazito korektni. Dogovor je bio: ako uzmemo naslov prvaka, ja i cijeli stožer nastavljamo dalje“, kaže naš gost i nastavlja:
„Sa mnom su bili još Džemal Adilji i Ivan Matić kao dva asistenta, a Ivan Perasović kao kondicijski trener. Bili su jako zadovoljni našim radom i htjeli su da ostanemo. Ako budemo prvaci, idemo dalje s prvom momčadi, a ako ne, nastavljamo raditi u akademiji. U trenutku kada smo počeli pregovarati pojavila se ta opcija s Goricom. To je pokrenuo ovaj domino efekt od Bišćana, Jakira i Sope. Nazvao me moj prijatelji i suradnik od prije - Mario Brkljača", prisjetio se naš sugovornik.
"Brkljača me nazvao, a Črnko me do kraja privukao u Goricu"
"Pitao me jesam li potencijalno zainteresiran jer je znao cijelu moju situaciju. To m je zaintrigirali, a nakon toga uslijedio je razgovor s predsjednikom Črnkom, koji me je do kraja privukao Gorici. Bio je vrlo konkretan i odlučan, dao mi je do znanja da me želi vidjeti na klupi Gorice. Poznavao sam od prije momčad Gorice, koja prije svega ima karakter, i kao ekipa i pojedinačno. Privukla me stabilnost kluba, to kako su ušli u sezonu, ali i suštinska stvar: moja ambicija i želja da se do kraja etabliram i gradim karijeru u seniorskom nogometu. Prelomio sam i prihvatio.“
Jeličić ističe da je bivši trener Gorice Željko Sopić sa svojim stožerom napravio sjajan posao prošle sezone, a i da se ušlo jako dobro u novu sezonu.
Gdje vidite prostor za napredak?
„Vidim ga s aspekta igre. U okolnostima prošle sezone, kada se Gorica borila za goli život u društvu najboljih, taktika i koncept je bio: idemo biti što stabilniji, kompaktniji i agresivniji u obrani te kroz tranzicije pokušavati osvajati bodove. I to se pokazalo kao dobar potez. Vrlo pragmatično, ali efikasno. Ja sam i po nekoj svojoj filozofiji trener koji više tendira igri, koji više voli ofenzivni pristup. Tu su neki prostori gdje ćemo pokušati pomalo nadograđivati. Smatram da ne treba dirati nešto što je dobro, već gdje su ti prostori za napredak. Na kraju krajeva, i neka se moja nogometna ideja prezentira kroz igru momčadi.“
Što ste vidjeli na zatvorenoj prijateljskoj utakmici s Dinamom (1:1), koja je odigrana u Maksimiru za vrijeme reprezentativne stanke?
„Vidio sam puno dobrih stvari. Pogotovo u relativno kratkom roku i sa samo nekoliko treninga, gdje su samo detalji naglašavani, a više putem komunikacije s igračima i prezentacijama. Igrači su dobro upili zahtjeve koje smo postavili pred njih i to proveli vrlo dobro na terenu. Naravno, ima tu sto detalja koji mogu biti bolji, ali kada igraš utakmicu protiv Dinama, pa i prijateljsku, to je dobar pokazatelj da možeš komparirati kako momčad razmišlja i upija li ono što želiš prenijeti na njih.“
"Hajduku je utakmica s Goricom biti ili ne biti"
Jeste li u toj utakmici već nešto pripremali za okršaj s Hajdukom?
„Naravno da je Hajduk u fokusu, to je naš sljedeći protivnik tako da je logično da kreću analize, pojedini koncepti i ideje što i kako igrati protiv njega. Artikulira se trenažni proces da bi došli do uspjeha. Ako je moguće, jer nekad nije moguće. Neka treneri imaju top ideje, ali onda dođeš na teren i vidiš da možda to i nije tako. Na kraju je sve do igrača. Naravno da je trener bitan, da vodi trenažni proces, ali igrači su glavni glumci te predstave. Ako oni to mogu provoditi na terenu, tek onda trener dolazi do izražaja. Suština cijelog nogometa je nogometaš prije svega.“
To je vrlo važna utakmica, posebice s aspekta Hajduka koji ima visoke ciljeve, pogotovo nakon posljednjeg posrtaja protiv Istre. Zna se kakav je mentalitet u Splitu i Dalmaciji, još jedan kiks mogao bi dovesti do tsunamija. Kako vi to gledate? Možda budete kandidat za sljedećeg trenera Hajduka ako ga skinite.
„Ha, ha, ha… Ma, ne… Kako se kod nas treneri mijenjaju, to mi nije drago. Ne volim taj pristup, kao da su treneri jedini i isključivi krivci. OK, nisu se treneri mijenjali samo zbog toga, bilo je tu i prelazaka. Što se tiče Hajduka, naravno da mi ulazimo u utakmicu puno rasterećeniji. Dijametralno suprotna utakmica od one s Rudešom, gdje su svi unaprijed upisali našu pobjedu, a to nije baš tako lako. Drugo poluvrijeme je pokazalo da taj Rudeš nije toliko slab koliko svi možda žele naglasiti. Opasno smo visjeli“, kaže Jeličić i nastavlja:
„S druge strane, Hajduk je u euforiji, a zbog kiksa protiv Istre dodatno se moraju mobilizirati. Njima je ova utakmica biti ili ne biti, i s aspekta okruženja, a znamo koja je to razina emocije i euforije, sve je crno-bijelo. Tako da s te strane Hajduk ima puno veći pritisak, a mi ćemo sve napraviti da im napravimo još veći pritisak ako je to ikako moguće. Probat ćemo doći do pozitivnog rezultata, što je normalno i sportski. Trudit ćemo se iz petnih želi da u najmanju ruku ostanemo neporaženi.“
"Livaja radi razliku u HNL-u, nisam sklon bunkeru"
Što je generalna taktika za Hajduk? Svodi li se to sve na to da se odsječe Livaja pa će sve biti puno lakše.
„Livaja je već dvije godine zaredom najbolji igrač lige. Apsolutni je lider i igračka persona koja radi razliku u hrvatskoj ligi. Hajduk nije samo Livaja, ima Hajduk puno dobrih igrača, pogotovo jer su po meni jako dobro radili u zadnje vrijeme. Dovodili su dobro i ciljano, nadogradili su momčad u svih segmentima. Priprema za Hajduk mora biti sveobuhvatna, s naglaskom na to kako iskontrolirati njegove jake individualce počevši s Livajom. Ali samo fokusirati se na Livaju, mislim da to nije pravi put. Moj je uvijek pristup kako eliminirati momčadske kvalitete da bismo potom eliminirali individualne. Treba uvijek misliti kako se nametnuti suparniku.“
Vaša filozofija je napadačka. Znači da je pretpostavka da to neće biti baš bunker.
„Pa, ha, ha, ha… Ne smijem sad iskakati, ha, ha, ha… Nisam tome sklon, a ni toj tezi o podijeli nogometa; jesi li ofenzivan ili defanzivan. Nogomet je prekompleksan da bi se moglo tako jednostavno to okarakterizirati. Moj nogometni gen i mentalitet je da volim izdominirati, da se stvaraju šanse, da se energija implementira na terenu kroz brzinu. S druge strane, bez organizacije defanzivnog dijela igre ne može egzistirati niti jedna ozbiljnija momčad. Što se tiče samog pitanja, ja generalno ne želim nikada igrati bunker, ali protivnik je ponekad tako kvalitetan da si po inerciji osuđen na to. Nekad se iz taktičkog razloga jedan dio utakmice tako igra, ali sigurno nećemo tendirati tome da 90 minuta igramo bunker. Ideja je da pokušamo naći prostor i trenutak kako bi i mi njima mogli plasirati nešto iza golmana.“
Puno ste radili si mladima, po tome ste stekli velika priznanja i u Hrvatskoj i u svijetu, radili ste na više poznatih adresa i može se reći da ste jako mjerodavni odgovoriti na sljedeće pitanje: Kako gledate na Hajdukovu situaciju s uvođenjem nadarenih mladih igrača u prvu momčad? Znamo da su Hajdukovi juniori igrali finale Lige prvaka mladih i tako nagovijestili visok potencijal, evo i Luka Vušković prodan je u Tottenhamu za veliki iznos. Ukratko: koristi li Hajduk te potencijale na pravi način?
"Hajduk nije pogriješio s Vuškovićem, ali pitanje jesu li spremni trpjeti. Uvijek se sjetim Lovrena"
„Suštinska je stvar balans. Realno, nije za očekivati da će tih deset igrača prijeći odmah u prvu momčad. Već imate tu Pukštasa i Sigura, a tu je i Vušković. To su već ozbiljni prvotimci.“
Vušković je ispao. Igrao je proljetos, no poslije ga uglavnom nije bilo u udarnom sastavu.
„Dobro, možemo o tome pričati; kakva je forma, što trener želi, koja je ideja, ima tu sto stvari. Ali generalno ipak imate tri igrača koji su dio prve momčadi. Sad mi recite bilo koji klub na svijetu da ćete to naći. Nema ih puno. Dakle, smatram da za sve postoji neki proces. Ljudi koji vode klub moraju procjenjivati tko je spreman odmah da ide, a tko mora još pričekati.“
Je li se pogriješilo s Vuškovićem što ga se tako rano ubacilo u vatru, a onda ga se maknulo?
„Mislim da se nije pogriješilo. Sad je samo pitanje jesu li spremni trpjeti. Mi ne znamo zašto je on malo u frižideru, da se malo našalim.“
Koja je logika da se vadi mladog igrača ako je igrao dobro? Cijena bi mu samo još skočila.
„Pa, kažem da se nešto trpjelo. On je kao i svaki mladi igrač imao utakmica gdje je griješio. Kada pričam o trpljenju, na to mislim. Uvijek volim komparirati Dejana Lovrena, pogotovo kada pričamo o stoperima. Sigurno se sjećate kada je igrao u Inkeru iz Zaprešića. U jednom je periodu naglašeno radio pogreške. Ali cijelo je vrijeme igrao i pomalo se stabilizirao. Kada se vratio u Dinamo, isto je imao pogrešaka, ali već puno manje. Pa je onda otišao u Lyon i tamo se znala potkrasti koja pogreška. Isto tako i u Liverpoolu. Ali to je jedan proces i svi ti treneri su vidjeli nešto u njemu. Kad podvučemo crtu, znamo tko je Lovren, gdje je igrao, koliko je značio za hrvatsku reprezentaciju“, ističe i nastavlja:
"Gvardiol je u tim godinama bio stabilniji od Vuškovića"
„Čisto sam povukao komparaciju s Vuškovićem. Dakle, nije za očekivati da će vam se svaki dan roditi jedan Joško Gvardiol. Nevjerojatna zrelost za svoje godine, nevjerojatne fizičke i mentalne predispozcije. Sve je proces, hoće li se i kako istrpjeti mladog igrača, hoće li do prve momčadi doći zaobilaznim putem, kaljenjem u drugoj momčadi ili posudbama. To moraju definirati ljudi koji vode klub i preuzeti odgovornost za svoje poteze. Mislim da Hajduk nije pogriješio. E, sad, zašto se ovo događa s Vuškovićem, ne bih u to ulazio jer ne znam iznutra situaciju. Ne znam zašto je povučen, ali svejedno mu je cijena rasla. Bit cijele priče je vjerojatno i to bilo da ga se unovči jer klub od toga na kraju živi, a s druge strane Hajduk je pokriven na tim pozicijama.“
Kakva je vaša procjena: je li Vušković top potencijal, ajmo reći, tipa novi Gvardiol? Hoće li to biti ta razina igrača? Zovu me engleski novinari i postavljaju mi isto pitanje tako da znam da je vrlo nezgodno. Traže iskren odgovor pa tako i ja od vas.
„A joooj, ha, ha, ha… Najiskrenije, potencijal bez pogovora. Je li to top potencijal, ja to ne mogu reći jer ga ne poznajem osobno da vidim tu mentalnu stabilnost. Danas ako hoćeš maksimalizirati svoj potencijal moraš biti maksimalno mentalno spreman. Možeš ti imati kakve god hoćeš sposobnosti… To je moje mišljenje. S tog aspekta mi je to teško do kraja artikulirati, hoće li oni biti za Manchester, Liverpool ili ne znam neki drugi veliki klub, ako hoćete, da bude kao Gvardiol. Ali ako hoćete da ga kompariram s Gvardiolom, vidjet ćete da je Gvardiol u tim godinama ipak bio stabilniji. Nije imao tu razinu pogrešaka koje su se potkradale Vuškoviću“, kaže i nastavlja:
„S druge strane, možda je imao i stabilnije okruženje. Jako je bitno za mladog igrača da pored sebe ima jednog senatora, koji će ga voditi i biti mu trener na terenu. Tako će ranije sazrjeti. Ta je filozofija po meni ključna kada se plasiraju mladi igrači iz omladinskog pogona prema prvoj momčadi. Jako je bitno u kakvo okruženje ga staviš i uz koga on odrasta, čiji savjet i podršku ima ili obratno, kritizira li ga netko, vrijeđa ili osuđuje. To su sve detalji koji moraju biti jako dobro iskalkulirani.“
"Kovačić može biti svjetski broj 1"
Bitno je i o kojoj se poziciji radi. Kada ofenzivni igrači naprave pogrešku, one obično nisu tako skupe i ne vide ih svi. Kada stoper napravi pogrešku, onda pada gol.
„Apsolutno, jako je bitno o kojoj poziciji se radi. Nije to isto.“
Engleske kolege mi kažu da je impresivna činjenica da je Vušković sa 16 počeo igrati u prvoj momčadi. Vele da ih u Engleskoj na mjestu stopera nema ni sa 18. Jer ako se dogode dvije-tri pogreške, idu van i više se obično ne vraćaju.
„E, to je to što sam pričao o trpljenju. Jesi li spreman trpjeti pogreške ili nisi. Sjećam se kada je Mateo Kovačić bio kadet u Dinamu, a ja sam tada radio s juniorima. On je iz kadeta otišao izravno u prvu momčad. Dakle, preskočio je juniore jer je to bila nečija procjena. Je li on onda radio pogreške? Je li imao greške kada je otišao u Inter? Bilo ih je, možda manje vidljivo u odnosu na stopera, ali postojala je svijest koja je to ta razina talenta i potencijala. Pomalo ga se slagalo i evo ga sad. Po meni, još ima prostora jer je on po talentu sam svjetski vrh. Već je sada jedan od najboljih veznih igrača, ali može biti i numero uno. Uvjeren sam da sada kada se stabilizirao da može ići samo gore.“
"Mateo može preskočiti čak i Modrića"
Što mu nedostaje da bude broj jedan? Taj zadnji pas, šut, završnica, realizacija…
„Ja bih rekao samo okolnosti mu nedostaju. Sada je samo pitanje što se od njega traži u momčadi u kojoj igra. Sve što ste nabrojali on ima. Ja se sjećam kada je dolazio igrati za juniore Dinama poneke utakmice, a ja sam ga vodio i u reprezentaciji. Trener s klupe hoće mu nešto sugerirati, a on je to već vidio sekundu prije i napravio. Neki dubinski pas ili iznošenje lopte, gdje on ima taj prvi eksplozivan korak s loptom. Recimo, u fazi Real Madrida na momente mi je to nedostajalo kod njega. OK, nije bio prva opcija, nije imao dovoljnu minutažu, ali i kada je igrao, često sam se pitao: 'Je li to Mateo!?'“ prisjetio se i nastavio:
„Sve gdje mi je bio najjači kao da ga je Real malo ukočio. U jednoj fazi i u Realu je ulovi taj vlak i igrao sve bolje i bolje, ali kada je otišao u Chelsea to je otišlo na drugu razinu. Mislim da je ovo s Manchester Cityjem za njega savršeno, s filozofijom igre i sa svime što nosi Guardiola kao trener. U koliziji s njegovim talentom i predispozicijama mislim da će sve preskočiti naše vezne igrače, a čak bi se usudio reći možda i Luku Modrića, ha, ha, ha…“
"Baturina je najveći hrvatski talent u ovom trenutku"
Onda mora pasti Zlatna lopta.
„Ne znam, možda sam malo subjektivan, ali stvarno mislim da Mateo ima taj potencijal.“
Ispred njega je sigurno pet-šest godina na najvišoj razini ako ostane zdrav.
„Ako bude pratio svoga frendića Luku, onda i više.“
To je ipak teško očekivati. Prava je rijetkost da netko s 38 godina tako igra, ali sve je moguće. Kada smo već kod hrvatskih talenta, mnogi kažu da je najveći hrvatski talent u ovom trenutku Martin Baturina. Slažete li se?
„Apsolutno se slažem jer ovo što pokazuje u kontinuitetu dovoljno je kvalitetno da ga tako okarakteriziramo. Ja ga vidim jako daleko, i ovaj drugi moment koji će doći sa zrelošću i odlaskom u inozemstvo u još jaču ligu, gdje će po inerciji morati razvijati još dodatno neke stvari. Kada igraš svaki vikend utakmicu sto na sat, onda moraš biti spreman za takav ritam."
"Petković ne guši Baturinu, pravi igrači uvijek mogu zajedno"
"Tu će se sigurno on nadograditi, rekao bih vrlo slično kao Majer. Uvijek se Majera okarakteriziralo kao talenta, ali su se i postavljala pitanja može li i slično. Na kraju frajer ode u francusku ligu. Moram priznati i ja sam se pitao je li francuska liga dobra za njega jer dosta je fizički zahtjevna, ali Majeru kapa do poda kako je reagirao i kako se nadogradio. Da nije to mogao istrpjeti, ne bi njegov talent došao do izražaja.“
Guši li Petković Baturinu svojim stilom igre i s tim njegovim vraćanjem po loptu?
„Ma, ne. Ja sam vam od onih trenera koji smatraju da dobri igrači ne mogu gušiti jedne druge. Ubodu li u nekom momentu u isti prostoru, to i ih mi treneri moramo malo usmjeravati. Ali nekad igrač instinktivno rješava stvari na terenu pa je možda dojam da guše jedan drugog. Ali to vam je ona teza jesu li Asanović, Boban i Prosinečki mogli igrati zajedno. Za mene je dobar igrač, dobar igrač i s dobrim igračem može igrati.“
"U Dinamu će uvijek biti igrača čak i da se ništa ne radi"
Što kažete na ove povike na Petkovića, koji traju već godinama, da više ulazi u šesnaesterac, a manje se povlači po loptu. To su mu savjetovali mnogi treneri, a to mu govori i izbornik Dalić. Čini se da Petković ima svoju viziju od koje ne odustaje.
„Dobro, ipak je u reprezentaciji dosta usmjeren na to kada mu je dana smjernica što se od njega očekuje. Možda u Dinamu i treneri vole da on malo više donosi te stvari jer im je to potrebno. Iz mog aspekta, sigurno bi za njega osobno bolje bilo da je bliže golu. Njegov stil, mentalitet i potreba koju ima, to je vrlo slično Livaji. Oni vole tu loptu. Imati je u nogama, donositi odluke nebitno na kojem dijelu terena. Bi li više zabijao? Sigurno da bi. Bi li više davao na taj način momčadi? Moguće. Međutim, ne bi mu ubio ono što mu je Bog dao, on ima smisla za kreaciju. Da, ponekad ga treba usmjeravati da forsano bude tamo gdje ga želiš, no nikad mu ne bi oduzeo to što mu je Bog dao. Te neke finese imaju samo igrači ekstra talenta, to im trener ne može dati, a mislim da Petković to ima.“
Stalno se spominje Dinamova škola nogometa. Rekli smo Baturina, tko još? Šteka li ta škola zadnjih godina? Nisu to samo zaključci novinara, u Dinamu se može čuti da nedostaj supstance. Boje se da kada se proda i Baturina…
„To se provlači. E, sad… Mislim da će u Dinamu uvijek biti igrača. Godinama se provlačila ona teza da čak i da se ništa ne radi, uvijek će se u Dinamu pojaviti jedan, dva igrača. Dinamo je institucija, i sami ste rekli jedna od najboljih akademija u Europi.“
Bila.
"Za Dinamo je dobro da mu ostali pušu za vrat, moraju se trgnuti u Maksimiru"
„Pa, dobro, ali vani to i dalje tako tretiraju. To je kao i prva momčad, postoje fluktuacije. Ideš gore pa nekad malo dolje, ali je bitno da ne zaroniš preduboko i zvekneš glavom u dno. Ako imaš organiziran sustav, vratit ćeš se na tu razinu. OK, moraš napraviti neke korekcije, novi model rada, pristup, selekcije, što god. Nije Dinamo tu došao tek tako, i puno prije nas stvarali su se igrači. Uvjeren sam da će se Dinamo vratiti na tu svoju razinu.“
Mislite li da je možda ključ cijele priče kraj monopola na hrvatskom tržištu ili je to nešto lošiji rad u školi? Činjenica je Dinamo više ne može dovesti kojegod igrača poželi. Ostale sredine su se digle i ne daju mlade talente tek tako.
„Ako definiramo da je pad, vjerojatno je tu svega pomalo. Po meni je to dobro za hrvatski nogomet. Sad monopol, to je onako. Nitko nije morao doći u Dinamo, ali je iz nekog razloga došao. Je li to financijski razlog ili su svjesni činjenice da se najbolji transferi rade iz Dinama, ali opet ne rade ga svi. Za Dinamo je dobro da su ostali digli kriterije, da mu pušu za vrat i da su ga u nekim stvarima prestigli. Ajmo, probudite se, imate potencijal bolji nego bilo tko u Hrvatskoj i ponovno se vratite na vrh, ako profesionalno i rezonski razmišljamo“, upozorava i dodaje:
„Svjesni smo svih tih turbulencija koji se događaju oko Dinama, od odlaska Zdravka Mamića pa nadalje. To sve mora ostaviti traga, ne samo u prvoj momčadi nego i u akademiji. Velika je to organizacija, puno je ljudi i kada stvari nisu posložene kako treba, naravno da ni na nižim razinama ne može funkcionirati kako treba.“
"Nevjerojatno mi je da su Ivanović i Pašalić promakli Dinamu, Hajduku i Osijeku"
Kako gledate na Rijeku u tom smislu? Ona je povukla neke poteze koje je nekoć Dinamo povlačio. Doveli su nekoliko jako potentnih igrača, a Dinamo ih nije uzeo, iako u omladinskoj školi nema preveliki izbor. Plus ti igrači su bili besplatni i nemaju u Rijeci velike plaće. Štoviše, u Dinamu bi s takvim primanjima bili na začelju kolone. Dakle, ne da nisu bili bezobrazno skupi, nego su bili jeftini i maksimalno pristupačni. Na tom primjeru se vidi da Dinamo ne vuče dobre poteze.
„I sam sebe sam to pitao. Kako prije nitko nije vidio te igrače?“
Pa, netko ih je očito vidio. Osobno sam jako dobro znao i za Ivanovića i za Pašalića. Ivanovića još dok je bio klinac.
„Jakira sam pitao: 'Gdje ste ih iščupali?' Meni je to isto nevjerojatno. Ali nije u pitanju samo Dinamo. Isto vrijedi i za Hajduk i za Osijek, pa i za druge.“
Apsolutno se slažem. O Dinamu govorimo samo u kontekstu toga da je bio daleko iznad svih u razvoju mladih igrača u zadnjih dvadesetak godina.
„Janković je bio Dinamov pa ga nisu ni tada vidjeli. Bio im je tu pod nosim i u Gorici. Ivanović i Pašalić, to mi je ono… Meni su iznenađenje jer ih nisam toliko pratio, ali mi je nevjerojatno da su promakli ostalima koji su konstantno u tom dijelu skautiranja. Jesu igrali u Njemačkoj, ali to su naši dečki, igrali su i u omladinskim reprezentacijama i da ih nitko nije zapazio“, širi ruke u nevjerici naš gost.
"Skautske službe najslabiji su segment sustava hrvatskog klupskog nogometa"
Slažete li se s tezom da nema prave skautske službe u hrvatskim klubovima?
„Apsolutno. To je najslabiji segment sustava hrvatskog klupskog nogometa. Malo sam vidio svijeta, gledao kako to rade vani, pa to je tamo posloženo kao urica. U jednom Alavesu je to posloženo kao najvažniji segment kluba jer od toga žive.“
U čemu je problem? Jesu li naši klubovi odveć škrti da bi plaćali skautske službe? Možda misle da im to ni ne treba.
„Ma, ne. To je navika. Dinamu skoro da i nije trebala skautska služba jer sve što miriši netko će nazvati i reći: 'Ovaj mali ovdje, onaj mali tamo.'“
To se tako radilo, ali više to tako neće ići.
„E, to sad treba dignuti na puno višu razinu. Znam pouzdano da se u Maksimiru na tome radilo da se to digne. I to se diže pomalo, ali još uvijek ima puno prostora da bude bolje. Mislim da na tom planu Lokomotiva radi dobar posao. Je li to sustavno ili nije, to je druga priča, ali ima rezultata. Naravno da vani u skautskima službama radi puno ljudi i da to košta, ali kad se to dobro radi, onda su benefiti nemjerljivo veći. Dovoljno je da samo jedan igrač kojeg dovedu prođe i sve je otplaćeno. Evo, Red Bull koji može imati gotovo 'no limit' proračun okrenuo se tome i zarađuje goleme svote.“
"Strahovito mi se sviđa napadački kvartet Rijeke"
Što predviđate Rijeci s ovom ekipom?
„Meni se strahovito sviđa taj njihov kvartet: Janković, Pašalić, Fruk i Ivanović, plus Selahi. Ta potentnost i individualna kvaliteta mi se jako sviđaju, to je nešto što ja želim u svojoj ofenzivnoj filozofiji, ta energija, sposobnost Ivanovića da radi pritisak na zadnju liniju, što je prototip modernog napadača, kreativnost jednog Fruka, individualne sposobnosti Pašalića i Jankovića. I još svi mladi i još prostora za napredak i nadogradnju“, poručuje i poentira.
„Rijeka ima lijepu perspektivu, a sad su to još nadogradili s Pjacom. Želim mu da si oživi karijeru i da pomogne Rijeci. Mislim da može, još je u godinama kada to može. Rijeka drži kontinuitet otkako ju je preuzeo Mišković. Ima uspona i manjih padova, ali to je normalno. Normalno je da ne mogu svakog ljeta pogoditi, ali mislim da su ovog ljeta sjajno pogodili s igračima. A još su većina besplatni. Jasno je da jamče profit, i to ozbiljan.“
Kako vidite Osijek, kojim zatvaramo veliku četvorku hrvatskog nogometa?
„Jedna stabilnost otkako su ušli mađarski vlasnici. Sretan sam što su napravili takvu infrastrukturu. Sad s guštom pogledam utakmice Osijeka s novog stadiona. Kad pogledaš, nema razlika između bilo koje europske utakmice i te koja se igra na Opus Areni. Odmah sve izgleda puno kvalitetnije i bolje. Dojam je takav, a nekad dojam u svemu presuđuje. To je ono što mi se sviđa. Što se tiče ekipe i ideje, mislim da imaju tu jednu razinu stabilnosti. Malo ovo u zadnje vrijeme kako se sve poklopilo s tim rezultatima i nesretnim pogocima u zadnjim minutama. To ih je malo poljuljalo i sada cijela ova medijska hajka oko tih golova protiv Dinama“, mršti se i nastavlja:
"Osijek se mora nadograđivati i ići dalje, a ne gubiti energiju"
„Volio bih da toga ima manje, da se takve stvari rješavaju malo hladnije glave, koliko god je moguće. Nije moguće, naravno. Netko će reći da je sve čisto, drugi da nije. Ne želim ulaziti u debatu, naravno da imam svoje mišljenje. Ali Osijek kao veliki klub mora se nadograđivati i ići dalje jer mogu samo rasti. A koliko god da je nekad teško izgubiti utakmicu kao što su je izgubili, nemojte rasipati energiju. I ja isto nekad eksplodiram, boli te neka stvar, osjećaš nepravdu, ali na taj način samo gubiš fokus s bitnih stvari na koje možeš utjecati.“
Razgovarali smo o velikim talentima. Meni osobno se jako sviđa nogomet koji igra Domagoj Bukvić. Vaš dojam?
„Evo, baš smo to pričali. Kod nas se uvijek netko pojavi. Meni je nepoznanica, odjednom tup. Sve što sam gledao u zadnje vrijeme dobro je odigrao. Mogu reći samo pozitivno o njemu jer ne znam njegovu povijest, samo ovo zadnje što sam gledao. Ma, to će uvijek biti tako. Ako sam zbog nečega ponosan što sam Hrvat, to je ta naša genetika koja konstantno izbacuje talente. Posebno je lijepo kada odete u neke velike zemlje pa kada oni ne mogu vjerovati otkud nam svi ti sjajni igrači.“
"MIerez bi trebao Dinamu da igra Ligu prvaka ili Europsku ligu, a pitanje je i zašto su kupili Brodića"
I ova priča s Bukvićem pokazuje da Dinamo više nije monopolist.
„Pa, tko želi monopolistu, ha, ha, ha…“
Je li vam čudno to što Dinamo traži Miereza, a barem javno se ne čuje da želi Bukvića? Meni bi bilo logično da sve karte i novce baci na takvog talenta.
„Nisam stvarno čuo da ga žele. Za Miereza sam čuo.“
Ima li smisla dovoditi Miereza, pogotovo za taj novac i ako ostane Petković?
„E, sad, to je ključna stvar. Zašto su potpisali Brodića i ostavili ga u Varaždinu?“
Otvara mogućnost da će Petković otići na zimu.
„Pa, logično. Ako igraš Ligu prvaka ili Europsku ligu, dakle, jaka natjecanja, pa igraš na dva fronta i želiš imati dva jaka napadača, ja odmah potpisujem. Ako ćeš igrati Konferencijsku ligu, možda ti ne trebaju jer je to ipak lakši ritam.“
"Meni je Drmić u Rijeci bio najjači napadač, nevjerojatno mi je da su ga zamrzli u Dinamu"
Osim toga, Dinamo ima i Drmića, koji je bio zaleđen na klupi mjesecima. Kako na to gledate?
„Meni je to nevjerojatno. Kako je Drma igrao u Rijeci, to je bilo… Evo sada kakvu je golčinu zabio na prijateljskoj koju smo igrali s Dinamom. To je, ono, milina ga gledati. Gdje su tu problemi, je li stvar u tome što ga neki trener nije vidio, pa ga malo u frižider stavio, pa onda on malo potone. Teško mi je to reći. Ali ono kako je on igrao u Rijeci, meni je to bio najjači napadač.“
Da je Drmić prošle zime kojim slučajem prešao u Hajduk, to bi se tituliralo kao megatransfer kod nas.
„Sigurno. Ja sam bio uvjeren da će on u Dinamu napraviti još jači iskorak i da će biti još ubojitiji. Što se dogodilo, to je pitanje. Ima li trener svoju filozofiju, vidi jednog napadača, a ovaj mu se ne uklapa. Ali onda slijedi pitanje: zašto je doveden? Mislim da je tu problem u Dinamu.“
Tko je taj tko dovodi igrače i koliko ostaje u klubu.
„Evo, otišao je Bišćan i sigurno je diktirao igrače koje treba. Sad je došao Jakir i on im drukčiju percepciju onog što mu treba. Jesu li tu problemi da se napravi jasna klupska strategija nevezano tko je trener.“
"Mamić je bio lider i šef, Dinamo je s njim imao jači utjecaj"
Nema jakog čovjeka koji će to reći, odnosno narediti na koje igrače se bacaju karte.
„Apsolutno, to ne trebamo ni reći. Može o Zdravku Mamiću misliti tko što hoće, ali on je bio lider i gdje god postoji glavni šef, puno je lakše slagati cijelu priču. A propos mladih talenata i Bukovića kojeg smo spomenuli. Imaš malog Rukavinu, koji mi se jako sviđa. Treba li dovoditi Bukovića samo da ga se uzme Osijeku, a imaš već igrača slično profila i talenta. Idem njega razvijati, idem njemu dati prostor. I sad taj monopol. Sigurno dok je Zdravko bio da je Dinamo ima taj malo jači background kada je bilo na li la; hoće li netko u Dinamo ili negdje drugdje. Osobno smatram da to nije loše za hrvatski nogomet jer nam treba još jači i Osijek i Rijeka i Hajduk i svi ostali. Da nam je liga kompetentnija jer će iz toga profitirati i Dinamo u Europi, a i svi ostali.“
Je li Rudeš otpisan i može li se zakomplicirati borba za ostanak?
„I Gorica je prošle sezona bila u situaciji da su je svi otpisali pa se pojavio onaj luđak Sopić i iščupao ih sa svim suradnicima oko sebe. Naravno, pozitivni luđak.“
"Sopić je pozitivni luđak, a Karlo Kralj ozbiljan potencijal"
Jeste li se našli na kavi u Španskom? Nekoć ste bili susjedi.
„Ma, naravno. Već smo mi sjeli, popili kavu. Ja Sopu volim. Netko će reći: 'Joj, što on priča.' Sopa je takav, onaj tko ga zna, zna da nije lažnjak. Ja ga zato volim. On možda nema tu distinkciju, njemu je isti vrag je li sjedio tu pred kamerama ili negdje u kvartu. Ali ja to volim, volim taj njegov gard. Sjeli smo i popričali, njemu idu velike zasluge to što je napravio s Goricom. Vjerujete mi, to se može dogoditi i s Rudešom. Tamo ima isto par tih manijaka koji su spremni na glavu se bacati. I one neće odustati dok postoji i najmanja šansa da ostanu u ligi. I zato ih ne želim otpisivati. Jesu li loše ušli u sezonu, jesu, iako je bilo segmenata igre gdje su oni meni izgledali jako dobro. Naravno da su mogli to zacementirati s nekim kvalitetnim igračem, ali ako je Robi napravio nešto kvalitetno, to je igra s aspekta ofenzive. Evo, mi smo visjeli 20 minuta kao lusteri.“
Čini mi se da se pogriješilo s izborom vratara na početku sezone. Da je Karlo Kralj od starta branio, kao što je trebao, na kontu bi vjerojatno imali dva-tri boda više.
„Moguće. Mali je ozbiljan potencijal. Bio je još dok sam ja bio u Rudešu. U tom periodu smo ga mi i počeli kanalizirati prema prvoj momčadi. Mislim da je ozbiljan talent i ozbiljna perspektiva. Ukratko: ne bih prerano otpisivao Rudeš. Mi moramo biti ozbiljni i baviti se sobom.“
Da se osvrnemo malo na reprezentaciju. To što Modrić igra u 38. godini nije baš normalno, ali tu se više nema što novo reći. Međutim, i Perišić ga u stopu prati, a ni on nije baš mlađahan, nakupilo se tu godina. Još igra na zahtjevnijoj poziciji što se tiče fizike, šparta po boku kao dvadesetogodišnjak. Još uvijek su najbolji igrači na gotovo svakoj utakmici hrvatske reprezentacije. Što to govori?
"Mlinarić mi je bio idol, Modrić i Perišić žive drukčije"
„Danas sam popio kavu s mojim prijateljima Ivicom Banovićem i Ivanom Galićem, bivšim eminentnim igračima Zagreba i Rudeša. Baš Ivan kaže kako se vrijeme promijenilo i kako je bilo puno drukčije s našim idolima iz djetinjstva. Meni je Mlinarić bio sve na svijetu, prvi moj idol kojeg sam obožavao. Ta cijela generacija 1982. Poslije su došli Boban i Prosinečki. I danas kada ih vidim prođu me trnci. Suština je da se često pričalo kako su oni slavili, ružili, pa Karaka i sve to, pa i u moje doba slično. Konstantno su se slale poruke kako su igrači ponekad živjeli i malo opuštenije, ali svejedno su bili dobri igrači i dobro igrali“, kaže i poentira.
„E, danas idoli šalju djeci totalno drukčije poruke: sportski život, ulaganje u sebe, rade na svom tijelu, kada ih vidite kako izgledaju, koliko traju. Naravno da dijete koje gleda Perišića, Modrića, Ronalda i želi biti nogometaš da to upija. Komparacija vremena. To je nešto što je meni fenomenalno kada vidite takve igrače na toj razini. Ali danas je to trend i na puno nižim razinama. Vi ćete danas vidjeti igrače treće lige koji vrlo slično vode računa o svom tijelu da bi trajali i što bolje napredovali. To je već postao standard koji treba potencirati jer to je za djecu jedini ispravan put, ako ništa drugo, onda zbog zdravlja.“
"Hrvatska je favorit za osvajanje Eura"
Slažete li se s time da je Hrvatska favorit za osvajanje Eura?
„Hrvatska je to po svim parametrima. Pa i prije Dalića. Neki detalji su presudili da ne odemo daleko. I ona Turska i onaj Portugal. Detalj je nedostajao da već onda naprave rezultat, a pogotovo poslije ove dvije medalje. Sada ne samo da smo kandidati nego smo među prva dva-tri favorita.“
Hrvatski sada ima fini miks starih i mladih. Gvardiol i Šutalo igraju na visokoj razini, Ivanušec se podigao. Kada smo već kod njega, veli da je u Feyenoordu intenzitet treninga puno jači nego u Dinamu.
„Pogledajte intenzitet nizozemske lige, a pogledajte naše. Ako hoćeš egzistirati na toj razini, i treninzi moraju biti takvi. Dobro, to je sad filozofija. Nizozemci i inače imaju takav koncept rada gdje više stavljaju naglasak na to. Negdje se možda radi više, a negdje manje. Sve ovisi i kako se uzme“, zaključio je Jeličić.
