Uz pjesmu tamburaša, momčad Dinama vratila se u Zagreb nakon poraza od Benfice. Iako im je nedostajalo tako malo, dojam je da je nakon svega zadovoljstvo nadjačalo tugu zbog ispadanja.

I dok su neki tamburali, drugi su gurali kontejnere s opremom.

''Najmlađi sam, moram gurati'', rekao je Amer Gojak.

Pošteno od mladog Gojaka. I sam priznaje, da je i zabio onu priliku, opet bi mu povjerili ovu zadaću sa sportskom opremom suigrača.

Amere, koliko si puta prevrtio produžetke kroz misli?

''Nisam nijednom, idem dalje, treba gledati pozitivno, izvući pouku i to je to. Idemo dalje.''

Mario Šitum priznaje, malo se spavalo, Dinamo je i u produžecima imao šanse s igračem manje...

''Pogledali smo neke snimke, neke promašene prilike. Ostaje mala žal za šansama, ne bi htjeli zaboraviti što smo sve prošli, ali ponosni smo.''

Jedan od stupova obrane Emir Dilaver nije previše tugovao zbog poraza.

''Dosta smo pohvala primili od navijača, svima je ovaj uspjeh nakon toliko godina ostao u sjećanju, nakon toliko godina da se ovako nešto desi.''

Jedan od najupornijih navijača bila je mala Bruna. Možda je Rafa Silva jučer bježao modroj obrani, ali njoj nitko nije pobjegao za autograme. Je li razočarana?

''Pa nisam baš.''

Koga loviš još za autograme osim Livakovića?

''Petkovića.''

Iako je Grimaldo pogodio nevjerojatno za konačnih 3:0, Livaković i suigrači odradili su veliku euro-sezonu. Ostaje nam nadati se da će Dinamo i iduće sezone biti europski kompetitivan.