"Mogu sutra otići, ali koliko će Dinamo trenera promijeniti?", retorički je zavapio Fabio Cannvaro na press-konferenciji kada mu je upućena konstatacija da opasno visi i da mu je svaka sljedeća utakmica biti ili ne biti.

"Ako imate ideju, trebate je slijediti. Morate iza nečega stati", dodao je talijanski stručnjak kao da nešto sluti.

Činjenica jest da je Cannavaro treći Dinamov trener u sezoni i da bi angažiranje četvrtog, i to opet sigurno na visoku plaću, zvučalo groteskno, da ne potegnem težu kvalifikaciju, najviše za čelništvo u Maksimiru, ipak nije trenerov posao da o tome razmišlja i postavlja takva pitanja. Cannavarov posao je da unaprijedi igru momčadi, pobjeđuje i skuplja bodove, a zasad nijedno ni drugo nije ispunio. To je činjenica, a ne mišljenje.

Tko će odgovarati za potrošene milijune?

Tko će biti novi trener, zašto ih se toliko mijenja i tko će odgovarati za uludo utrošene milijune na trenere i promašena pojačanja, pitanja su koja mogu postavljati navijači, novinari i Dinamovi skupštinari, a najmanje trener koji vodi momčad.

Ako je Cannavaru to jedini argument zašto bi trebao ostati na klupi Dinama, ima jako slabe karte u rukama. Druga je stvar što je Talijan postavio ubitačno točna pitanja, jer što je kod promjene trenera najveći problem ako nisu financije, no funkcija koju obnaša ne koincidira s njima. To je neumjesno, da ne kažem licemjerno.

Možda ne bi bilo tek u slučaju da pristane odreći se bogate otpremnine ako uskoro dobije otkaz. Onda bi imao i moralno pravo da rešeta. Sve dok se to ne ostvari, ovakvim pitanjima sam sebi skače u stomak. Je li kasno za novu promjenu i ima li smisla opet mijenjati trenera, pitanje je o kojem će u Plavim salonima morati dobro razmisliti. Cinici će reći da bi bilo najbolje da najprije sami sebe smijene, pa da sljedećoj garnituri ostave to na razmišljanje.

Kako god, ako dosad u Maksimiru nisu počeli promišljati što i kako ako ne budu prvaci, sada je vrijeme da polako počnu. Ne samo zbog toga što Dinamo u još jednom derbiju nije uspio pobijediti nego još više zbog igre. Rijeka ostaje na plus sedam, a Hajduk na plus šest. Dvanaest je kola do kraja, pa je to još uvijek sasvim dostižno, no Dinamo s takvom igrom jednostavno nije u stanju pobjeđivati, a kamoli u nizovima.

Na kraju Modri još mogu biti i zadovoljni što je derbi završio remijem. U završnici su igrali s čak dva igrača manje, no i kada je bilo 11 na 11 to nije izgledalo dobro. Vrijeme će pokazati hoće li Splićani žaliti što su završnicu odigrali sporo i preoprezno. Izgledalo je kao da su zadovoljni remijem i nisu željeli previše riskirati.

Dinamov uzorak govori da ništa nije slučajno

Modri su otvorili po željama i prvo i drugo poluvrijeme, postigli su rane vodeće pogotke, no na tome je sve i ostalo. Nekoć kada bi tako počeli utakmicu nastavljali bi pritiskati i kako bi dotukli suparnika u ranoj fazi utakmice. Pod Antom Čačićem zadnji put su tako djelovali u derbijima s Hajdukom, ali već dugo nisu.

Dinamo sve dalje od titule: Evo što kažu kladionice

U zadnjih osam ligaških derbija Hajduka je četiri puta slavio, a Dinamo samo jednom. To nešto govori. Govori nešto i to da je Dinamo u zadnjih deset derbija s Hajdukom, Rijekom i Osijekom pobijedio samo jednom. Uzorak je prevelik da bi govorili o slučajnosti.

Hajduk je u prvom dijelu kreirao nekoliko šansi, lako je mogao okrenuti da su Livaja i posebice Šego bili precizniji. Šego je imao teški zicer, Livaja mu je ostavio rolicu na pet-šest metara od vrata, a on je katastrofalno pucao, praktički je dodao loptu Nevistiću.

Livaji trebi dostojanstven partner

Livaja nasušno treba dostojnog partnera u napadu ili golgetera s bilo koje pozicije koji će njegove lucidne asistencije pospremati u mrežu, no Hajduk takvog igrača nema.

Obje momčadi opet su imale dosta pogrešaka u obrani. I Dinamo i Hajduk prelako primaju golove i nikako da to poprave. Kada su na trenerskim klupama talijanski treneri, očekivali biste, ako ništa drugo, da funkcioniraju obrane. Vrijeme prolazi, a ni Cannavaro, a niti Gattuso ne uspijevaju to popraviti. Nema napretka, ne vidimo ga.

Ništa bolje nije ni prema naprijed, obje momčadi nemaju igru, neku izrađenu, napadačku. Jedino što znaju je stati u blok i čekati kontru. Kada treba napadati, kada treba stiskati suparnike i stvarati šanse, od toga nema ništa.

Cannavaro još nije upoznao igrače

U derbijima su poslovično visoke tenzije, adrenalin buja, glave su vruće, pogotovo kada je velika rezultatska važnost. Dodatno ulje na vatru bio je rat priopćenjima, artiljerijska priprema iz oba tabora tenzije je digla na još višu razinu.

Pamtimo i puno žešće derbije, no i ovaj je bio prilično papren. Igrači su bili dosta nervozni, a eksplodiralo je po završetku utakmice. Bilo je tu urlanja, naguravanja, a kažu i šamaranja, ma svega i svačega.

Torcida porukom odgovorila na bakljadu Boysa, a onda su izveli ovo

VIDEO Gužva na kraju derbija: Mišić i Lučić zakuhali ružne scene, vratar Hajduka ošamaren?

Mnogi su osjetili da bi poslovično nervozni Ristovski mogao dobiti i drugi žuti karton. Čini se da je Cannavaro jedini koji to nije anticipirao. Po tome se vidi da još nije dovoljno upoznao svoje igrače. Na presici je ipak rekao da preuzima krivnju i da je to njegova pogreška. Malo koristi od toga za Dinamo.

Što reći o Galešićevom kung-fu startu na Lučića? Izgledalo je kao iz nemoći, očito neoprezno jer Galešić nije tip igrača koji mlati i udara. Srećom da ga je pogodio prstima po licu, da je đonom, bio bi to teški nokaut s tko zna kakvim posljedicama.

Rijeka i Hajduk imaju veliku šansu

Kada se podvuče crta, Rijeka može biti najzadovoljnija, zadržale je prvo mjesto i istu bodovnu razliku. Osjeća se da ni Splićani nisu nezadovoljni, bod u Maksimiru uvijek je dobar ulov, posebice ako se završni derbi igra na Poljudu.

Nitko ne briljira, Dinamo to još može stići, ali, kako rekosmo, s ovakvom igrom to će jako teško napraviti. Kakvi god bili, dojam je da Rijeka i Hajduk imaju veliku šansu srušiti Dinamo s trona. Modri su toliko blijedi da je veliko pitanje mogu li vratiti dovoljno krvi u obraze da bi se opet mogli zajapuriti i nanizati sedam-osam pobjeda u nizu.