Debakl Dinama u Rijeci sasvim sigurno ostavio je posljedice na Modrima, ali i u Plavim salonima. Koliko su rane duboke, pokazat će najbolje predstojeća utakmica s Osijekom u četvrtfinalu Kupa, a još više veliki nedjeljni derbi s Hajdukom.

Hoće li biti još jedna crna nedjelja za Dinamo i posebice njegova trenera, to je jako teško prognozirati. Nenad Bjelica i Marko Marić svoju nedjelju u Dinamu ne pamte po dobrom. Fabio Cannavaro živi opasno, to je sasvim jasno. Pregrmio je fijasko na Rujevici, no neuspjeh protiv Hajduka teško da bi preživio.

Koliko god da bi ga čelnici Dinama nevoljko smjenjivali jer bi taj potez puno govorio i o njima, na tapetu bi došlo, ako već nije, pitanje njihove sposobnosti upravljanja plavim kolosom, jednostavno bi bili prisiljeni povući taj potez. Izgledao bi očajnički, ali tako se obično u Maksimiru raspliću slične priče.

Cannavaro opasno visi

Pritisak navijača i javnosti bio bi teško izdrživ, a kada je tako, najlakše je odvrnuti ventil i ispustiti nagomilanu negativno energiju tako da se smijeni trener i navijačima ponudi nova nada. Skretanje pozornosti uvijek je najbolja kamuflaža za upravljače na svim meridijanima. Momčad se ne može promijeniti, a upravljači neće sami sebe smijeniti.

Insajder tvrdi: Real sprema novi ugovor za Modrića koji želi ostvariti veliki san s Vatrenima

Bi li to bio najbolji potez i što bi novo donio, drugo je pitanje. Ako se vjeruje u Cannavarov rad, možda bi bilo najbolje zadržati čvrst stav i pustiti ga da radi. Mogao bi odmah krenuti u pripremu nove sezone bez pritiska da mora osvojiti tekuće prvenstvo. No iskustvo nam govori da u Maksimiru to tako ne ide i da Cannavaro mora pobijediti najprije Osijek, a onda i Hajduk ako želi zadržati posao. Možda bi ga remi protiv Hajduka spasio, pogotovo ako bi Rijeka kiksala kod Gorice, ali to je već kombinatorika.

Prekratko je Talijan u Dinamu da bismo donosili neku vrijednosnu procjenu o njemu kao treneru, pogotovo jer o njemu kao treneru nismo znali puno ni prije nego što je preuzeo Modre. Na početku je ostavio dobar dojam, vidjelo se da je radišan i umjeren u najavama, da ne voli previše hvaliti igrače i da je prilično kritičan i zahtjevan.

Kako to obično biva, dobar dojam počne splašnjavati kako vrijeme protječe. Dojam je i da je Cannavaro promijenio taktiku jer su i njegove kritičke bodlje sve više tupile, pa se propinjao na noge i tamo gdje nije trebao. Nije mu trebalo uvjeravati svekoliku javnost da su partije protiv Šibenika ili Gorice bile dobre jer, ako je to bilo dobro, čemu čuđenje za kolaps protiv Rijeke?

Lažno samopouzdanje i samouvjeravanje 

Kada ste trener Dinama, i pobjedama se mora gledati u zube. Nije ništa drukčije u Juventusu ili Interu. Ne može Dinamo protiv Šibenika zapucati prvi put prema vratima krajem prvog poluvremena i to nazivati dobrom igrom, pogotovo jer su gosti imali tri šanse i lako su mogli otići na dva razlike. Ništa bolje nije bilo ni protiv Gorice, koju Modri možda i ne bi pobijedili da nije bilo onog dvojbenog crvenog kartona.

Kada je glava u pijesku, ne vidi se ništa, a kamoli šira slika. Kako ćete popraviti pogreške ako ih ne vidite? Upozoravao sam da bi tako nerealna analiza igre mogla biti kobna protiv jačih suparnika. Bilo je puno elemenata da se nasluti kako neće biti dobro na Rujevici. Modri su onamo trebali otići sa zvonom oko vratova, a stigli su s fanfarama koje su sami sebi slijepo svirali. Kako da se mobiliziraju kada misle da igraju dobro i da će preko Rijeke proći kao preko plitkog potoka?

Lažno samopouzdanje i pogrešno samouvjeravanje po meni su najveći krimen talijanskog stručnjaka. Jedno je pričao i uvjeravao sve oko sebe kako Dinamo igra dobro, a stvarnost je bila potpuno drukčija, što se najbolje očitovalo na Rujevici. Nije Modrima bilo dovoljno ni upozorenje u Osijeku. Ali, eto, to su izgubili slučajno, Bjelovar su podcijenili i opet slavili, a sve ostale su lako dobili. Kada su lažna uvjerenja čvrsta, a očekivanja velika, razočarenja su još veća.

Dinamo i dalje ne igra dobro

Dinamo ne igra dobro cijelu sezonu, nema kontinuitet. Istina, imao je nekoliko bljeskova, velikih pobjeda u Ligi prvaka, dobrim dijelom i zbog spleta okolnosti, ali bilo je puno više loših ili nedovoljno dobrih partija. Ništa se bitnije nije promijenilo ni pod trenerskom palicom talijanskog stručnjaka. Sve je to tu negdje kao i kada su Dinamo vodili Jakirović i Bjelica.

U Mostaru izgorjela dva automobila, jedan u vlasništvu Halilovića?

U nogometu je puno toga relativno, pa i to da je Dinamo u možda najlošijoj sezoni u domaćem prvenstvu ostvario najbolji rezultat u Ligi prvaka. Kako je to moguće? Nije u pitanju samo pristup, iako je možda najčešće spominjani argument, podjednako je važno s kime se igralo i kako se igralo. Dinamo u Ligi prvaka uglavnom igra onako kako protiv njega igra gotovo cijela domaća liga.

Traži se napadačka igra

Puno je lakše stati u blok i čekati kontru nego razvijati napadačku igru, a da bi bio prvak, moraš napadati i ostavljati prostor za kontre suparnika. U Ligi prvaka Modri su igrali bez ikakvog pritiska, što naprave, naprave, sve je dobro. To je potpuno drugi pristup i druga taktika nego za domaće prvenstvo. Na kraju je u Ligi prvaka ipak ispao i to nije bio kraj svijeta, dok je u domaćem prvenstvu potpuno druga priča. Neka su posve druga očekivanja i nadanja, imperativ je nemjerljivo veći. I zato se ta dva natjecanja ne smiju previše miješati.

Imperativ Dinamovih trenera u domaćem prvenstvu je da slože napadačku igru. Kada se pogledaju samo proračuni klubova, logično je da Modri dominiraju u svakom pogledu. To zasad od Cannavarova Dinama nismo vidjeli. Bilo je natruha dobre igre, ali još više praznih rupa. Talijanski stručnjak zna vući neke čudne poteze. Izgleda kao da se ne snalazi, kao da još nije dovoljno dobro procijenio tko što i koliko može.

Čudni potezi

Protiv Rijeke je iznenadio s nekim potezima, primjerice s Theophileom na desnom beku, pa i debitantom Belcarom u veznom redu, no najveće iznenađenje je bio labavi stav i govor tijela Modrih trupa. Utakmica se razvijala kako se razvijala, ali Modri se mogu samo djelomično vaditi na splet okolnosti, odnosno na činjenicu da su ostali s igračem manje u relativno ranoj fazi utakmice.

Derbi goleme težine: Hajduk ima šansu dokrajčiti Dinamo, Rijeka ne bi imala ništa protiv

Činjenica je da je Dinamo loše ušao u utakmicu i da je Rijeka od prve minuta bila čvršća i odlučnija, u prijevodu bolja. Dok Rijeka nije postigla vodeći pogodak, Dinamo nije napravio apsolutno ništa, izgledalo je kao da igra na remi i da gol neće postići do sudnjeg dana. Talijanska specijalnost je da u derbijima odigraju neriješeno, no ovo je Hrvatska, a Dinamo je nešto posve drugo od Juventusa iz Cannavarovih igračkih dana, kada je Stara dama mogla izvući nulu u derbiju da se ne zakašlje.

Do kada će Cannavaro tolerirati Mmaeea? 

Dinamo s ovakvom obranom ne može olako izaći na kraj niti protiv trećeligaške momčadi, vidjelo se to u Bjelovaru, a kamoli da komotno može izvući nulu u Rijeci. Do kada će Cannavaro tolerirati Mmaeea i njegovu gotovo teatralnu nehajnost, ostaje otvorenim. Pitanje koje bi mu moglo presuditi. Bjelica je djelomično nastradao zbog toga jer ga je izbacio iz momčadi, a Cannavaro bi mogao zglajzati jer ga drži u momčadi.

Nema smisla više vraćati se na pitanje zbog čega je Marokanac uopće doveden ili zašto je bio na ledu u Ferencvarosu, koji mu nije htio produljiti ugovor, to je prožvakana tema, ali itekako ima smisla propitkivati igre koje prikazuje u dresu Dinama. Očekivalo se puno više, a kako igra, ničim ne zaslužuje biti u prvoj postavi. Možda je pregrubo reći da je rupa u obrani, ne igra on sam, ali preko njega svako malo padaju golovi.

Mmaee je skupo stajao Bjelicu, a mogao bi i Cannavara

Cannavaro to ne vidi ili možda misli da nema boljeg? Da ne pričamo o Marokančevoj visokoj plaći i čime je zaslužuje. Ili je možda baš ona razlog zbog kojeg igra? Penezi su uvijek važni u nogometu, posvuda se forsiraju igrači u koje je puno uloženo, no sve ima svoje granice. Negdje se crta mora podvući i reći dosta, a čini se da je stiglo to vrijeme. Možda prekasno.

Ne može se reći da je Mmaee ispucao kredite jer da bi imao kredit, mora prvo nešto odigrati, a njegove igre tijekom cijele sezone sve su samo ne dobre. Uz to mu je i ponašanje problematično. I Jakirović i Bjelica imali su problema s njim, spomenuli smo već i Ferencvaros, pa sve skupa očito nije slučajno.

Što nam mijenjanje trenera kao na traci govori o čelnicima Dinama?

Cannavaro nakon debakla na Rujevici ponajviše nije smijenjen zbog činjenice da bi to bila treća trenerska smjena u istoj sezoni, tražio bi se četvrti trener, a to bi već nešto govorilo o klupskoj upravi i njihovoj stručnosti, ako se već dosad nije povuklo to pitanje. Uostalom, pitanje je što bi nova smjena donijela jer je sve očitije da nije problem samo trener. I Jakirović, i Bjelica i Cannavaro radili su neke pogreške, no posve je jasno da nisu jedini krivci.

Kako vrijeme protječe, sve je jasnije da su najveće pogreške napravljene u selekciji igrača, odnosno pojačanja. Nijedan inozemac nije pokazao da ima igračku klasu s kojom će podići momčad, da ga se može nazvati pravim pojačanjem. Nemaju dovoljnu kvalitetu, a kada je tako, nema ni dodane vrijednosti. Dakako da se postavlja pitanje zbog čega su uopće dovedeni i uglavnom skupo plaćeni? Zar se u domaćem bazenu nisu mogli naći igrači slične kvalitete, a koji bi usto bili jeftiniji, mlađi i razvojno perspektivniji?

I treneri i Uprava snose krivicu

Neka se ne shvati pogrešno, sve to skupa ne amnestira trenere od odgovornosti. Jasno, ni igrače, ali njih se ne može tek tako mijenjati i izlišno je o tome pričati. Prema općem mišljenju, Dinamo ipak ima najkvalitetniju momčad u Hrvatskoj, a zadatak trenera je izvući najviše iz materijala koji ima u rukama. Ako nemaju dobrog materijala u Dinamu, što bi rekli da sjede na klupi Rijeke, Hajduka ili Osijeka, a pogotovo Lokomotive, Slavena ili Varaždina?

Činjenica da je Dinamo u Ligi prvaka bio na rubu prolaza u drugi krug govori da kadar ipak nije tako loš, da tu ima štofa, pogotovo u hrvatskoj konkurenciji. To opet sugerira da treneri nisu bili u stanju držati momčad na radnoj temperaturi u ligaškom natjecanju i da nisu znali napraviti napadačku igru.

Modri su sami sebi najveći problem

Znači, ponajveći krivci jesu, ali ipak ne jedini. Da su inozemna pojačanja pogođena, barem većina, bilo bi im znatno lakše voditi momčad na tri kolosijeka, no cinici će reći da takvoj momčadi treneri ne bi ni trebali u SHNL-u, pogotovo ne tako skupo plaćeni.

Ako Rijeka ili Hajduk na kraju budu prvaci, a u Dinamu o tome sad već moraju intenzivnije razmišljati, to će biti ponajviše zbog jako loše sezone Modrih, a ne zbog neke njihove visoke kvalitete. Kakva im je kvaliteta, najbolje se vidjelo u Europi. Nije Dinamo slučajno bio golemi favoriti uoči početka prvenstva i još je favorit na kladionicama unatoč svemu. U Plavim salonima najviše sami sebi mogu zamjeriti ako se dogodi da Dinamo ne osvoji naslov prvaka u sezoni kada bi najvjerojatnije izborio izravan plasman u Ligi prvaka. Bila bi to najveća ironija sudbine.