Velika nogometna subota - tako se te 2001. godine najavljivao derbi Hajduka i Dinama. Ne bez razloga, jer osim što je termin derbija bio dan uoči Uskrsa, ulog je bio ogroman.
Tri vijesti o kojima se priča
Dinamo 45, Osijek 41, Hajduk 41 - tako je izgledao poredak na ljestvici uoči tog 14. travnja kada su Zagrepčani stigli na Poljud u sklopu trećeg kola Lige za prvaka.
Premda se poslije toga imalo za odigrati još sedam utakmica, uključujući i derbi na Maksimiru, bilo je jasno da je Hajduku taj poljudski okršaj posljednji vlak u borbi za naslov prvaka i da ima imperativ pobjede. S druge strane, Modrima je i remi bio dobar dok bi pobjedom potpuno eliminirali Splićane iz utrke za titulu.
Troboj za titulu sve se više pretvarao u dvoboj
Prisutan je u tim kombinacijama bio i Osijek koji je te sezone prezimio na prvom mjestu nakon svoje fenomenalne jeseni, ali klub iz Gradskog vrta na polusezoni je prodao svog tada najboljeg igrača, današnjeg trenera Dinama Nenada Bjelicu te se u nastavku sezone počela vrlo brzo topiti njihova prednost.
Kako je vrijeme prolazilo, tako ih je prestigao Dinamo, a dostigao i Hajduk koji je pod vodstvom trenera Zorana Vulića igrao odlično i dočekao priliku da za Uskrs potpuno zakomplicira bitku za titulu.
Kaos na Sjeveru
Derbi je na Poljudu počeo u čudnim okolnostima. Nedugo nakon što je varaždinski sudac Ivan Novak dao znak za početak utakmice, na Sjeveroistoku Poljuda započela je žestoka tučnjava u kojoj je sudjelovalo nekoliko desetaka ljudi. Nije to nalikovalo na uobičajenu tučnjavu koja potraje po minutu-dvije i onda se strasti smire. Kad je policija uvidjela da već ima krvavih glava, poslala je jednu skupinu interventnih koji su se smjestili na samom dnu tribine, uz ogradu.
Ulazak policije na tribinu nije dobro legao zaraćenim stranama pa su onda u trenutku ostavili svoj animozitet po strani i zajednički nasrnuli na organe reda. Između ostalog, prema interventnim policajcima letjela su i kamenja.
I onda, kada je već ne samo prijetila opasnost nego je bilo i prilično izvjesno da će netko nastradati, ukazao se Stanko Bubalo. U 11. minuti je postigao pogodak poslije ubacivanja Ivana Leke iz slobodnjaka i Poljud je eruptirao.
Bubalo ugasio nasrtaje navijača na policiju
Momentalno se smirila situacija na Sjeveru, nogomet je došao u fokus i zahvaljujući tom golu spriječena je možebitna tragedija.
Prednost Hajduka potrajala je do 23. minute kada je Goce Sedloski glavom matirao Stipu Pletikosu. Tada na scenu opet stupaju navijači, ali ovaj put ne s huliganskim izričajem već u šaljivo-provokatorskom tonu, pozidanjem poruke: "Goce, da ti nije bilo Hajduka, prodava' bi kokice na Tetovu."
Sedloski je još 1996. došao iz makedonske Pobede u Hajduk iz kojeg je pao otišao u engleski Sheffield Wednesday, da bi se nakon samo godinu dana provedenih na Otoku vratio u Hrvatsku, ali ne u Hajduk već u Dinamo.
Utakmica se nastavila, a bod po kojeg su došli na Poljud Zagrepčani su sačuvali samo sedam minuta jer ponovno je na scenu stupio Stanko Bubalo. Popularni Ronaldo iz Turčinovića dobio je loptu na desnoj strani šesnaesterca i onda majstorskim lažnjakom na pod složio Sedloskog i vratara Dinama Tomislava Butinu te poslao loptu u mrežu.
"Najdraži gol u karijeri? Onaj kad sam Gocu i Butinu poslao po ćevape", u nekoliko je navrata isticao Bubalo.
Eurogol Muse kao nagovještaj Hajdukove titule
Sredinom drugog poluvremena, u 70. minuti, još jedan Hercegovac u redovima Bijelih, Igor Musa, fantastičnim udarcem s 25 metara neobranjivo je pogodio i razriješio sve dileme oko pobjednika.
Kasnije će se pokazati da je ovaj trijumf bio ogroman vjetar u leđa Hajduku na putu do titule. Došli su tu Splićani na -1, a već poslije dva kola i preuzeli prvo mjesto, zahvaljujući pobjedi nad Varteksom i remiju Dinama u Koprivnici. Odmah u idućem kolu ta se prednost povećala na +4 jer je Dinamo izgubio u Varaždinu. Do kraja sezone su Splićani posrnuli samo jednom, na Maksimiru protiv Dinama (1:0), ali su pobijedili u svim ostalim utakmicama i osvojili naslov, prvi nakon 1995. i šest godina čekanja.
