Podosta hrabrih poteza povukao je Tomislav Radotić otkako je sjeo na klupu Osijeka i jedan određeni broj njih se isplatio. Uostalom, ako stavimo sa strane težak maksimirski poraz, koji neće biti lako zaboraviti, Radotić je u preostalih pet susreta osvojio 11 bodova bez da mu je momčad primila ijedan pogodak.
Bolje sedam na Maksimiru nego da su pravilno raspodijelili
Mnogi će reći da su odmah spremni potpisati situaciju gdje Osijek svaku šestu utakmica čeka golijada u vlastitoj mreži, ako će to značiti da u preostalih pet neće primiti nijedan pogodak. Uostalom, neovisno o broju golova, pobjeda je tri boda, a poraz nula bodova. Tako da svakako ispada bolje da je sedam pogodaka primljeno na jednom susretu nego da su se pravilno rasporedili na svim Radotićevim utakmicama.
Tri vijesti o kojima se priča
A nakon te utakmice, gdje je krivnju za rezultat bacio na sebe, trener Osijeka napravio je nešto posebno. Ako se već iz prve četiri utakmice to nije dalo zaključiti, pobjeda na Rujevici je dokaz da se radi dobar posao. Jer kako objasniti da ti, samo par dana kasnije, momčad koja je primila sedam golova i na cijeloj utakmici napravila isto toliko prekršaja, izgleda kao ekipa gladnih dobermana.
Nakon katastrofe priliku je dao klincima
Među tim dobermanima bila su i dva klinca, koji su dobili priliku od prve minute. Miloš Jovičić, inače (lijevo) krilo, zaigrao je na desnom boku. Imao je 20-godišnji Baranjac situacija gdje se vidjelo da to nije njegova pozicija, ali pokazao je ogromnu borbenost. Pomagao je drugim suigračima, pa su kod njegovih ispadanja i oni pomagali njemu.
Jedan od onih koji mu je pomogao je i momak koji je tema ovog teksta. Uz sve pohvale Jovičiću, ovog puta ćemo se više posvetiti njegovom suigraču. Drugi klinac koji je na Rujevici odigrao sjajno, borbeno i vrlo odgovorno. Zapravo, uz jednu podosta nevjerojatnu rutinu za 18-godišnjaka koji je do tada započeo jednu utakmicu za seniorsku ekipu, protiv Istre u Puli te još dvaput dobio manju minutažu. Ime mu je Ivano Kolarik.
Kolarik je odigrao sjajnih 78 minuta, gdje je posebno dobar bio u postavljanju i zračnim duelima. Uspješno je otklonio praktički sve opasnosti koje su se događale blizu njega, a pokazao je i jako dobar osjećaj za iznijeti loptu te dugo dodavanje (pamti se odličan pas i minimalno zaleđe Matkovića).
Moderan igrač s ugovorom do 2029. godine
On je moderen stoper, visok i brz, s dobrom kontrolom lopte i razumijevanjem igre. Kao takav treba samo nastaviti raditi na isti način kao dosad. Ugovor s Osijekom potpisao je prošlog ljeta do kraja lipnja 2029. godine.
Radotić mu vjeruje, ali je isto tako svjestan da mu ne smije davati prevelik pritisak. Zato će ga izvaditi kad vidi da je možda došao period utakmice gdje bi mu mogla pasti koncentracija ili će ga jednostavno odmoriti koju utakmicu da mu ne stvari pritisak. Polako ga treba uvoditi u prvi sastav, nakon čega bi mogao biti spreman preuzeti konce obrane. Luka Vušković je pokazao da u nekim slučajevima godine stopera nisu toliko bitno, no i dalje je to pozicija u momčadi gdje se rutina i iskustvo cijene najviše te najviše dolaze u prvi plan.
U Kolariku (i drugima) se vidi povratak klupskom identitetu
No, ono što je važnije, upravo se na Kolariku vidi ono što je trener spominjao na svom prvom susretu s novinarima, na predstavljanju, dok je situacija u klubu po pitanju ostanka u ligi bila puno neizvjesnija nego danas.
"Putem smo se malo izgubili, nismo imali neki dugoročan plan. Osijek je uvijek izbacivao veliki broj igrača i to je put kojem ćemo stremiti. Taj smo sustav malo zapostavili, ali to je ono kuda želimo ići. Rizika oko mladog igrača uvijek ima, ali vodit ćemo računa da taj dio bude kakav je bio", rekao je tim putem, a onda i sjajno odgovorio na pitanje o tome jesu li igrači svjesni za koga igraju te koliko klub znači samoj zajednici:
"Fantastično pitanje, ali bojim se da je odgovor negativan. Na nama je da im to pokušamo usaditi, to je taj dio gdje pričamo o homogenosti. Jako velika je bila fluktuacija igrača pa nije bilo lako dobiti taj momentum ekipe, da znaju gdje su, što su, za koga igraju i koga predstavljaju. Osijek nije Dinamo Zagreb ni Hajduk Split, niti će imati toliki broj navijača. Mi imamo stvaranje svoje priče i moramo biti usko povezani s navijačima. Zato su nam bitni i naši mladi igrači, da dobijemo tu pripadnost nečemu. Za nas je ovo Real Madrid."
Kolarik, gore spomenuti Jovičić, protiv Rijeke nevjerojatno borbeni Matković, ali i neki drugi klinci su upravo ono o čemu Radotić priča. Identitet Osijeka uvijek su gradili mladi igrači, a on namjerava nastaviti tim putem. A drugi klinci poput već ranije u prvi sastav integriranih Barića, Pečeka, Vrbanca ili nadolazećih Dedića, Mićića, Ježića, Kalema i Ljatifija, to bi trebali nastaviti. Uostalom, i Filipu Živkoviću je tek 20, a ovog mjeseca je nakon ozljede nakon debitirao za Sarajevu (gdje je na posudbi) i odmah se upisao u strijelce.
Osijek je na dobrom putu, a kao što sam već u jednom ranijem tekstu naglasio, Radotić je posao odlučio odrađivati na osječki način. I to zaista djeluje kao pravi put.
