U cilju rušenja svih eventualnih prepreka u organizaciji meča za apsolutnog svjetskog prvaka teške kategorije, između Oleksandra Usika i Tysona Furyja, IBF organizacija poništila je svoju ranije donesenu odluku prema kojoj je Filip Hrgović trebao biti idući Usikov izazivač.
Ukrajinac, naime, u svojem vlasništvu ima IBF, WBA i WBO titule, odnosno tri od četiri elitna boksača pojasa oliti titule svjetskog prvaka. Onu preostalu, WBC-ovu, drži upravo Fury i zbog toga je njihov meč prioritet.
Budimo realni, Usika protiv Furyja svi žele gledati
Ne samo njima nego vjerojatno i gotovo svakom ljubitelju boksa. Teška kategorija tako bi mogla prvi put od travnja 2000. godine te prvi put uopće otkako su na snazi četiri elitna pojasa dobiti apsolutnog prvaka, onog koji je uistinu počistio cijelu kategoriju.
Gledajući da su boksači za takvo što zainteresirani te da je to meč koji cijeli svijet želi vidjeti već godinama, neovisno o tome tko držao pojas, jasno je da će biti kolateralnih žrtava. Prvi put nakon dugo godina imamo situaciju gdje će se taj meč vjerojatno i ugovoriti. Istina, imali smo je i nedavno, kad su Fury i Anthony Joshua zašli već duboko u pregovore, no onda je ipak sve propalo zbog sudske tužbe Deontaya Wildera, kojom je on izborio meč protiv Furyja i time sve poništio.
Okrenimo se ipak ovoj temi uz poveznicu s Filipom Hrgovićem i time što on gubi te u kakvoj je zapravo situaciji. I to krenimo nekim realnim redom.
Neovisno jeste li veliki navijač Filipa Hrgovića ili ne, ako ste netko tko prati boks, ne bi trebalo biti nikakve sumnje da želite gledati meč Usika i Furyja. Ma, uvjereni smo da i sam Hrgović nekako želi da se to dogodi, pa da vidimo tko je najbolji. Zato nas ne treba čuditi težnja tome da do spomenutog meča dođe.
Čak i Hrgovićev promotor spreman ga je ostaviti sa strane
Taj meč donosi prosperitet svima uključenima u njega. Od samih sudionika i njihovih timova, preko sponzora i nositelja TV prava pa do onih koji će sve to dogovoriti i koji će se zapravo najviše okoristiti, promotora.
Tu dolazimo do onog dijela s Eddiejem Hearnom, koji je govorio kako Hrgović neće odustati od svojeg prava. Naravno da je Hearn tu radio samo na jačanju imena boksača s kojim surađuje, kao što bi trebala biti njegova dužnost, no i on je sam u startu znao što će se dogoditi. Uostalom, on surađuje i s Usikom te će sigurno pronaći mjesto za svoje prste u torti koja će se poslužiti.
Usikovi i Furyjevi promotori zapravo od početka niti ne dvoje da je to meč koji žele. Posebno dok je pitanje koliko se Fury dugo još namjerava boriti i hoće li titula apsolutnog prvaka zapravo biti ono nakon čega će reći da je dosta i toga se ovog puta zapravo pridržavati. U posljednje vrijeme čini nam se da se on umirovljuje gotovo jednom godišnje.
IBF nije lud stati iza svojeg boksača i iskočiti iz cijele priče
Što se tiče organizacija, one imaju svaka svojeg obaveznog izazivača i imaju apsolutno pravo uprazniti svoju titulu ako prvak odbije boriti se protiv njega. No, i njima je interes ostati u igri oko Usika i Furyja. Zašto? Ponovno je, naravno, razlog novac, jer će i vlasnici titula također između sebe dijeliti jedan veliki dio.
Oduzeti Usiku IBF pojas da bi se Hrgović za upražnjenu titulu borio protiv Ruiza, Bakolea ili, recimo, Sancheza, a onda sa strane gledati kako preostale tri organizacije dijele plijen s jednog od najvećih boksačkih mečeva i sportskih spektakala u posljednjih desetak godina? Nitko si neće tako pucati u nogu, to smo znali od samog početka. I zbog toga nismo iznenađeni, dogodilo se upravo ono što smo u ranijim tekstovima najavljivali.
Ipak, ako je vjerovati onome što je objavio boksački insajder Michael Benson, IBF se Hrgovića odrekao u potpunosti, odnosno kao iduću organizaciju na redu za napad na titulu prihvatio je WBA, odnosno njihova prvaka Daniela Duboisa.
Hrgović je propustio savršenu priliku
To bi značilo da se Hrgović neće boriti niti protiv pobjednika meča Usika i Furyja, boksača koji će tada biti apsolutni svjetski prvak, nego da su prihvatili Duboisa, vlasnika WBA regular titule.
Lagali bismo kad bismo rekli da je to iznenađenje. Naime, već smo ranije pisali i o tome kako će svaka organizacija u određenom trenutku ponuditi svojeg izazivača. Kod WBO-a je to Joy Joyce, a kod WBA-a Dubois. Obojica su britanski boksači, poznatiji i popularniji, no moramo priznati i unutar te izvan ringa podosta atraktivniji od El Animala.
Hrgović je imao priliku popraviti svoj status po tom pitanju, teško je mogao dobiti bolju pozornicu od sunaslovne borbe priredbe koju su predvodili Usik i Joshua, ali napravio je suprotno. Iako je pobijedio Zhilei Zhanga, komentari na njegov nastup bili su uglavnom negativni, od onih koji su smatrali kako je pokazao nimalo zanimljiv boks do onih koji su smatrali kako uopće nije niti napravio dovoljno da bi pobijedio.
I jasno je da nakon toga nema puno onih koji ga žele odmah gledati u borbi za svjetski naslov. Da je napravio bilo što, ona isto tako ne bi došla, ali uz bolji nastup, eventualno pobjedu nokautom, a onda i značajan govor u ringu nakon borbe sigurno bi se postavio u bolju poziciju za promotorsko nadmetanje protiv Joycea i Duboisa.
Nažalost, prvo nije uspio, a za drugo nekako nismo niti sigurni da on to uopće ima u sebi. Nije da ponekad nije pokušao, ali nije to što on radi uvjerljivo, za mikrofon jednostavno moraš biti prirodno talentiran.
Što sad zapravo Filipu slijedi?
Računajmo da bi Usik i Fury u ring mogli početkom proljeća. Isto tako računajmo na to da je revanš itekako realna mogućnost. I onda iz toga svega treba pogledati kakva je situacija u kojoj se Hrgović sad nalazi.
Nekako najrealnije zvuči uvođenje pojasa privremenog prvaka od strane IBF-a. To je već prošle godine napravio WBO, time učvrstivši Joyceovu poziciju unutar promocije, dok je Dubois već od ranije WBA regular prvak. Titula regular je ona do koje se dolazi sekundarnom linijom, odnosno WBA je uvodi ako njihov primarni prvak, odnosno super prvak, drži još koji elitni pojas osim njihova.
Dakle, WBO i WBA, svaki na svoj način, imaju svojeg privremenog prvaka, čovjeka koji čeka priliku postati onaj pravi. IBF ima obaveznog izazivača, što već samim pogledom izgleda slabije od onog što drže druge dvije organizacije.
Svakako je manje onih koji će ga odbiti
Uzmimo u obzir da će IBF povući taj potez. Hrgović je siguran u tom meču, a protivnika bi mu se odlučilo ljestvicom, onom dobrom starom ljestvicom gdje su ga mnogi već ranije odbijali. Ovog puta bi ipak nešto vrjednije bilo u igri, pa bi neki ipak lakše pristali.
Tu ipak ne ubrajamo one koji po ljestvici slijede prvi - Andy Ruiz Jr., Anthony Joshua i Deontay Wilder. Svi su oni bivši svjetski prvaci i boksači na cijeni. Joshua će sigurno radije odraditi meč za fanove protiv Dilliana Whytea, dok bi se preostala dvojica mogla boriti međusobno. To je također jedan od mečeva koji mnogi žele vidjeti.
Preostaje nam nastavak ljestvice i boksači koji će biti zainteresirani. Prvi po redu je nama već itekako poznati, višestruko nesuđeni Filipov protivnik, Martin Bakole. Kongoanac dolazi iza velike pobjede nad Tonyjem Yokom i također se vidi na vrhu. Iza njega slijedi opaki kubanski nokauter Frank Sanchez, a onda Agit Kabayel, kojeg uskoro čeka meč protiv drugog uspješnog hrvatskog teškaša, Agrona Smakićija. Svi bi oni vjerojatno prihvatili Hrgovića u borbi za privremeni pojas.
Osim toga, Eddie Hearn otvoreno je rekao da će nakon meča protiv Zhanga biti manje onih koji meč protiv Filipa smatraju prevelikim rizikom, onih koji su tada vidjeli da je ranjiv, odnosno da nije boogeyman, što je reputacija kakvu je kao najnepoželjniji protivnik svjetskog boksa dobio.
Sve u svemu, ovo bi slijedom okolnosti bila najbolja opcija za Hrgovića. No, što ako IBF iz nekog razloga to ne odluči napraviti?
U tom slučaju Filipu bi najbolje bilo ignorirati ikakvu šampionsku priču te neovisno o IBF-u početi tražiti velike mečeve. Velike po pitanju imena protivnika, a ne po pitanju vlastite zarade. On se možda doveo u situaciju gdje će možda morati prihvatiti i koji manji honorar da bi kasnije, povećanjem popularnosti, uspio ishoditi veći.
Nije pošteno, ali zapravo cijeli boks nije pošten
Da, zvuči to pomalo nepravedno za jednog bivšeg europskog amaterskog prvaka i brončanog olimpijca, no što da tek kažu oni koji su bez takvog statusa ušli u profesionalce? Koliko je samo onih koji nemaju promotora sposobnog staviti ih na velike priredbe? Neki se nikad niti ne probiju. To je slika današnjeg boksa. Treba samo malo zagrabiti i vidjet ćete talentirane boksače koji osobno moraju plaćati svoje protivnike. Zvuči vam nevjerojatno? Možda, ali upravo je takva situacija.
Boksom vlada u prvom planu novac, a onda slijedom toga oni kojima u njegovoj podjeli pripada najveći dio.
I ne, ne smatramo krivim i nepravednim potezom to što će se organizirati meč Usika i Furyja. To je zapravo najpoštenije u cijelom ovom kaosu.
Napokon dobiti pravog prvaka kraljevske kategorije, a ne razmišljati tko bi od četiri nositelja posao mogao biti najbolji jer uistinu boks može u jednom trenutku imati četiri boksača koje se smatra pravim prvakom svijeta. I nitko ne radi na tome da se to promijeni. Zapravo, 2007. se umjesto tri takve titule došlo i do četvrte. Srećom, trenutačno ne postoje izgledali da se pojavi i peta, a i kao da bi itko to primijetio. Profesionalni boks već je dugo vremena više biznis i show nego sport.
Biznis i show u kojem najviše gube oni koji dolaze iz država koje predstavljaju manje tržište, oni ne toliko zanimljivi izvan samog ringa te oni koji nemaju iza sebe dovoljno jake ljude da ih preko svojih resursa i logistike koju posjeduju zapravo poguraju.
Neovisno o tome koliko dobri boksači bili.
