Na splitskom aerodromu Matea Jelić i Toni Kanaet prvo su izgrlili najbliže, a nakon press konferencije sišli su pred čitav špalir kolega i djece iz taekwando kluba Marjan u kome oboje treniraju.
Bakljada za zlato i broncu, za dvoje sjajnih sportaša i ustrajnih mladih ljudi.
"Znala sam da će bit tako kad dođem kući, da su ovi ljudi nešto posebno i da će mi srce biti puno, napokon", kazala je osvajačica olimpijskog zlata Matea Jelić.
"To mi je i važnije od medalje"
Na dočeku se skupilo dosta djece iz taekwonda kluba Marjan.
"Pa to mi je možda i najvažnije, važnije od ove medalje, da sam nekome uzor, da će neka djeca zbog mene i Matee poželjet trenirat taekwando", rekao je osvajač brončane medalje Toni Kanaet.
Olimpijsku medalju Matea je posvetila Bogu i svima koji su bili uz nju, dok oboje zahvaljuju kolegama iz kluba na sparing treninzima i dočeku.
"Hvala im šta su se okupili i ovako nas dočekali, baš sam zahvalan, do neba zahvalan", rekao je Toni.
Roditelji najradije ne bi pred kamere, a Matein tata samo je kratko rekao:
"Koliko se dijete trudilo i radilo, neopisivo zadovoljstvo".
"Kad san čula srce je puklo. Majka ko majka uvijek misli na najgore, tako da je teško gledat", kaže majka Tonija Kanaeta.
Poseban doček za Tonija na splitskim Plokitama
"Matea je prva cura koja nije iz Kine i Koreje a da je osvojila olimpijsko zlato, a Toni prvi muškarac u hrvatskoj s olimpijskom medaljom iz taekwondoa", kazao je trener Matee Jelić, Toni Tomas.
Toniju je poseban doček napravljen u Splitu, na Plokitama gdje stanuje. Susjedi i pijatelji najbolje znaju koliko je bio uporan i ustrajan u svome cilju.
"Kiša i bura, svejedno, sretnem ga na ulazu zgrade, a on sav mokar. Kaže išao sam trčat na Marjan, to je ta ustrajnost", zaključio je Tonijev prijatelj.
A Mateu je tek čekao doček u njenom rodnom Kninu.
