Tek je 15 profesionalnih mečeva iza njega, a na zidu mu već stoji - Antonio Plazibat, osvajač K1 World Grand Prix turnira u kategoriji do 100 kilograma.
''Japan je definitivno veliko iskustvo. Velika mi je želja bila da nastupam tamo i da se borim, napokon sam dobio priliku zahvaljujući Branku Cikatiću, ja sam ukazao to povjerenje'', rekao je Plazibat.
Kada je kickboxing scena u pitanju Antonio je orijentiran na Daleki istok i 2018. godinu, koja je cijela bukirana.
''Imamo dogovorene borbe u Japanu za cijelu godinu, onda je finalni turnir Grand Prixa. Do tad ću odraditi tri, četiri borbe u Japanu kao obrane titula za ovo što sam osvojio sada.''
Što ga odlikuje kao borca otkrio je trener Milivoj Bajić.
''Po meni glava, jer trenira ujutro, popodne, navečer... ne preskače dane. Teško ga je istjerati iz dvorane'', rekao je.
Na trošnom zidu s postera se kočopere uzori koji nadgledaju svaki trening.
''Branko Cikatić, Ernesto Hoost, Mirko... ima milijun dobrih boraca na koje se ugledam i motiviraju me da dam sve od sebe.''
Želja mu je ući u ring sa najvećom super zvijezdom ovog sporta.
''Badr Hari. Badr Hari se sad bori, volio bih se borit sa njim. S njim bi baš htio... bio bi sretan.''
Možda i najveća zvijezda uz Badr Harija bio je Gekan Saki, no Turčin je kao i mnogi kickboksači otišao u slobodnu borbu.
''Trenutno nemam želju, zadovoljan sam sa situacijom u K1 i cijeloj toj sceni. Mislim da to ide naprijed. Mislim da će se to kroz iduću godinu dvije tri vratiti na staro i još jače.''
Ono što je sigurno je da veliki pobjednici nisu tražili alibi za eventualni neuspjeh. Antonio je na istom tragu.
''Mislim da samo iz ovakvih dvorana izlaze šampioni. Imamo sve što nam treba. Nemam se što buniti, tu sam da napredujem i idemo dalje.''
''Od ovoga nam ne treba ništa bolje ni veće'', dodaje trener Bajić.
Znači šampioni baš dolaze iz podruma?
''Mislim da je tako...''
