Da bi imao toliko snage naš MMA borac Aleksandar Rakas trenira šest puta tjedno po dva puta na dan. Treninzi su od tri do četiri sata. A kako djelić toga izgleda? Evo male demonstracije….

Aleksandar Rakas, naš MMA borac krenuo je s ovim sportom još kada je imao 12 godina.

''Uvijek sam volio sport i bio sam u malom mjestu, gdje nije bilo previše mogućnosti za treniranje nekakvih borilačkih sportova. Bio je nogomet.''

Ali ti si htio pokazati u tom malom mjestu da si najjači?

''A znaš kako je to? Moraš biti glavni baja. I krenuo sam tako malo igrati nogomet, od malena me privlačio sport i kasnije me borilački sport počeo privlačiti. Počeo sam gledati Cro Copa.''

Tako je Aleksandar krenuo s karateom, a Cro Cop mu je postao sportski uzor.

''Da tog čovjeka nije bilo, njegove karijere, ja mislim da Boga pitaj kako bi MMA kod nas zaživio.''

Trideset mu je godina, visok je 180 cm, težak 82 kilograma. Jede dosta mesa. Povrće ne voli i izbjegava. Na tanjuru se pronađe samo krumpir. Zdravlje mu je odlično. Prije tri tjedna imao je meč u Poljskoj. Srećom, sve je prošlo uredu.

''Imam tu par šavova. Još su mi konci ovdje ostali.''

Gdje su, a tu su, je li boljelo to?

''Ma znaš što, nije. To ti je taj adrenalin u borbi koji ti ne osjetiš.''

Kako kotiraš u Hrvatskoj trenutno ,a kako u svijetu?

''To ti nema ljestvica. Imaš organizacije. Ja sam trenutno u KSW-u. To je po meni najbolja europska organizacija. Spada među tri – četiri top organizacije. Znači ide UFC, BELLATOR, ONE FC, ovaj azijski i onda je KSW. A biti u KSW-u znaš da si uspjeh.''

Aleksandru je to stil života.

''Ujutro preferiram uvijek kondicijske treninge, navečer su sparinzi, tehnički dio. Taj neki sportski vijek se produžio. Prije si imao borce koji do 31. ili 32. godine završavaju karijeru.''

Do koje ti godine možeš?

''Sve ovisi o tebi. Sve ti ovisi o ozljedama. Mogu s 30 godina biti sav strgan i potrgan i da sam pun ozljeda i moram prekinuti karijeru. S druge stran, imaš ljude koji se i s 45 godina bore na vrhunskoj razini.'''

Je li stoji ona činjenica ma kraju krajeva da ste vi tako meke, drage i dobre duše?

''Je, ma znaš što ću ti reći. Sad kad smo imali taj KSW moraš poslati svu papirologiju i vaditi krv i onda sam išao u jednu od naših klinika izvaditi krv. Naravno, strah me, ovako sam se okrenuo, sav sam se preznojio, a pita me gospođa koja je to radila - a zašto se tako bojiš, a ti si borac? Kaveza se ne bojiš, a ovoga se bojiš!''

I vidjeli smo jednog drugog Aleksandra. Uz to što je jak, velik, snažan, na nas je ostavio dojam pristojnog i dragog momka. Saša sretno u svemu!