Kad je LeBron James preselio svoje talente u Los Angeles, činilo se kako će Lakersi biti apsolutni pobjednici prijelaznog roka. Oni još uvijek jesu jedni od pobjednika, jer tko god ugrabi najboljeg igrača na svijetu, ne može ga se ni stavljati u puno drukčiji kontekst. Osim ako...
Tri vijesti o kojima se priča
Ono što je uslijedilo nakon toga bio je pravi ''rollercoaster'' za sve navijače Lakersa, ali i dobar dio navijača diljem lige. Fanovi druge najtrofejnije momčadi NBA-a nisu stigli ni pošteno prespavati kako bi im uopće legla misao da LeBron sada nosi isti dres kao njihov najveći ljubimac Kobe Bryant, zbog kojeg su često ulazili u rasprave i tko je veći od spomenute dvojice.
No, nemamo ovdje naumu raspravljati o njihovim postignućima i veličinama, već o onome što je šokiralo NBA svijet nakon što je James po treći put u karijeri promijenio sredinu i po prvi put se zaputio u Zapadnu konferenciju.
LeBron nije čekao druge
Činjenica da je LeBron prije svih drugih objavio svoju odluku i nije čekao da vidi kako će se rasplesti početak prijelaznog roka, govori nam da je puno ranije izabrao Lakerse i da razlozi nisu bili samo košarkaški. Također, dao je Magicu i Pelinki vremena da poslože ekipu i probaju ovo ljeto dovesti još jedno veliko ime.
Nakon što je postalo jasno da George nema namjeru biti u LeBronovoj sjeni, a još više trpjeti kritike kao njegov suigrač koji nije ispunio očekivanja, Lakersima su se suzile opcije za nadogradnju momčadi. Pogotovo jer su preostali cap space potrošili na igrače poput Ronda, Caldwell-Popea, Stephensona i McGeeja.
Rondo je kao starija verzija Balla s još manje opasnim šutom i igrač koji teško može igrati bez lopte, Stephenson ima playmakerske sposobnosti, ali ludu glavu i nekonstantan šut, dok je McGee igrač za maksimalno 10-15 minuta. Najbolji šuter u toj grupi je Caldwell-Pope, koji je prošle sezone šutirao 38 posto za tricu i 42 posto iz igre. No, je li to dovoljno za zapadnu elitu?
Caldwell-Pope bi se mogao pokazati korisnim, ali ne i vrhunskim potezom. Od njega će se tražiti da brani više pozicija i širi prostor u napadu. Dobra stvar je što je ugovor samo na godinu dana pa ga se iduće godine može pustiti i uštedjeti još prostora na salary capu.
Međutim, sve to trenutno izgleda loše po Lakerse kad se zna da su njihovi najveći rivali kompletirali All-Star petorku i još jednom opalili šamarčinu NBA-u. Koliko god izgledalo loše po Adama Silvera i ligu, Warriorsima se stvarno malo toga može zamjeriti. Oni su samo iskoristili ponuđeno i unutar pravila, po kojima svi mogu igrati, složili spektakularnu ekipu.
Warriorsima se malo toga može zamjeriti
Za razliku od Chrisa Paula u Rocketsima, Kevin Durant je ponovno pristao na manji iznos i potpisao ugovor vrijedan 30 milijuna dolara za prvu i 31,5 za drugu godinu o kojoj on odlučuje. Time je uštedio prvacima pet milijuna dolara i omogućio im da za porezni midlevel od 5,3 milijuna dolara potpišu još jednog igrača na poziciji koja im je najtanja. Osim što je spasio Warriorsima 20 milijuna dolara luxury taxa, omogućio im je da za iznos kojeg se odrekao dovedu Cousinsa.
Da je, recimo, potpisao maksimalni ugovor od 35,6 milijuna dolara, porez bi sada iznosio 52 milijuna dolara i ne bi bilo mjesta za potpis bivšeg centra Pelicansa. Ovako je stigao Cousins, a porezni račun Warriorsa iznosi 34,8 milijuna dolara.
Mnogi će reći da su Durant i Cousins beskarakterni igrači koji su se odlučili lakšim putem do naslova. O čemu se da raspravljati, ali svakako nisu napravili ništa ilegalno. Prema posljednjim informacijama, Cousins je imao želju igrati u Lakersima s LeBronom i Magic je imao priliku potpisati ga za sličan iznos kao i Warriorsi. Ali nije.
Lakersi su procijenili da im se ne isplati čekati Cousinsov povratak od ozljede Ahilove tetive i da ne žele potpisivati igrača koji je potencijalna bomba u svlačionici te upitnog karaktera. Što je njihovo legitimno pravo, ali onda se ne može kriviti Warriorse što su se odlučili na taj rizik.
Pisalo se i kako Cousins nije dobio ni jednu ozbiljnu ponudu te kako je donio odluku djelomično iz inata. Kasnije se ispostavilo da to nije istina, Pelicansi su mu nakon ozljede ponudili dvogodišnji ugovor od 40 milijuna dolara, što je poprilično pristojna ponuda za igrača koji možda više nikad neće biti isti. Ne zaboravimo da ozljeda Ahilove tetive može itekako ostaviti traga na igraču Cousinsove visine i težine.
Naravno da su Warriorsi tim potezom ponovno otišli nekoliko svjetlosnih godina ispred ostalih. Dosad u povijesti nije postojala ekipa sastavljena od četiri igrača koji su na prosjeku preko 20 koševa po utakmici. No, glavni operativac Golden Statea Bob Myers radi izvrstan posao, a za to ne dobiva poštovanja koliko bi trebao.
Warriorsi su momčad koja si može dopustiti jednogodišnje kockanje s Cousinsom. Da je, kojim slučajem, otišao u Lakerse i pojačao Lebronovu družinu, to bi onda bilo prirodno? I da je nakon toga stigao Kawhi Leonard, onda nitko ne bi imao ništa protiv novog showtimea u LA-u? Hoćemo reći kako supermomčadi nisu novi koncept. I malo toga možemo svaliti na leđa Warriorsa.
NBA je svjedočio većim dominacijama pa je preživio
Los Angeles Lakersi i Boston Celticsi zajedno su osvojili 33 od ukupno 72 naslova. Pet različitih momčadi kombinirano je osvojilo 50 titula. I liga je svjedočila većim dominacijama od Golden Statea. A NBA nije samo preživio, nego je i uspio.
Većina nas će se složiti da bi uvijek radije vidjeli igrača koji će staviti pobjeđivanje ispred ega, mjesta gdje bi igrao i novaca. Onog koji će se uvijek žrtvovati za svoj matični klub. No, je li to u današnjem svijetu sporta realno očekivati? I možemo li onda objektivno sagledati stvari kad je u pitanju neki nama privržen klub?
Warriorsi su manje od mnogih slagali momčad isključivim potpisivanjem najvećih zvijezda u prijelaznom roku. Uostalom, njihova kora ekipe je nastala putem drafta. Jesu li oni krivi što su znali pogoditi i čekati Curryja, što su na vrijeme prepoznali Thompsonov talent i tradeali Montu Ellisa ili što su uzeli Greena nakon što su ga svi propustili?
Naravno, imali su i sreće, ali kome nije bila potrebna sreća. Pitanje je bi li Lakersi početkom stoljeća vladali ligom da koju godinu prije toga nisu potpisali Shaquillea O'Neala kao slobodnog igrača. I da Jerry West nije imao njuh za Bryanta, no zasluge za tako nešto dobrim dijelom idu i upravi. Isto tako treba odati priznanje Bobu Myersu.
Složit ćete se donekle u jednoj stvari. Warriorsi su svojim podizanjem letvice i ostale natjerali na razmišljanje te drukčiju strategiju. Rocketsi su danas bolji zahvaljujući njima, Cavsi su sve poteze radili s Warriorsima u mislima, Boston već godinama ide njihovim smjerom i strpljivo čeka svoju eksploziju talenta, natjerali su druge da budu pametniji kad je u pitanju izbor na draftu i prisilili protivnike da više troše kako bi ostali konkurentni.
Ovo je liga koja se vrti oko zvijezda i one su te zbog kojih je NBA tu gdje jest, jedna od najpraćenijih i najpopularnijih liga svijeta. Možda Warriorsi i sljedeće godine odu suvereno do kraja, bit će najveći favoriti, ali to ne znači da su nepobjedivi i bez mana. Istina, imaju ih najmanje u svojoj eri, no radost sporta je ta da svako ima priliku dokle god se igra.
