Svjetsko prvenstvo u Kini trebala je biti kruna svega što je FIBA zamislila proteklih godina. Turnir je pomaknut za godinu dana, ali godinu dana prije Olimpijskih igara, što će se pokazati kobnim po nekoliko reprezentacija, ponajviše američku. Pokrenute su ''revolucionarne'' kvalifikacije koje su od početka naišle na neodobravanje i kasnije se pokazale pogrešnima, ali čelnici Fibe kao da nikada nisu razgovarali s nekim od igrača ili trenera.
Kaotičan raspored utakmica i nemogućnost igranja najvećih zvijezda napravili su kontraefekt. Umjesto da na Svjetskom prvenstvu gledamo najbolje reprezentacije u punim ili dobrim djelom punim sastavima, došlo je do toga da zvijezde otkazuju kao na traci, dok dobar dio njih otpada zbog ozljeda. Da ne pričamo kako u ovom trenutku postoje barem tri reprezentacije koje su u štrajku ili negoduju zbog financijskih problema.
Problemi uoči SP-a
Venezuela se dovela u situaciju da ne može napustiti hotel na pripremama u Italiji zbog neplaćenih troškova smještaja, nema osnovnu opremu za prevenciju od ozljeda i igrači su nezadovoljni izbornikom, dok reprezentativci Obale Bjelokosti traže neisplaćene bonuse i pokrivanje troškova liječnika, jer kako su po tom pitanju prepušteni sami sebi, neki igrači si to ne mogu priuštiti.
Posljednja reprezentacija koja je podigla glas je Nigerija. Popularni D'Tigersi su bili prva zemlja koja se plasirala u Kinu, nažalost i zadnja koja se našla u problemima. Naime, Sportska komisija Nigerije odbija platiti treninge, putovanja, troškove hrane i sportske opreme. Sve su to predsjednik Saveza, stručni stožer i igrači morali platiti iz svog džepa. Ali sad je voda došla do grla.
Na kraju će se vjerojatno pronaći rješenje te će svi nastupiti u Kini. Ali to ne umanjuje činjenicu da nekoliko dana uoči prvenstva više reprezentacija ističe da nema normalne uvjete za rad i da im zbivanja na terenu nisu u prvom planu. U 2019. godini? U godini kad bi se trebala dogoditi velika promocija košarke pod pokroviteljstvom Fibe. Tako je barem najavljivano, jer i pomicanje Eurobasketa na svake četiri godine doneseno je s ciljem daljnjeg razvoja i globalizacije košarke.
Problem je u tome što su se razvoj i globalizacija putem negdje zagubili. Što misle o prvenstvu u Kinu i koliko im je stalo do njega prvi su pokazali Amerikanci, a upravo je suradnja s NBA-om bila okosnica za organizaciju potencijalno najboljeg Mundobasketa dosad. Međutim, najveće američke zvijezde otkazale su nastup godinu dana prije Tokija. Amerikanci su jasno pokazali da rade što je najbolje za njih i ne smatraju nešto važnim ovo Svjetsko prvenstvo.
Košarka nije profitirala
Osim što se FIBA nije znala postaviti, cijelo vrijeme se dodvoravala NBA-u ne bi li pokazala svijetu kako radi dobar posao i kako nema brige. No, možemo li zaista reći kako nema brige? Paralelno s time aktiviran je modificirani sustav kvalifikacija, koji je za cilj trebao imati približavanje košarke svima. Ni u jednom slučaju košarka kao sport nije profitirala. Štoviše, FIBA je potvrdila ne vodi računa o istinskim košarkaškim fanovima. Onima koji bi radije gledali najbolje od najboljeg, a ne prosječno od onog što je ostalo. Tako se ne radi na popularizaciji.
Velik broj utakmica zajedno s ratom koji se vodi između Fibe i Eurolige samo je nastavio uzimati žrtve. Loša košarka u kvalifikacijama nastavit će se lošom ponudom u Kini. Ako izuzmemo SAD i nekoliko europskih reprezentacija, ali prvenstveno Nikole Jokića i Giannisa Antetokounmpoa, bez kojih bi ovo bio debakl, na Svjetskom prvenstvu će zaigrati puno skromnih momčadi. A trebao je to biti praznik košarke.
Trebali smo se natjecati tko će pogoditi četvrtfinaliste i koliko je kandidata za medalju, a umjesto toga razgovaramo o tome tko će imati siromašniji put do četvrtfinala. Dovoljno je reći da će jedna Argentina gotovo sigurno biti među osam. Argentina koja je solidna momčad, ali kojoj je u 2019. jedan od stožernih igrača 39-godišnji Luis Scola, legenda pred igračkom mirovinom. I koja puno toga oslanja na Facunda Campazza, koji je u zadnjem Realovom pohodu na Euroligu bio u limitiranoj rotaciji.
Brojni izostanci
Nažalost, ni one reprezentacije koje su nudile zadnju nadu poput Kanade i Nigerije, koje su na širem popisu imale po desetak i više NBA igrača, na kraju će se morati pomiriti s mrvicama. Pogotovo Kanada koja je mogla biti hit prvenstva s izbornikom Nickom Nurseom, Jamalom Murrayjem, Kellyjem Olynykom, Andrewom Wigginsom, Tristanom Thompsonom, Shaijem Gilgeousom-Alexanderom i drugima. Pa da su i bez Wigginsa, to bi bila vrhunska momčad na papiru. Danas više ni jedan od njih nije na rosteru.
Iznenadili bi se kad bi vidjeli tko je sve mogao zaigrati za Nigeriju. Zamislite samo petorku s Joshom Okogijem, OG Anunobyjem, Al-Farouqom Aminuom i Ekpeom Udohom pa još nadodajte Davida Nwabu, Semija Ojeleyea, Chuma Okekea i Chimeziea Metua. Govorim sve o NBA igračima ili onima koji su to bili donedavno. Možda nisu momčad za medalju, ali su atraktivni i zanimljivi za svakog tko voli loptanje ispod obruča. Čak je njihov izbornik Alexander Nwora stava da unatoč svemu (izostanku pola spomenutih) mogu i do postolja. Iako će za to trebati koja senzacija.
Kad tome pridodamo Rusiju bez Alekseja Šveda i Timofeja Mozgova, Češku bez Jana Veselog, Australiju bez Bena Simmonsa, Dantea Exuma i Ryana Broekhoffa, Španjolsku bez Sergija Rodrigueza, Alexa Abrinesa, Nikole Mirotića, Sergea Ibake i Paua Gasola, Italiju bez Nicole Mellija s upitnima Danilom Gallinarijem i Gigijem Datomeom, Srbiju bez ozlijeđenih Miloša Teodosića i Dragana Milosavljevića, Grčku bez Tylera Dorseyja, Kostasa Koufosa i vjerojatno Kostasa Sloukasa, Dominikansku republiku bez Ala Horforda i Karla-Anthonyja Townsa, Francusku bez Thomasa Huertela, Joffreyja Lauvergena i Adriena Moermana te Novi Zeland bez Stevena Adamsa, jasno je tko je na gubitku.
Da se razumijemo, otkaza je uvijek bilo i bit će ih. Kao i povreda, ali ne može se zatvarati oči pred nelogičnim potezima koji nikako ne idu na ruku sportu. Posljednjih dana svjedočimo otpadanjima igrača zbog teških ozljeda i nešto se mora promijeniti. Sve je više igrača koji će paziti na zdravlje, jer u Europi nema te financijske moći koja može parirati NBA-u. I svaka izgubljena sezona može biti pogubna za daljnji razvoj karijere.
Upravo zbog toga FIBA je glavni krivac za osiromašeno prvenstvo, jer ne vodi računa o onom najosnovnijem, zdravlju i kvaliteti igrača. Ne vodi računa da gledateljima ponudi nabolje na planeti, jer je košarka kao sport to zaslužila. I ne mislim to zato što u Kini nema Hrvatske, nego jer je mogao i trebao biti netko od Slovenije, Latvije ili Hrvatske sa svojim NBA igračima. No, očito je bolje imati reprezentacije čiji savezi ne mogu osigurati osnovne uvjete ili nisu dorasle Svjetskom prvenstvu.
Nekoliko dobrih utakmica, ali i puno skromnih
Kao košarkaški fanatik, ne mogu reći da se veselim utakmicama Venezuele i Obale Bjelokosti, Irana i Portorika ili Dominikanske republike i Jordana. A još manje onima gdje će ih netko s malo više kvalitete obrisati s parketa u prvom poluvremenu. Neki će se utopiti u sivilo prvenstva, a samim time možda i ostvariti povijesni rezultat. Recimo, lako moguće da jedan od četvrtfinalista bude Kina ili Poljska, koji sigurno nemaju kvalitetu da budu među najboljih osam reprezentacija svijeta. Ne u košarci.
Samim time bit će sve više propitkivanja oko nastupa za nacionalnu vrstu. Nešto što je dobrom dijelu igrača čast, ali vremena se mijenjaju i danas su mnogima zdravlje i profesionalni ugovor prioriteti. Jasno, svatko gleda najbolje za sebe. I sve više igrača će gledati kako imati slobodno ljeto kako bi napravilo iskorak u karijeri. Pa i oni najveći. Već smo vidjeli kako je Jokić zbog toga propustio Eurobasket, a Luka Dončić nije pomogao Sloveniji u zadnjim kvalifikacijama.
Naš Dario Šarić je nedavno izjavio kako nije mogao napraviti napredak u karijeri jer nije imao slobodno ljeto, ali isto tako bi mijenjao slobodno ljeto za Svjetsko prvenstvo s Hrvatskom. No, koliko ima takvih igrača? Malo, a bit će ih sve manje. I teško im je zamjeriti. Surov raspored i razne obaveze samo im otežavaju. Oni najvjerniji će se žrtvovati, sve dok ne dođe neka ozljeda ili se pojavi pitanje nastavka karijere. Maciej Lampe, koji je pomogao Poljskoj u kvalifikacijama, odustao je od nastupa u Kini zbog toga što mu tijelo ne može ispratiti takav ritam, a želi još neko vrijeme igrati košarku.
Najradije bih vam rekao da uživate u nadolazećem prvenstvu, sigurno će biti nekoliko dobrih okršaja, pogotovo u završnoj fazi, no bojim se da je realnije kako ćemo gledati više prosječnih utakmica. I bojim se da FIBA i dalje ne razumije što radi i koliko štete nanosi ovom sportu. Pompozno najavljivano prvenstvo pretvorilo se u držanje fige da više nitko ne otpadne.
