U ljeto 2003. NBA je bio djelomično prestrašen i očajnički u potrazi za novim identitetom. Bilo je to pet godina otkako je Michael Jordan posljednji put obukao dres Chicago Bullsa u šestoj utakmici finala protiv Utahe i otkako je izveo čuveni The Shot preko Byrona Russella, ali manja verzija njega otišla je u mirovinu nakon dvije neočekivane sezone u Washington Wizardsima.
Tri vijesti o kojima se priča
Nove zvijezde već su iskoračile na scenu, no čelnike lige nije oduševljavao imidž Allena Iversona izvan terena, kao što su bile njegova povezanost s hip-hop kulturom ili brojne tetovaže po tijelu. Štoviše, neki su ga zbog toga prezirali smatrajući kako to baca negativnu sliku na NBA. Na sve to nadovezala se i Bryantova optužba za silovanje u srpnju iste godine.
Draft koji je sve promijenio
Međutim, ono što je brzo otjeralo crni oblak koji se nadvio nad ligom bila je draft klasa u kojoj se našlo nekoliko obećavajućih talenata poput LeBrona Jamesa, Carmela Anthonyja, Dwyane Wadea i Chrisa Bosha. I bila je to generacija koja će se kasnije pokazati ponajboljom u povijesti.
Tadašnja utrka za rookieja godine u mnogima je probudila sjećanja na '80-e i Magica i Birda jer su u LeBronu i Anthonyju vidjeli neke sličnosti. Oboje su automatski promijenili identitet svojih momčadi, pa i nagovijestili da bi mogli postati vladari svojih konferencija.
LeBron je dobio nagradu za novaka godine iako je bilo dosta polemike kako je ta titula trebala pripasti upravo Carmelu. I Cavsi i Nuggetsi prije njihova su dolaska iza sebe imali sezonu s omjerom 17-65. Cleveland je s Jamesom napredovao za 18 pobjeda, ali nije uspio ući u doigravanje, dok je Anthony preporodio Denver do omjera 43-39 i zauzeo osmo mjesto na Zapadu.
Rasprava o LeBronu i Carmelu mogla je samo pozitivno utjecati na NBA jer u idućim godinama nijedan nije spuštao nogu s gasa, pritom utjecavši na kompletnu promjenu svojih franšiza. Cleveland nikada nije imao takvog igrača, dok je Denver u Anthonyjevoj eri promijenio logo kluba i izgled dresova te čak dogurao do finala Zapada 2009. godine.
U tom periodu James je već osvojio MVP nagradu i odveo Cavse do finala lige, dok je Anthony i dalje važio za jednog od najboljih strijelaca i igrača jedan na jedan. No kako su sezone odmicale, spomenuti dvojac sve se više udaljavao po svom učinku i uspjesima. Sve dok obojica nisu promijenili sredine i zauvijek otišli u drugim smjerovima.
Bi li Anthony bio bolji igrač?
Uvijek ćemo se pitati bi li Melo danas bio bolji igrač da je prihvatio produljenje i ostao u Denveru u ljeto 2010., jer njegov košarkaški kurs nakon toga više nije bio isti. Sezonu prije toga Nuggetsi su izgubili u šest utakmica finala Zapada protiv Lakersa. Bila je to njihova najbolja sezona s Anthonyjem u momčadi. Neki su čak mišljenja da je Denver trebao dobiti tu seriju u četiri ili pet utakmica da nije bilo pogrešnih izvođenja lopte sa strane u prvoj i trećoj utakmici.
Kobe Bryant tada je usporedio čuvanje Carmela Anthonyja kao ''hrvanje s medvjedom''. Ustvari, prva i druga utakmica te serije i danas su ponajbolje Melove partije u karijeri. I obrambeno i napadački. Anthony je doista bio uzbuđen oko te Denverove momčadi, ali njegov odnos s trenerom Georgeom Karlom nije bio na najboljoj razini.
Toksičnu atmosferu popravila je akvizicija Chaunceyja Billupsa, koji je tijekom cijele karijere bio na glasu kao igrač čije je prisustvo donosilo mir u svlačionici i koji je bio izrazito poštovan u igračkim krugovima. Nuggetsi ne samo da nisu preživjeli nego su i napredovali do najbolje sezone od 1985. godine.
Činilo se kako će Denver na uspjehu igranja finala konferencije nastaviti graditi svoju momčad ne bi li napravio novi iskorak, ali do njega nikad nije došlo. Karl je usred sezone morao napustiti klupu jer mu je dijagnosticiran rak grla. U trenutku kad je otišao Denver je bio na omjeru 42-21, ali nakon toga su kola krenula nizbrdo.
Razočaravajući završetak sezone ispadanjem od Utahe u prvoj rundi play-offa nadovezao se na nesigurno Karlovo zdravstveno stanje, što je dovelo do kaotičnog ljeta i početka špekulacija o Anthonyjevu odlasku. Bio je to depresivan i tjeskoban kraj onog što je počelo kao nevjerojatna sezona.
Na putu prema dolje
Kako je sve više rasla priča da Carmelo ima želju otići na istočnu obalu gdje je odrastao, tako su u Denveru počeli razmišljati da se ne dogodi scenarij iz 1996. kada ih je Dikembe Mutombo napustio za ništa. Tada je sve češće u Pepsi Centru počela biti viđena La La Vasquez, Anthonyjeva supruga. Čak nije bila ni prevelika tajna kako nije osobito voljela živjeti u Denveru te da je imala želju napraviti veću televizijsku karijeru.
Nikad nećemo saznati u kojoj mjeri je to utjecalo na Anthonyjev odlazak iz Denvera, ali danas sa sigurnošću možemo reći da je utjecalo na ostatak njegove karijere, koja se nakon dolaska u New York pretvorila više u igranje za sebe nego za momčad. Zapravo, Melo više nikad nije postigao uspjeh koji je imao u Nuggetsima, kao što ni Denver nakon toga nije ponovio sličan rezultat. Gledajući nekoliko godina unatrag, možemo zaključiti da su Denver i Anthony trebali jedni druge više nego što su mogli zamisliti.
Danas Carmelo iza sebe ima statistički najgoru sezonu u svojoj karijeri i nikad se do kraja nije uklopio u sustav Oklahome igrajući zajedno s Westbrookom. Bio je to riskantan potez Thundera i pokazao se pogrešnim jer kemija između velike trojke nikad nije zaživjela. Anthonyju će vjerojatno više odgovarati D'Antonijev sistem u Rocketsima jer bi ga njegov prijatelj Paul mogao uvjeriti u nešto manju ulogu nego što je imao u OKC-ju.
Igrajući uz Paula i Hardena, u čijim organizacijama napada nema toliko turbulencije, Anthony bi trebao lakše disati. Sigurno je još uvijek sposoban šutirati ili odigrati izolaciju unutar koje lako može doći do obruča, to su ionako vrline koje su ga izgradile. Problem je hoće li biti zadovoljan s tom ulogom i kako pokrpati obranu. No očekivanja nisu ista kao kad je stigao u Oklahomu.
Anthony više nije igrač koji budi strah i trepet protivničkih ekipa. Njegova kombinacija veličine, atleticizma i šuta više nije toliko dominantna, ali može biti od pomoći. Što god netko mislio o njemu, Melo i dalje posjeduje jednu ili dvije osobine koje ga čine posebnim. Ako preko ljeta poradi na kondiciji i malo se dovede u red, još uvijek može biti bitan faktor. Ako ništa drugo, zbog sebe i potencijalno posljednjeg poglavlja u njegovoj karijeri. Karijeri koja je mogla i trebala biti mnogo veća.
