Energija kojom Russell Westbrook lomi svoje protivnike i ritam kojim igra svaku utakmicu od početka do kraja nevjerojatni su. Tako nešto nikad nije viđeno. Jedino još LeBron zna izgledati toliko nadmoćno kad krene prema košu, ali s jednom bitnom razlikom – boljim donošenjem odluka.
Tri vijesti o kojima se priča
Westbrook je nedavno postao prvi igrač nakon Wilta Chamberlaina koji je upisao tri uzastopna triple-doublea u playoffu. Rekord koji bi lako mogao biti srušen već u idućoj utakmici, no ono puno važnije je da se Oklahoma nalazi na rubu ispadanja iz doigravanja. I to nakon utakmice u kojoj je sve imala u svojim rukama. I druge koju su izgubili nakon što su odlično otvorili i kontrolirali igru.
U toj drugoj utakmici u Houstonu Westbrook je svojim monopolističkim stilom uzeo 43 od ukupno Thunderovih 97 šuteva na utakmici i završio 22 od ukupno 34 posjeda njegove momčadi u četvrtoj četvrtini. I to je radio bez obzira koliko se obrana Houstona koncentrirala i znala tko će završiti napad. Nažalost po njega, šut od 4/18 u četvrtoj četvrtini, uključujući i 1/7 za tricu nikako nije pomogao Oklahomi.
Oklahoma postala ovisna o Westbrooku
Da Westbrook kojim slučajem nije igrao tako, da je više dodavao svojim suigračima, Oklahoma bi vjerojatno opet izgubila. Ona je jednostavno osuđena na propast kad Westbrook ne igra svoj stil košarke. Tome u prilog dovoljno govori i omjer pobjeda i poraza kad Westbrook ima triple-double (33-9). No, zašto to onda nije slučaj u playoffu?
Oklahoma je bez Westbrooka na parketu u minusu protiv Houstona, a s njim u igri na dvoznamenkastom plusu. Je li onda razlog poraza u tih nekoliko minuta Westbrookovo odmaranje? Sigurno ne. Oklahoma je postala preovisna o Westbrooku i njegovom stilu igre. Stilu koji dosad nije uspio napraviti iskorak u onom najvažnijem segmentu – završavanju utakmica.
Da Westbrook umije ili da ga je netko naučio kanalizirati njegovu enormnu energiju, Oklahoma bi danas možda imala i koji naslov i Duranta u momčadi. To nije problem od jučer, to je problem od kada je oformljena svojedobno najtalentiranija momčad NBA-a s Westbrookom, Durantom i Hardenom na istoj strani. Potvrda toga je i četvrta utakmica protiv Houstona, a koja je ponovno razotkrila najveći nedostatak ove Oklahome. Ona živi i umire s Westbrookom.
Ni jedan trener ne može poželjeti lošiju večer najboljeg protivničkog igrača od one kakvu je većim dijelom imao James Harden u četvrtoj utakmici. Kad se na to nadoveže Westbrookov triple-double već do poluvremena i ogromna prednost njegove momčadi u blokadama od 14-0, pitanje je kako su uspjeli izgubiti tu utakmicu.
Dva su krivca – Billy Donovan i sam Westbrook. Prvi jer je prekasno reagirao na D'Antonijevu taktiku hack-a-Roberson, a drugi zbog toga što je svoju najveću prednost po tko zna koji put pretvorio u svoju najveću manu. A to je manjak samokontrole. To nije više dodavanja suigračima. I Bryant i Jordan znali su cariniti loptu do iznemoglosti, ali isto tako i završavati utakmice.
Westbrookov najveći problem nije nestao
Hardenov potez s kraja utakmice, kada je step backom praktično riješio pitanje pobjednika, veći je od svih Westbrookovih poteza u seriji. Jer Hardenov potez je vjerojatno riješio pitanje onoga koji prolazi u polufinale Zapada. A na kraju je to jedino što se broji. Unatoč očajnoj večeri, zabio je kad je bilo najpotrebnije. Naravno, velike zasluge idu i klupi Houstona koja je odigrala najbolju partiju sezone, Nene posebno. No, Harden je puno više znao prepoznati situacije na terenu. Nešto s čime se Westbrook bori već sezonama.
Proteklih godina Oklahoma je imala luksuz više, jer Westbrook je uvijek mogao prepustiti Durantu nekoliko šuteva kad njega nije išlo. Ali problem je nastao onog momenta kad je trebalo sve finiširati. Identično kao i sada, samo što onda nije bilo jasno tko je ''taj'' koji će uzeti zadnju loptu ili tko će preuzeti odgovornost na sebe, što je možda i dovelo do pucanja odnosa između dvije najveće zvijezde.
Rezultat svega je Westbrookova povijesna sezona, koji je svakako zaslužio MVP nagradu za ono što je napravio u regularnom dijelu. Međutim, playoff je nešto drugo i tu se veličina mjeri po tome tko je otišao dalje. Oklahoma, nažalost po njene navijače, nije toliko dobra kao najbolje momčadi Zapada. I to je njena realnost. S Westbrookom takvim kakav jest. Da se razumijemo, ni Bryant u post-Shaq-eri i prije Paua Gasola nije bio puno drugačiji. On bi uvijek uzeo svoju kvotu šuteva.
Nema ni drugog načina za Thunder, barem dok Westbrook ne nauči, ako ikad nauči, da kontrolira svoju najveću prednost i ne dopustiti da ona u jednom trenutku postane njegov najveći protivnik. Dotad Oklahoma će biti takva kakva je. Vjerojatno bez naslova u Westbrookovoj eri, ali i s malo mogućnosti za poboljšanjem. Jedini način je da Westbrook evoluira u prepoznavanju situacija i donošenju odluka u završnicama utakmica.
