Dražen je bio košarkaši i ljudski uzor, sportski Mozart, no nažalost, poginuo je u 29. godini, u naponu igračke karijere.
Tri vijesti o kojima se priča
Svoju posljednju utakmicu Dražen je odigrao protiv Slovenije u kvalifikacijama za EP u Wroclavu. Bilo je to petog lipnja 1993. Hrvatska reprezentacija iz Poljske se vraćala zrakoplovom, no Dražen je na put krenuo automobilom s djevojkom koja je bila za upravljačem. Nažalost, bila je to njegova posljednja vožnja.
Nikad prežaljeni košarkaški genijalac ostavio je neizbrisiv trag, ne samo u hrvatskoj košarci, već u svjetskim razmjerima. Živio je za košarku i za sport. Bio je i ostao istinska legenda, nadahnuće generacijama i simbol hrvatskoga sporta.
Draženovim odlaskom otišla je i najljepša epizoda hrvatske košarke koja se do današnjih dana nije oporavila.
"Uživao sam igrajući protiv Dražena. Bio je velik igrač, borben i samouvjeren. Kad god bismo se sučelili, išao je snažno protiv mene, kao i ja protiv njega. Drugačije protiv Dražena nisi mogao. Za kratko vrijeme ostavio je dubok trag. Bez straha se upustio u NBA izazov i pokazao ostalim Europljanima kako mogu uspjeti'', kazao je o Draženu legendarni Michael Jordan.
Sjajnu i trofejima ispunjenu karijeru počeo je sa svega 15 godina kada ga je trener prvoligaškog kluba Šibenka Zoran Slavnić ubacio u igru nakon čega se javnost po prvi puta upoznala s vanserijskim igračem koji će desetljeće poslije obilježiti europsku i svjetsku košarku.
Nastup za reprezentaciju na Olimpijskim igrama 1984., kada je tadašnja Jugoslavija osvojila broncu, značio je i kraj njegove šibenske karijere. Iste godine seli se u redove Cibone i s Vukovima osvaja dva naslova europskog prvaka. Nakon četiri zagrebačke godine seli se u Real Madrid, u čijem dresu je već u prvoj sezoni osvojio naslov španjolskog prvaka, španjolski kup i titulu u Kupu pobjednika kupova. U finalnom susretu protiv Snaidera Caserte postigao je čak 62 koša.
Nakon Šibenika, Zagreba i Madrida, Draženu je Europa postala premala i s titulom najboljeg europskog košarkaša preselio se u NBA ligu, u redove Portlanda. Tamo se našao u situaciji u kojoj nikada nije bio. Grijao je klupu uz mizernu minutažu. Izdržao je dvije sezone, a zatim je otišao u New Jersey Netse gdje je pokazao svu raskoš svog talenta. U dresu Netsa profilirao se u jednog od vodećih šutera NBA lige.
Uslijedio je i najveći uspjeh hrvatske košarke - srebro na Olimpijskim igrama u Barceloni i nezaboravni finale protiv jedinog pravog 'Dream teama'. Draženov američki uzlet i divljenje samih Amerikanaca njegovom igrom prekinula je prometna nesreća.
"Dražen je tip igrača kakvog volim. Igrao sam protiv njega mnogo puta, bio je fantastičan šuter i odlično je koristio blokove suigrača. Znate, upoznao sam mnogo ljudi, koji su mu bili bliski i svi do jednog su mi govorili da je on najbolji momak na svijetu. Kad pričam o Draženu, sjetim se Barcelone 1992. gdje je Hrvatska imala doista dobru momčad, no činjenica je da smo mi imali najjaču moguću momčad'',dodao je Larry Bird, legenda Boston Celticsa i član Dream Teama 1992.
Dražen je dobio svoj Dom košarke i muzej u Zagrebu, a veliko priznanje stiglo je i iz NBA kada je uvršten u Kuću slavnih. Njegov dres s brojem 3 umirovljen je u dvorani Netsa.
"Dražen je bio rođeni pobjednik po svemu. Bio je velik igrač, ali i velik čovjek. Stradao je na vrhuncu karijere, taman je trebao odigrati svoje najbolje utakmice," dodao je Chuck Daly, posljednji Draženov trener u New Jersey Netsima.
Hrvatski Olimpijski Odbor je 1995. poklonio je Olimpijskom muzeju u Lausannei spomenik Draženu Petroviću. Rad kipara Vaska Lipovca postavljen je u parku ispred Olimpijskog muzeja. Nagradu koja nosi njegovo ime HOO je ustanovio 2006., a namijenjena je mladim sportašima, sportašicama te muškim i ženskim ekipama za izvanredne sportske rezultate i sportski razvoj.
Kao igrač dobio je Državnu nagradu za šport "Franjo Bučar" 1992., a posthumno je, ovaj put za životno djelo, dobio istu nagradu 2002. godine.
Uvršten u košarkašku Kuću slavnih 2002. godine. U Šibeniku je 22. listopada 2011. na Baldekinu otkriven brončani Draženov odljevak akademskog kipara Kažimira Hraste, koji prikazuje košarkaša u njegovoj prvoj fazi karijere kako sjedi na klupi s košarkaškom loptom među nogama. Istoga je dana otvoren i Spomen muzej koji je na inicijativu Biserke Petrović uređen u Draženovom stanu na obližnjem gradskom predjelu Buale.
