U tu kategoriju mogli bi uvrstiti dosta igrača, neovisno o njihovoj dobi, no odlučili smo posvetiti pažnju petorici mladih talenata koji su već pokazali kako mogu igrati ozbiljnu ulogu, ali još uvijek se nisu do kraja razvili ili su nam ostali dužni.
Tri vijesti o kojima se priča
Prije nego krenemo, istaknuli bi kako smo odlučili preskočiti igrače prve i druge godine i kako se ovdje nećemo baviti onima koji su nešto dulje u ligi. Važno je napomenuti da se većini uloge u novoj sezoni mijenjaju ili su pred njima veća očekivanja i to je jedan od glavnih razloga zašto su pod povećalom.
1. Brandon Ingram
Od početka njegove karijere tepa mu se da je najsličniji Kevinu Durantu. Razlozi su očigledni, obojica su mršavi, imaju dug raspon ruku i izgledaju kao da mogu pogađati protiv bilo koga u bilo koje vrijeme. Naravno, postoji velika razlika u tome da je Durant već na razini da može raditi što hoće, dok Ingram tek treba doći do toga da je neumoljivi ''killer''.
Ingram je lani popravio svoje brojke u odnosu na rookie sezonu tako što je imao sedam poena više u prosjeku, skoro duplo više asistencija, za sedam posto bolji šut iz igre i praktički deset posto bolji prosjek za tri poena. To su pokazatelji kako ide u dobrom pravcu, ali da bi postao elitni igrač u oba smjera prvenstveno mora podignuti razinu obrane. S rasponom ruku od 221 centimetar ima potencijal biti monstruozan branič na strani pomoći. Nešto poput Duranta u Warriorsima.
Također, trebao bi više sudjelovati u obrambenom skoku i istovremeno vući tranziciju. To bi mu povećalo i napadački učinak. Znamo kako je vrlo opasan u prodoru na koš zbog svoje visine i pokretljivosti, ali mora postati zreliji u svojim odlukama i konstantniji u šutu. Iako je napravio iskorak u mid-range igri (s 37,2 posto na 41,2 posto), tu ima još prostora za napredak.
Ono što bi Ingrama trebalo učiniti još boljim igračem i omogućiti mu poene bez lopte u rukama je suradnja s LeBronom Jamesom, koji je već u njemu pronašao igrača kojeg favorizira, a znamo o kakvom se maštovitom dodavaču radi. Zajedno s Lebronom i Rondom na parketu imat će puno više catch nad shoot situacija i tu će morati biti vrlo efikasan, uključujući i bolji šut za tricu od robusnih 39 posto.
2. Jaylen Brown
Brown poput Ingrama ulazi u svoju treću sezonu. No za razliku od lani, imat će puno veću konkurenciju u vidu zdravog i izrazito širokog rostera Celticsa. To znači da bi mogao imati utakmica gdje neće imati toliko prostora, a glavno pitanje je može li u takvom okruženju doći do svog punog potencijala. Ne mora to biti nagli skok, ali kod njega se opet očekuje metodički iskorak, jer radi se o igraču koji ima sjajnu radnu etiku.
Mladom igraču Bostona na ruku ide što ima ogroman apetit i sudeći po predsezonskim utakmicama, ne libi se uzimati šuteve pored većih zvijezda uza sebe. Poboljšao je igru iz driblinga i prepoznavanje missmatch situacija. Vjerojatno neće dobivati izolacije kao što bi dobivao u nekoj slabijoj momčadi, no to je dio igre u kojem mu je naraslo samopouzdanje.
Međutim, njegov posao bit će širenje prostora, pogađanje otvorenih šuteva i uspješna realizacija iz cutova. Kako se radi o atletski moćnom igraču, svojom prisutnošću i učestalim kretanjima mogao bi stvarati velike probleme protivničkim obranama. I to je ono što treba raditi. Prošle sezone uzimao je oko 11 šuteva po utakmici za 30 minuta, dok je u predsezoni tu brojku podigao na 15 šuteva u prosjeku u identičnom vremenu.
Zasad ima minus u razigravanju i čitanju igre. Prošle sezone imao je tek 1,6 asistencija po utakmici i premda mu to nije primarna zadaća, trebao bi bolje prepoznavati kad treba dodati loptu igraču u boljoj poziciji. Srećom, nalazi se u dobrom sustavu gdje bi se mogao vidjeti rast po tom pitanju. Također, ukoliko želi podići svoju igru na višu razinu, trebat će mu bolji postotak bacanja od 65,8 posto koliko ima u kratkoj karijeri. Pogotovo jer bi se mogao često nalaziti na slobodnim bacanjima.
3. Julius Randle
Uvrstili smo ga ovdje zato što bi ovo mogla biti ključna sezona za njega. Bivši pick Lakersa po prvi put će igrati u sustavu Alvina Gentryja, trenera koji je uvijek znao od igrača izvući puno više u napadu nego u obrani. A Randle se dobro uklapa u visoku liniju New Orleansa, jer će pored sebe imati potencijalnog MVP kandidata Anthonyja Davisa, koji će privlačiti najveću pažnju obrana.
Problem kod Randlea je što unatoč napretku još uvijek nije uspio postati dovoljno efektivan u širenju prostora i šutu izvana kojim bi privlačio obranu bliže sebi. Također, mora smanjiti broj izgubljenih lopti (preko dvije u prosjeku po susretu) i biti konzistentniji u obrani, ali našao se ovdje jer je dovoljno svestran te ima potencijal biti još kvalitetniji igrač nego što je danas.
Jedna od njegovih velikih prednosti je što za igrača od 206 centimetara odlično barata loptom, može dodati iz driblinga te je vrlo aktivan u skoku nakon čega može povući kontranapad i pronaći nekog od slobodnih suigrača. Doduše, nije neki bloker i vjerojatno će takav ostati zbog malog raspona ruku, ali sad pored sebe ima Davisa koji može odraditi taj dio posla sve dok se on bude konstantno hrvao za prednju poziciju u defanzivnom skoku.
Ukoliko Randle bude radio stvari u kojima je dobar plus da smanji štetu olako prodanim loptama, odnosno da bude fokusiraniji u onom što radi, njegova cijena će rasti. Kažemo, malo je visokih igrača koji nakon skoka mogu krenuti u tranziciju zahvaljujući dobroj viziji. U ofenzivno orijentiranim Pelicansima trebao bi biti produktivniji.
4. Myles Turner
Igrač koji je možda najviše ostao dužan. Neki su već i izgubili vjeru u njega, jer Turner dvije sezone nije napravio veći iskorak. Štoviše, lani je pao u odnosu na godinu prije. Imao je u prosjeku manje poena, skokova i blokada i već se počelo postavljati pitanje hoće li ikad dosegnuti potencijal koji ima od kada je stupio u ligu. Naime, Turner ima sve predispozicije biti vrhunski NBA centar. Ima odličan osjećaj za blokadu, može igrati pick and roll i pick and pop te širiti reket šutom izvana.
Mišljenja smo da je ova sezona potencijalna prekretnica u njegovoj karijeri. Zašto? Turner se imao na koga ugledati prošle godine u vidu Victora Oladipa, koji je zahvaljujući napornom radu eksplodirao i stigao do All-Star nivoa. Kako centar Indiane ima samo 22 godine pred njim je još puno vremena, samo je trebalo prionuti poslu. A tu je došlo do ozbiljnih pomaka.
Po onome što smo mogli pročitati, Turner je tijekom ljeta promijenio prehranu, posvetio se jogi i primio se ozbiljnog individualnog rada. Osim što bi trebao rasti u gotovo svim kategorijama, od Turnera se najviše očekuje da popravi pozicioniranje u borbi za skok. Loš rad nogu i manjak skokova jedan je od njegovih najvećih nedostataka. Tome treba pridodati i premali broj ulazaka u kontakt i nedovoljno dinamike u igri.
Sve to bi trebalo bolje izgledati s novim režimom. Turner je čak radio i na šutu iz driblinga te u predsezoni pokazao i playmakerske sposobnosti. No, ono gdje bi trebao biti najopasniji je u picku s Oladipom, gdje se očekuje puno više aktivnosti i pokretljivosti koje bi trebao nadodati uspješnijem učinku na postu. S druge strane, u obrani mora postati stup na kojeg se suigrači mogu osloniti znajući da nakon ispadanja ima netko tko im čuva leđa.
5. Aaron Gordon
Trebalo je proći nekoliko sezona da konačno dočekamo Aarona Gordona. Nažalost, ponajveću krivicu u tome imaju i njegovi bivši treneri koji su ga seljakali po neprirodnim pozicijama te nisu znali iskoristiti njegove prednosti. Kad je konačno pomaknut na ''četvorku'' s većim ovlastima u igri, na trenutke smo mogli zapaziti zašto su mnogi u njemu vidjeli bolju verziju Blakea Griffina.
Još jedan strašan atleta, koji može raditi čuda sa svojim tijelom. Međutim, prve tri sezone bio je nedorečen, a tek prošle godine uspio napraviti ozbiljniji iskorak. Rezultat toga bio je rast u gotovo svim statističkim kategorijama osim u šutu. I tu dolazimo do najvećeg prostora za napredak. Unatoč tome što je povećao broj posjeda u napadu, Gordon nije imao baš najbolju selekciju šuta.
Nezgrapnih 33 posto šuta za tri poena i najmanjih u karijeri 43 posto iz igre segmenti su na kojima definitivno mora poraditi. Ako uspije spojiti cijelu sezonu bez ozljeda, što lani nije bio slučaj, Gordon bi trebao biti prva napadačka opcija Orlanda. A kao takav mora doseći brojke iz prvih 20-ak utakmica prošle sezone kada je bio na 51 posto šuta iz igre i jako dobrih 44 posto za tricu. Ne očekujemo taj nivo cijelu godinu, ali to je ono čemu mora težiti.
Kako bi od svih navedenih trebao imati najviše prilika za igru s loptom u rukama, moguće da kod njega vidimo i najveće oscilacije. Ali samim time nije isključivo da bude i blizu All-Star konkurencije na siromašnom Istoku. Spomenimo i kako je na ljeto potpisao četverogodišnji ugovor vrijedan 84 milijuna dolara za ostanak u Orlandu, a sad te novce treba opravdati i na parketu.
