Svetislav Pešić više od četiri desetljeća sjedi na klupi i iza sebe ima karijeru kakvu rijetko koji trener može pokazati. Od prvih dana u sarajevskoj Bosni, preko Barcelone, Bayerna, Albe i brojnih drugih velikana europske košarke, pa sve do reprezentacija Njemačke i Srbije, kroz njegove su ruke prošle stotine igrača. Vodio je generacije koje su osvajale medalje, radio s europskim i NBA zvijezdama, a autoritet je gradio znanjem i strašću prema igri.
Schrempf i Kukoč mijenjali su košarku
U razgovoru za Biznis priče Pešić je dobio pitanje koje su mu mnogi postavljali: tko je najbolji igrač kojeg je trenirao? Njegova prva reakcija bila je oprezna, da se netko ne uvrijedi, no ubrzo je otvoreno počeo nabrajati.
Tri vijesti o kojima se priča
"Jedno vrijeme sam mislio da je najbolji igrač Detlef Schrempf, njemački reprezentativac i jedan od prvih koji je otišao u NBA. Pa sam onda mislio da je to Toni Kukoč, jer volim te univerzalne igrače koji mogu puno stvari napraviti, prije svega za tim. To su dva igrača koja su mijenjala košarku u to vrijeme. Krešimira Ćosića nisam trenirao, igrao sam protiv njega, on ne dolazi u obzir u ovom pitanju", prisjetio se Pešić pa nastavio:
"Poslije toga sam mislio da je to Dejan Bodiroga, zato što je Dejan i u Barceloni i u reprezentaciji bio sa mnom, poznavao sam njegovu kompletnu karijeru još od vremena kada je otišao kod Boše Tanjevića. Možda je i jedini koga znam u ovoj košarci da je napravio apsolutno najimpresivniju transformaciju, od plejmejkera do najboljeg strijelca u Europi."
Posljednjih godina ipak je upoznao onog koga vidi najboljim
Ipak, danas za njega nema nikakve dvojbe.
"Ali sada, kako sam ovih nekoliko godina s Nikolom Jokićem, stvarno mislim da je on najbolji", naglasio je Pešić.
Otkrio je i što povezuje sve te generacije igrača:
"Autoritet se gradi znanjem, nema zamjene za znanje. Ako nisi siguran u ono što radiš, nemoj ulaziti u dvoranu. Tamo te čekaju momci koji od tebe očekuju da im znanje preneseš i da oni budu bolji. Bio sam trener svuda, trenirao sam i niske, visoke, debele i mršave, i one iz Nizozemske, Argentine i Australije. Svi su različiti, ali svi žele biti bolji."
A tijekom karijere proveo je tri generacije jugoslavenskih i srpskih košarkaša:
"Od one 1967., 1968. generacije – Divac, Rađa, Kukoč, Koprivica – pa onda generaciju Bodiroge, Stojakovića, Jarića, Drobnjaka, i sada ovu treću. Što se nije promijenilo kod tih mladih ljudi? Svi oni žele nekoga na koga se mogu osloniti da ih vodi. A da bi nekoga vodio, moraš imati znanje i radnu etiku."
