Veličanstvena košarkaška karijera je iza Predraga Stojakovića. Njegova su ostavština titula NBA prvaka, tri nastupa na All Star utakmici te svjetsko i europsko zlato s reprezentacijom Jugoslavije.
Tri vijesti o kojima se priča
Odigrao je 899 utakmica NBA liga, uz prosjek od gotovo 17 poena po utakmici, a dvaput je bio i pobjednik All Star natjecanja u tricama.
Do 14. godine živio u rodnoj Požegi
Sve je počelo u Požegi, u kojoj je Peđa odrastao i živio do 14. godine te je počeo trenirati košarku.
No on sam kaže kako ozbiljne karijere vjerojatno ne bi bilo da se nije dogodio Domovinski rat, zbog kojega kaže da su on i njegova obitelj bili natjerani preseliti se u Beograd.
Ondje je počeo trenirati u Crvenoj zvezdi, a već sa 16 godina završio je u grčkom PAOK-u.
Igrao je košarku tek rekreativno u školi
Nešto o toj cijeloj situaciji ispričao je gostujući u Knuckleheads Podcastu.
"Odrastao sam u zemlji koja se zvala Jugoslavija, multietničkoj. Moja obitelj i ja bili smo Srbi koji su živjeli u Hrvatskoj. Igrao sam košarku rekreativno u školi. Kad sam bio osmi razred, počeo je rat, pa sam s obitelji bio natjeran ostaviti sve iza sebe i preseliti se u Srbiju, u Beograd.
Tu je sve i počelo, bio je jedan trener iz Crvene zvezde koji me zvao. Rekao je da ima prijatelja iz vojske koji me je vidio kako igram i da mi želi pružiti priliku. Imao sam 14 i bio sam visok, iako nisam imao vještine osim koordinacije. To mi je bio prvi ozbiljan kontakt s košarkom, trenirali smo svaki dan i kliknulo je", ispričao je, a potom se kratko vratio na spomenuti rat:
"Roditelji su ostavili sve na čemu su radili cijelog života"
"Košarka mi je bila izlaz, pomogla da pronađem nešto pozitivno u životu. Gledao sam roditelje kako napuštaju sve iza sebe i muče se, ostavljaju sve na čemu su radili cijelog života. I danas mislim o tome, da rata nije bilo, ne znam bih li igrao košarku. Odrastao sam u malom mjestu od 20 tisuća ljudi, jedini sport koji smo igrali bio je u školi. Vjerojatno bih nastavio koracima svojih roditelja, radio što i oni, na njivi ili farmi.
Život je nepredvidiv kao i ono s čim se svaki dan susrećemo. Ovo je blagoslov, našao sam izlaz i fokusirao se na košarku. Sretan sam što sam imao trenera koji je učitelj i mentor, pa me je naučio osnovama igre i otključao me, izazvao domino-efekt. Za jednu godinu postao sam najbolji igrač u državi, za samo jednu godinu."
Stojaković se danas uglavnom brine za obitelj, velikim dijelom za karijeru svoga vrlo talentiranog sina Andreja, kojeg očekuje uspješna košarkaška karijera, vrlo lako moguće i u NBA ligi. No da bi dostigao oca, trebat će napraviti puno velikih stvari, i na klupskom i na reprezentativnom polju.
