U Sloveniji nam se prije četiri godine skoro ispunila želja, ali onda je ponovno uslijedilo bolno prizemljenje. No, tako je s hrvatskim košarkašima već godinama. Puno toga znalo se svesti na samo jednu utakmicu ili jednu loptu i svaki put završilo bi s istim ishodom. Tako blizu, a tako daleko.
Tri vijesti o kojima se priča
I tako već 22 godine Hrvatska čeka na košarkašku medalju. Jedni će reći da su ukleti zato što su 1995. sišli s postolja, drugi da u tom periodu nije bilo pravog izbornika, a treći kako odavno ne postoji vođa koji se može nametnuti na terenu i izvan njega. Izuzmemo li ovo prvo, sve ostalo u ovom trenutku izgleda obećavajuće. I to je prava istina. Ne uspije li se ostvariti dobar rezultat, neće biti krivo nikakvo prokletstvo nego jedino i isključivo glavni akteri ove priče.
Kad smo kod toga, valja biti iskren i reći kako Hrvatska ima sve preduvjete da konačno iskorači iz sjene. Da nastavi tamo gdje je stala prošlo ljeto i pokaže kako može imati kontinuitet, jer bez konstantne nadogradnje neće biti ni uspjeha. Po onom što smo vidjeli na pripremama, taj preduvjet čini se kao ispunjena misija, odnosno ova reprezentacija trebala bi biti samo bolja.
Zašto to spominjemo? Sjetite se samo Eurobasketa u Zagrebu i rostera koji je bio poprilično bolji i širi od onog iz Rija, a svi znamo kako je završilo. Ili bolje reći kako je loše izgledalo. Prošlost nas je naučila da imena ne moraju značiti ništa. Po tome bi i Italija redovito bila u borbi za medalju, a nje nema među četiri najbolje skoro 15 godina.
Imamo momčad
Ono što je puno važnije je da postoji momčad s jasnom hijerarhijom u igri, a Acina Hrvatska to ima. Dario Šarić polako izrasta, nećemo reći da je još izrastao, ali svakako je na dobrom putu da postane vođa ova reprezentacije. Iako je on to na pripremama već bio, no i sam je rekao kako ovo prvenstvo želi odigrati bez oscilacija koje su ga pratile prošlo ljeto. I zato čekamo potvrdu u službenim utakmicama.
S takvim Šarićem Hrvatska se može nositi protiv kudikamo težih protivnika nego što je većinom čekaju u Rumunjskoj, a tu je još i Bojan Bogdanović, koji se već isprofilirao kao najbolji strijelac i glavna napadačka uzdanica. Jasno je kako će njih dvojica imati najveću i najvažniju ulogu, ali Hrvatska nisu samo Šarić i Bogdanović. Ova momčad ima dovoljan broj igrača koji mogu dati svoj doprinos. Ključno će biti dobro rasporediti minute te ih iskoristiti u pravo vrijeme.
''Jedinica i ''petica''
Taj dio odgovornosti pada na izbornikova leđa, kao i onaj gdje ima problema i gdje su ranjivi. U ovom trenutku to su pozicije playmakera i centra. Na ''jedinici'' se do zadnjeg trena čekalo Roka Ukića. Nije bez razloga, njegov obrambeni učinak može biti od iznimne važnosti, čime u napadu daje više svježine Simonu i Popoviću. Osim toga, Ukić je prošle godine odigrao jedan od najzrelijih turnira za reprezentaciju. Samo da ostane zdrav.
Petroviću više brige ipak zadaje ''petica''. Darko Planinić je tijekom sezone bio ozlijeđen i nije na nivou od lani, dok se ni Žorić ni Buva nisu nametnuli kao prvi izbor. I zato je Aco odlučio povesti svu trojicu. Oni će u Cluju biti na pravom iskušenju, s obzirom da dva najjača protivnika imaju strašnu unutarnju liniju. Međutim, opcija s Draganom Benderom na centru mogla bi se pokazati kao tajno hrvatsko oružje, jer malo tko ima igrača od 216 centimetara koji može pogađati trice.
Prednost Hrvatske je u tome što po kvaliteti spada u sam vrh Eurobasketa. Neki će reći glavni favorit iz sjene za medalju, no vjerojatno ste i sami previše puta pali u euforiju da bi sa stopostotnom sigurnošću stavili ruku u vatru da će tako i biti. Naravno, nitko ne bi bio sretniji od nas. Malo koja reprezentacija ima moć kakvu danas posjeduje Petrovićeva družina. Međutim, treba prvo dobiti jednu veliku utakmicu. Tu ne mislimo na Španjolsku u skupini, nego na utakmicu nokaut faze kad se stvaraju i rađaju junaci. A Hrvatskoj se ovaj put dosta toga otvara.
Još prije smo spomenuli važnost povratnika Popovića, Tomasa i Žorića. O njihovom doprinosu mogla bi ovisiti i rezultatska učinkovitost, pogotovo kad se protivničke obrane potpuno koncentriraju na Bogdanovića i Šarića. S time da očekujte i Tomasa i Žorića u određenim utakmicama u petorci, zavisno o ''matchupu''. Tomas i Ramljak sigurno će imati puno obrambenih zadataka. Uostalom, Ramljak je na pripremama protiv Francuza ''pospremio'' De Cola.
Kad se na to nadoveže sjajna pick and roll igra i hladnokrvnost Krune Simona, jasno je kako izbornik ima puno više opcija nego prije godinu dana. Unatoč nekim neprežaljenim otkazima. Kao opcija može pomoći i Krušlin, inače vrlo angažiran posljednjih mjesec dana i uvijek spreman uskočiti. No, vjerojatnije je da će imati malu minutažu.
Imajući na umu da Hrvatska sa svima može igrati pet na pet, da ima dvojicu igrača koji čine razliku te iskusnu i provjerenu podršku koja je spremna pratiti, više toga je u njezinim rukama nego rijetko kad prije. Dodamo li tome i činjenicu da brojne reprezentacije imaju poteškoća s otkazima i ozljedama, onda je ovo jedinstvena prilika. Svjesna je toga cijela hrvatska ekspedicija. Njima, kao i svima nama koji smo uz njih na umu je samo jedna stvar – medalja!
