Nakon što je završila svjetska smotra u Kini, reprezentacije pred sobom imaju jedan period bez utakmica. Hrvatska će prvi put na teren pod novim izbornikom Veljkom Mršićem tek u veljači iduće godine, kada je očekuju utakmice protiv Švedske (21. veljače kod kuće) i Nizozemske (24. veljače u gostima).

U skupini se još nalazi i Turska, koja je najjači protivnik, ali Hrvatska protiv nje prvu utakmicu igra za više od godinu dana. Prije toga na rasporedu su Olimpijske igre, koje će hrvatski košarkaši imati priliku izboriti u jednom od četiriju kvalifikacijskih turnira.

Bitka za Tokio

FIBA je potvrdila 24 momčadi koje će se boriti za preostala četiri mjesta koja vode u Tokio. Nema sumnje da će put biti trnovit, vjerojatno s po dvije dobre reprezentacije koje će trebati pobijediti, ako ne i više njih. Po novom renkingu Hrvatska je nazadovala pet mjesta, nakon što je prije toga bila deveta. Od reprezentacija koje će igrati u kvalifikacijama ispred su Srbija, Grčka, Litva, Rusija, Češka, Brazil, Italija i Poljska.

Prije nego što se formiraju četiri skupine po šest momčadi, FIBA prvo treba odrediti domaćine. Svoju kandidaturu već su najavili Litva i Grčka, iako se javnost u Litvi dignula na noge kad je vidjela koliko će to stajati. Cijena organizacije takvog turnira iznosit će 2,5 do tri milijuna eura. I pitanje je hoće li Kaunas biti u utrci kao što je prvotno najavljeno.

Domaćinstvo bi voljeli dobiti i Srbija i Slovenija, ali izglednije su šanse Slovenaca. Prvo, zato što je Srbija bila domaćin zadnji put, a drugo, jer je Slovenija aktualni europski prvak i trebala bi imati na raspolaganju Luku Dončića. No nešto će se pitati i druge.

Od neeuropljana, organizacije bi se mogla uhvatiti Kanada. Više je razloga tome, od činjenice da ne mora putovati na drugi kontinent do puno većih izgleda za odaziv NBA igrača, koji su gotovo svi propustili nastup u Kini. A Kanada je jedna od ekipa koja se nalazi iza Hrvatske na najnovijoj Fibinoj ljestvici, zajedno sa Slovenijom, Turskom, Njemačkom, Portorikom, Venezuelom, Dominikanskom Republikom i Novim Zelandom.

Potencijalno jače reprezentacije

Svi oni će sudjelovati u kvalifikacijama i samim time dodatno otežati posao glavnim favoritima. Tu je nekoliko reprezentacija koje itekako mogu složiti dobru momčad. Zamislite, primjerice, jedan Portoriko s JJ Bareom, Shabazzom Napierom, Mauriceom Harklessom i Jonathanom Isaacom. Ili Dominikansku republiku s Alom Horfordom i Karlom-Anthonyjem Townsom.

Naravno, teško da će se svi odazvati, ali dokle god postoji šansa i interes, sve je moguće. A kad smo kod interesa, on je za Olimpijske igre puno veći nego za bilo koje drugo košarkaško natjecanje. Pogotovo što se tiče NBA igrača. I neke reprezentacije trebale bi imati jači sastav nego na Svjetskom prvenstvu.

Hrvatska će u cijeloj priči morati pažljivo izabrati s kime želi igrati. Mršić će prije kvalifikacija, koje bi se trebale održati od krajem lipnja, imati samo dvije službene provjere bez stožernih igrača. I to protiv mnogo slabijih protivnika. U tom se razdoblju može kristalizirati tko može biti od pomoći u lipnju.

Nemojmo smetnuti s uma da unatoč sedam NBA igrača, njih pet može pokriti samo dvije pozicije, a vidjeli smo kako natrpavanje imena samo radi nekog pedigrea ne mora značiti ništa. Nema dvojbe da su Dario Šarić, Ivica Zubac, Ante Žižić, Dragan Bender i Luka Šamanić reprezentativni kadar, ali tu treba jasno odrediti uloge i prije toga obvezno razgovarati s igračima. Jer pravih minuta za sve neće biti dovoljno. Ni sad ni u budućnosti.

Šarić je već najavio svoj dolazak, unatoč tome što će to ljeto biti slobodan igrač i lako moguće u potrazi za novim klubom. Ali to je njegova veličina, isto kao što možemo očekivati i dolazak Bojana Bogdanovića. Mnogo teži zadatak bit će složiti igru i odrediti role jer s time je Hrvatska imala problema i to još uvijek nije riješeno pitanje.

Glavno pitanje Hrvatske

Dobra je stvar što smo kod Mršića na Ljetnoj ligi vidjeli pomak u odnosu na njegove prethodnike. Igra je bila brža, lopta imala veći protok i pratili su se neki moderni trendovi. Čak su neki igrači poput Luke Babića došli do izražaja u novim ulogama pa smo tako mogli vidjeti da je puno bolji kreator za druge nego za sebe.

No jedno od glavnih pitanja koje će trebati riješiti i bez kojeg mislim da će Hrvatska teško napredovati jest pitanje playmakera. U zadnjim kvalifikacijama najviše se lutalo s tom ulogom i na kraju je doživljen fijasko a da pritom nitko nije iskoračio i postao legitiman kandidat za tu poziciju. Ako treba, zvati i nekoga od starijih ili jednostavno uzeti stranca jer u proizvodnji već dulje zapinje.

Iako je nakon svakog prvenstva svojevrsni početak, za Hrvatsku je ovo izrazito bitan početak u kojem se određuje smjer za idućih nekoliko godina. Propuštanje još jednog velikog natjecanje dodatno će srozati reprezentaciju i samo otežati buduće kvalifikacije i potencijalne plasmane. To znači da je jedino natjecanje kojemu se možemo nadati Eurobasket 2021.

Ne želim ni pomišljati na scenarij u kojem nas nema na tom prvenstvu. Tri od četiri reprezentacije idu dalje, a sumnjam da će Mršić puno eksperimentirati, ali ispit vrijednosti je naljeto. I prilika da Hrvatska krene nekim zrelijim, košarkaškim koracima.