Više kritika i 'napada' na jednu momčad u američkom sportu rijetko kad je viđena. Neviđena lavina ljutnje, zavisti, ljubomore ili, pak, depresije zavladala je u košarkaškim krugovima. I ne samo diljem Amerike nego i u ostalim kutovima svijeta, gdje je, i kome je, košarka bila i bit će najdraži sport.
Napisano je 'bezbroj' komentara i članka o tome kako LeBron James nikad neće biti na nivou Larryja Birda, Magica Johnsona, Michaela Jordana, Tima Duncana ili Kobea Bryanta. Velikih igrača kojima je, osim osvajanja naslova i bogatih karijera, poveznica odanost i privrženost jednom klubu. S njim su rasli, u njemu su stasali i postali veličine. Nešto što za LeBrona nikad nećemo moći reći. A on je, ne obazirući se na medijski linč, otišao u potragu za prstenima. I dosad nikad u karijeri nije bio bliže…
Kako se bliži kraj aktualne, u posljednjih nekoliko godina možda i najzanimljivije NBA sezone, Miami polako korača prema svojoj drugoj NBA tituli u povijesti franšize. Polako, ali sve uvjerljivije i samopouzdanije zvjezdani trio demantirao je sve one koji su sumnjali ili navijali da ne odu do kraja. Kao i ovog novinara. Barem zasad.
'Mi protiv ostatka svijeta' vjerojatno je bila njihova najveća snaga na putu prema velikom finalu. I još uvijek je. Wade, LeBron i Bosh još ne mogu početi slaviti. Ali znaju koliko su blizu. Vodstvo od 2-1 protiv Dallasa puno je više od samo dvije pobjede do cilja. Ogromna psihološka prednost i činjenica kako Miami nije izgubio dvije uzastopne utakmice još od početka ožujka. K tome, druga su najbolja momčad lige (prvi je Dallas) izvan svog terena (33). Igraju najbolju obranu u 'playoffu', što govori podatak da su u 17 od 18 utakmica ovogodišnjeg doigravanja ostavili protivnika ispod 100 poena.
Na putu do finala redom su padali potentni Sixersi, iskusni Celticsi i prva momčad regularnog dijela sezone Chicago Bullsi. Svi su se morali pokloniti. Bez obzira što su u nekoliko navrata bili na rubu ili imali sreće, igrači Miamija izlazili su kao pobjednici. Većini omraženi, ali ipak - pobjednici.
Još? Dwyane Wade blizu je forme s kakvom je odveo Miami do prvog naslova 2006., i kad je postao MVP finala. Isti igrač ponovno je bio nerješiva enigma za Mavse i u trećoj utakmici. Kad tome pridodamo činjenicu kako je u posljednjih 11 slučajeva od 1985. (od kada se u velikom finalu igra format 2-3-2) pobjednik treće utakmice uvijek otišao do kraja, onda je jasno koliko Nowitzki i društvo imaju jako težak posao.
Tako sve o čemu se pisalo kako nisu dorasli izazovu, imaju neiskusnog trenera, nema kemije unutar momčadi i ne mogu se tako brzo posložiti, polako pada u vodu. Razlog više zašto samo grandiozan preokret može promijeniti ovu sliku i nekako postaviti Dallas na košarkaški tron.
Dirk Nowitzki i Jason Kidd više su od svih aktivnih igrača zaslužili osvojiti prsten. Međutim, sve je izvjesnije kako niti izvrstan 'playoff', u kojem su pobijedili Portland, razbili aktualne prvake Lakerse i sredili talentiranu Oklahomu u finalu Zapada, neće biti dovoljan za posljednji korak. Njihovim ambicijama bliži se kraj, jer se na suprotnoj strani trenutno nalazi bolja momčad. Nevažno je li ona nekome draga ili ne.
Snaga ovog, obnovljenog Miami Heta leži u nekoliko stvari. Osim odlične obrane, brze i nezaustavljive tranzicije, njima je važno pokazati i dokazati svijetu kako je pogriješio. Kako je ovo za njih tek početak jedne ere. Kao što je LeBron rekao: ''Nisam došao pobjeđivati utakmice u nizu nego osvajati naslove u nizu.''
No, jedna teorija nikako se ne može izbjeći. Miami nikad neće biti Jamesova momčad. To je ekipa Dwyanea Wadea koji će vrlo vjerojatno ponijeti novu titulu MVP-a finala. Iako je James bliže prstenu nego ikad, niti njegovo osvajanje neće promijeniti stvari. On se po tom pitanju neće moći stavljati u isti koš zajedno s legendama s početka teksta. Ne dođe li do nekog ludog zaokreta, James će biti taj koji je svoj talent odveo kod Wadea i njemu pomogao da se vine u zvijezde. Što ne umanjuje njegove košarkaške kvalitete, ali pokazuje nešto drugo – u Miamiju je 'King Wade'.
