Puno toga je već rečeno i napisano o ''košarkaškom Mozartu''. Dražen Petrović bio je posebna i rijetka sorta. Onakva kakva se rađa jednom u 100 godina. Bio je i ostat će upamćen kao veliki radnik i ljudska veličina. Igrač neizmjerne energije i upornosti koji je i danas uzor mnogim mladim sportašima.
Tri vijesti o kojima se priča
Dovoljno je samo pročitati što o njemu misle najveći košarkaši svih vremena. Živio je košarku i prokrčio put Europljanima u NBA-u. Uostalom, bio je sinonim za vođu i jedan od najboljih šutera u povijesti košarke. Hladnokrvni košarkaški killer.
NBA mu je bio sudbina
Njegova sudbina bila je najjača košarkaška liga svijeta, gdje je došao 1989. iako je još 1986. izabran kao 60. izbor na draftu od strane Portland Trailblazersa, s kojima je igrao i NBA finale. U Portlandu ga je dočekao trnovit put i suočavanje s realnošću da nije bilo nikakve vjere u europske košarkaše. Bez obzira koliko dobri i sjajni bili.
Međutim, Dražena je Portland samo očvrsnuo te u njemu probudio inat za još većim radom, radom i samo radom. A taj rad doveo ga je do visina. Doveo ga je do toga da ga cijela liga respektira, a legende danas pričaju o njemu biranim riječima. Da ne govorimo koliko mu mladih europskih igrača može biti zahvalno.
Dražen Petrović naučio je Amerikance da poštuju. Da ne gledaju s visoka i više nikad ne sumnjaju u europski talent. Nakon što je napustio Blazerse bez da je dobio poštenu priliku, otišao je u New Jersey Netse, gdje je u sezoni 1992./1993. izabran u treću najbolju petorku lige.
Ostavio Dumarsa na nula poena
Jedna od želja koja mu nikad nije ostvarena je da postane All-Star igrač. Nešto što bi danas ispunio od šale. Kao glavni razlog spočitali su mu da je nedovoljno dobar u obrani. A znate što je napravio nakon toga? U prvoj idućoj utakmici njegovi Netsi igrali su protiv čuvenih Detroit Pistonsa, a Dražen je odlučio pokazati NBA-u da je još jednom pogriješio.
Petrović se okomio na Joea Dumarsa, jednog od najboljih igrača u povijesti Pistonsa i čovjeka koji je te sezone bio na najboljem prosjeku karijere od 23,5 koševa po utakmici. Bivši MVP finala i dvostruki NBA prvak utakmicu je završio s - nula poena. Tek treći put u karijeri i prvi put nakon rookie sezone 1985./1986. Ni Dražen se nije proslavio u napadu (13 koševa), ali on je bio na misiji.
Tada je vjerojatno svim kritičarima začepio usta, kad već nisu shvaćali s kime imaju posla. Nisu shvaćali ni na Olimpijskim igrama u Barceloni. Dok su se drugi fotografirali s članovima originalnog Dream Teama, Dražen je čvrsto vjerovao kako ih se može dobiti. I ne samo to, pokušavao je uvjeriti u to i svakog hrvatskog igrača u svlačionici.
Na obljetnicu njegove smrti odlučili smo izdvojiti jednu od njegovih nezaboravnijih utakmica. Večer u kojoj je utrpao 40 koševa Cleveland Cavaliersima u prvoj utakmici prve runde doigravanja 1992. Najzanimljivije od svega je da je Dražen za 47 minuta na parketu ubacio 40 koševa (17/31 iz igre) bez ijedne trice. Iako je te sezone šutirao 44 posto za tri poena, taj adut mu nije bio potreban da odigra ponajbolju partiju u svojoj bogatoj karijeri.
Bilo je to ''košarkaški Mozart'' u svojem najboljem izdanju. Nažalost, njegovi Netsi izgubili su tu utakmicu i kasnije seriju s ukupno 3-1, ali Dražen je u toj prvoj utakmici bio nezaustavljiv. S druge strane, jednako dobri bili su centar Brad Daugherty, koji je također stavio 40 koševa i sjajni šuter Mark Price s 35 poena.
Zadnja utakmica za Netse
Godinu poslije je protiv Cavsa u doigravanju odigrao i svoju posljednju NBA utakmicu. Nakon što su Netsi ponovno ispali u prvoj rundi, Dražen je stao pred novinare i sve šokirao: ''Ne ostajem u NBA-u. Možda je ovo bila moja posljednja utakmica za Netse.''
Nažalost i bila je njegova zadnja NBA utakmica, ali ne zbog toga što je imao ogromnu želju vratiti se u Europu. U Europu koju je prije tog istog NBA-a poharao i gdje je postao ''košarkaški Amadeus''. Bila je zadnja zbog tragične nesreće na njemačkoj autocesti nekoliko mjeseci kasnije.
Zašto nas je morao napustiti tako rano, nikad nećemo sa sigurnošću saznati, ali ono što je ostavio iza sebe i dalje živi. I 24 godine nakon najtužnijeg dana za hrvatski sport. Dana kad su mnogi slušajući vijest uz radio pustili suzu. Međutim, Dražen nas je naučio da nikad ništa nije izgubljeno i da se za ono što voliš uvijek vrijedi boriti. Pa makar ti i drugi govorili da nemaš izgleda.
