Nesumnjivo je da bi Danny Ainge bio sjajan igrač pokera. Čovjek koji je tvrdoglav i kojega je gotovo nemoguće pročitati. A takve je uvijek teško nasamariti. Početkom godine, ali i krajem sezone bio je osporavan jer ništa nije poduzimao, jer je gomilao pickove i skupljao igrače s malim ugovorima. No, bilo je jasno kako se nešto mora dogoditi. Mnogi su se pitali pa dokle će više čekati, za koga će dati te silne pickove i hoće li konačno za nekoga tradeati?
A onda je krenuo vatromet, ali takav kakav samo Ainge može složiti. Kao da smo zaboravili što je sve izveo u zadnjih deset godina, od dovođenja Garnetta i Allena do pljačke stoljeća u Brooklynu. Isti taj čovjek i ovaj put se pobrinuo da bude što nepredvidljivije. Da je kojim slučajem redatelj, vjerojatno bi ubio glavnog glumca na početku filma, jer uvod u ljetni rasplet koji je zakoračio duboko u kolovoz, u vrijeme kad NBA pretežito hibernira, nije uopće sugerirao eksplozivni vrhunac.
Boston dobio sve što je htio
Prvo je sve šokirao zamijenivši prvi pick drafta za treći, a onda izazvao dodatno čuđenje propustivši Butlera i Georgea. Međutim, Ainge se očito za njih nije bio spreman odreći najboljih čipova, iako tada nije znao kakve će se karte dijeliti u srpnju. Njegova prva opcija bio je Gordon Hayward, možda za nijansu lošiji od spomenutog dvojica, ali itekako raznovrstan i inteligentan igrač, koji odmah može biti pojačanje za sustav Brada Stevensa.
I dobio ga je. Bez da je išta morao dati za uzvrat, a slavlje u Bostonu moglo je početi. Tjednima se pisalo s kojom sve niskom petorkom Celticsi mogu igrati, koji igrači su savršeno komplementarni Haywardu i kako će Thomas napokon biti rasterećen. Znalo se i da Kyrie Irving želi iz Clevelanda i da bi se Boston morao odreći čudesa za igrača koji se još nije dokazao bez Jamesa. Barem ne u kontekstu vođe momčadi.
Upravo je Irving još ranije zapeo za oko Aingeu i zbog njega je očito bio spreman razbiti nukleus momčadi. Da ne vjeruje kako su pred njim najbolje godine i da Celticsi imaju dobre šanse zadržati ga i nakon isteka ugovora 2020. (zadnja godina igračeva opcija), o ovome nikad ne bi ni pričali. Uostalom, ne daju se svaki dan najbolji igrač momčadi i miljenik navijača, vrlo zahvalan i financijski najisplativiji 3D igrač u ligi, koji sjajno paše uz LeBrona, te potencijalni top 5 pick drafta iduće godine i bonus u vidu mladog centra.
No, kako bi rekao Ainge, za pravog igrača treba platiti i pravu cijenu. Je li ta procjena bila dobra, znat ćemo za koju godinu. Jedno je sigurno, momčad koju Boston ima ovog trenutka po svim parametrima je talentiranija od one koju je imao samo godinu i pol dana prije. Samo ovogodišnja pojačanja Irving, Hayward i M. Morris u svakom pogledu nude više od Thomasa, Bradleyja i Crowdera. Koliko god nekima ovi drugi možda bili draži.
Zašto se Irving isplati?
Neki će reći da nije bilo pametno riješiti se Isaiaha Thomasa nakon povijesne sezone. Da, Thomas je imao bolju sezonu i od Irvinga, ali zamislite Irvinga u sustavu Bostona. Ako je Stevens od Thomasa mogao napraviti All-Star igrača, što će onda tek biti s playmakerom koji spade u samu elitu NBA-a i koji zna kako se rješavaju tijesne utakmice u doigravanju. Isto vrijedi i za Haywarda, koji može igrati i spot-up šutera i pick and roll i po potrebi cutirati.
Nema dileme da su Celticsi s Irvingom i Haywardom dobili talent kakav nisu imali od posljednje velike trojke, a Stevens najbolje igrače od kada je stupio u ligu. Irving ne može biti lošiji igrač nego što je bio, a s novim i kvalitetnijim trenerom i suigrače bi trebao činiti boljima.
Oni koji bi najviše mogli profitirati su Jaylen Brown i Jason Tatum. Još jedan razlog više da se Ainge riješi Bradleyja i Crowdera, jer Brown i Tatum imaju potencijala jednog dana biti bolji igrači od njih. A ovako će dobiti minutažu u pobjedničkoj momčadi bez da se od njih očekuje instant doprinos.
Najveći skok trebao bi imati Brown, inače treći pick drafta, od kojeg će se ove sezone očekivati da preuzme puno više odgovornosti u obrani na perimetru. Pogotovo kad se uzme u obzir da Irving u defanzivnom smislu nije nadogradnja nad Thomasom. Morris bi trebao pokriti dio Crowderovih zadaća, dok je Tatum već pokazao da je ofenzivno spreman za NBA razinu. Naravno, očekuju se rookie oscilacije, no samim time što je bio velika želja Cavsa u ovom tradeu, dovoljno govori o njegovim dometima.
Novokomponirana petorka Bostona trebala bi izgledati ovako: Irving, Brown, Hayward, Morris, Horford. S obzirom na to da je Stevens poznat kao studiozan trener koji preferira protok lopte i puno kretanja igrača, napad bi trebao biti još efikasniji. Doduše, nije se puno toga promijenilo po gorućem pitanju skoka, no očito to nikoga ne zabrinjava. Ova momčad je opasnija i mlađa nego što je bila.
Budućnost je svijetla
Dati Thomasu sljedeće sezone maksimalni ugovor i nije baš najbolje rješenje. Ne ako je cilj u bližoj budućnosti boriti se za titulu. Sva čast Thomasu, ali tri je godine stariji od Irvinga i nije sigurno koliko mu ozljeda kuka može stvarati probleme. Isto kao što ni Bradley ne garantira da potpuno zdrav može odraditi cijelu sezonu. Možda se može žaliti za ugovorom Crowdera, no svaki od tih igrača maksimalno je iskorišten u odnosu na uloženo. A dogodine to ne bi bio više slučaj.
Ainge možda je ojačao Cleveland, čak i dao Jamesu na razmišljanje vrijedi li produljiti ugovor s njima, ali isto tako je više nego ikad približio Boston Cavsima. Sjećamo se kako je završilo finale Istočne konferencije i koliko su Stevensovi igrači bili inferiorniji. Da ne govorimo kako bi ta momčad gotovo sigurno ispala od Bullsa u prvoj rundi da se Rondo nije ozlijedio. Možda u tome također ima razloga za ovako turbulentno ljeto. Ali ljeto tijekom kojeg se ni jednog trenutka nije izgubila nit vodilja.
Boston je jednako kvalitetno nastavio slagati ekipu koja može konkurirati najboljima i istovremeno omogućio mlađim igračima da u narednoj sezoni dobiju priliku pokazati sve što znaju. Ne zaboravimo, Celticsi na rosteru imaju čak deset igrača koji nemaju više od 25 godina i momentalno su među top 5-6 momčadi lige. Zar to ne bi potpisali svi koji se ne zovu Golden State?
