Operacija Bormio 1987., kao i svaka prethodna, počela je mukotrpnim pripremama juniorske reprezentacije bivše države u planinama na granici Makedonije i Bugarske. Nakon gotovo tri mjeseca priprema izbornik Svetislav Pešić najbolje je znao koja će dvanaestorica igrača predstavljati Jugoslaviju na Svjetskom prvenstvu za juniore koje se održavalo od 29. srpnja do 5. kolovoza 1987. Treba reći i to kako je u to vrijeme Bormio, gradić u talijanskim Alpama, pogodila katastrofalna poplava, palo je mnogo kiše, zbog čega su se stvorili odroni blata koji su uništili nekoliko sela, a smrtno je stradalo više od 40 ljudi, i zbog toga je turnir startao tek 6 dana kasnije.

Bila je to generacija rođena 1967. i 1968., a četiri najzvučnija imena te zlatne generacije bili su budući itekako korisni NBA igrači Toni Kukoč, Dino Rađa i Vlade Divac, dok se Saša Đorđević nije previše naigrao u Portland Trail Blazersima. A ne treba niti spominjati da su sva četvorica bili europske superzvijezde. Igralo je ovih 12 igrača: Teoman Alibegović, Samir Avdić, Vlade Divac, Radenko Dobraš, Saša Đorđević, Nebojša Ilić, Zoran Kalpić, Slaviša Koprivica, Toni Kukoč, Luka Pavićević, Miroslav Pecarski i Dino Rađa.

Jugoslavija je odigrala pet utakmica u skupini. Pobijedili su Kinu, Nigeriju, Australiju, SAD i Portoriko, sve uvjerljive pobjede, nijedna manja od 13 razlike. Od tih pet utakmica Dino Rađa je bio najbolji strijelac na tri, na jednoj Kukoč i na jednoj Pecarski. Upravo u utakmici protiv SAD-a koja se odigrala 1. kolovoza 1987. oko 1500 gledatelja u dvorani u Bormiju svjedočilo je jednoj od najljepših i najlepršavijih izvedbi ikad viđenih. Jugoslavija je pobijedila SAD 110:95.

Trener Amerikanaca Larry Brown i buduće NBA zvijezde koje su predvodili Gary Payton i Larry Johnson mogle su samo uživati u predstavi jer uništio ih je samo jedan čovjek - Toni Kukoč, ljevoruki 'mršavko' iz Splita koji je s nepunih 19 godina odigrao utakmicu života zabivši čak 11 trica iz 12 pokušaja, iako je tek tada počela njegova briljantna karijera, u kojoj je osvojio sve što se moglo - tri naslova prvaka Europe s Jugoplastikom, naslov najboljeg igrača Svjetskog prvenstva 1990. u Argentini gdje je Jugoslavija osvojila zlato, tri NBA naslova sa Chicago Bullsima (1996, 1997. i 1998), bio je najbolji šesti igrač NBA lige 1996, najbolji košarkaš Europe...

Toniju ne treba zamjeriti što se nije uvijek odazivao pozivu u reprezentaciju Hrvatske, trebao mu je odmor nakon naporne NBA sezone, a i dijelom se zasitio jer je s reprezentacijom Jugoslavije osvojio sve moguće trofeje. Briljantna karijera koja će svoj vrhunac doživjeti zasluženim ulaskom u Kuću slavnih u Springfieldu, nadamo se već iduće godine, ali tih 11-12 iza linije 6,25 metara zauvijek će zlatnim slovima ostati zapisano u sve knjige košarkaških rekorda.

Svetislav Pešić, tadašnji izbornik juniora Jugoslavije, iznio je svoje dojmove o Kukočevoj utakmici života.

"To je apsolutni rekord, u košarci sam 15 godina kao igrač i 30 godina kao trener i tako nešto nisam više nikada vidio. Na toj utakmici Kukoč je bio igrač koji je imao najviše loptu u rukama, on je praktički bio playmaker... Imao je glavu playmakera, a nije imao tijelo. Njegov šut nije bio njegova najveća kvaliteta, imao je puno boljih stvari od šuta, nikad nije bio rođeni strijelac i sam je rekao kako voli da dva čovjeka budu zadovoljna, on i onaj koji postigne koš“, prisjetio se Pešić.

Na naše pitanje je li se od te 1987. koji puta susreo s Larryjem Brownom, danas Hall of fame trenerom rekao je:
„Kako da ne, s Brownom sam nekoliko puta razgovarao na tu temu, sjeća se itekako Kukoča i te utakmice. Ja primjerice pamtim još danas Paytona, Johnsona, Augmona... Na toj prvoj utakmici smo ih dobili na jedan način i uz Kukoča, a na drugoj u finalu na drugi, igrom pod košem gdje su sjajno odigrali centri Divac i Rađa. To je generacija kakva se rijetko viđa, jedna od najboljih u povijesti", rekao je Pešić koji je za GOL.hr usporedio tadašnju YU generaciju s današnjom hrvatskom koju predvode Dario Šarić, Mario Hezonja, Boris Barać i drugi (video u prilogu).

Ta generacija je među prvima u mlađim selekcijama pobjeđivala američke selekcije. Na prvom juniorskom prvenstvu svijeta održanom 1979. u Brazilu Jugoslavija je pod vodstvom Luke Stančića bila četvrta, na drugom juniorskom prvenstvu svijeta 1983. u Španjolskoj pod vodstvom Rusmira Halilovića bili su tek osmi, a treće svjetsko prvenstvo u talijanskom Bormiu 1987. odigrali su za čistu peticu. Pokorili su sve, pa tako i branitelje naslova Amerikance. Na prva dva juniorska svjetska prvenstva Amerikanci su oba puta pobijedili Jugoslaviju.

Za koji dan će se navršiti pune 24 godine od Kukočeve utakmice života i svakako se, u godini kada su hrvatsku juniori bili bolji ode SAD-a na nedavnom Svjetskom prvenstvu, lijepo prisjetiti te povijesne večeri.
Stoga smo kontaktirali Kukoča koji s obitelji odmara u Hrvatskoj, a usput igra golf te je tjedan dana odvojio kako bi radio s A reprezentativcima.

GOL.hr: Toni, sjećate li se tog čudesnog dana u Bormiju?
"E, kako se ne bih sjećao. Sve mi je išlo od ruke, da sam ih mogao opaliti još 20, sve bi ušle. Sjećam se da sam krenuo sa šutom za tricu 5-5 i tek krajem prvog poluvremena promašio sam prvu. U drugom poluvremenu sam ih ubacio još šest, a sve do jedne bile su 'suze'. Niti jedna nije taknula obruč! Uh, kakav je to samo fenomenalan osjećaj, kao da loptu bacaš u kadu, što god uputiš prema košu, siguran si da će ući. Čak sam i iz čistih kontranapada opalio koju, a situacije tri na jedan redovito bih koristio za tricu. Treneri to ne vole, ali budući da mi je krenulo..."

GOL.hr: Sjećate li se kojeg igrača SAD-a?
"Kako ne. Znam da su igrali Gary Payton, Larry Johnson, Brian Williams, Scott Williams, Dwayne Schintzius – kasnije sve poznati NBA igrači - a trener je bio Larry Brown s kojim sam jednom vrijeme surađivao u Sixersima. Dobra momčad."

Osim ovih igrača koje je Kukoč nabrojio za Amerikance su još igrali Stacey Augmon, Robert Brickey, Ron Huery, Kevin Pritchard, Lionel Simmons, LaBradford Smith i Stephen Thompson. Simmons je bio najbolji strijelac Amerikanaca na turniru s prosjekom od 15 koševa, Thompson je imao prosjek od 12,9 koševa, Schintzius 10,1 koševa, dok je budući deveterostruki NBA All-Star Gary Payton imao prosjek od tek 4 koša, a budući dvostruki NBA All-Star Larry Johnson 8,4 koša. Najbolji strijelac Jugoslavije bio je Nebojša Ilić s prosjekom od 15,3 koša, drugi najbolji strijelac bio je Dino Rađa s prosjekom od 14,9 koševa, dok je Toni Kukoč bio treći s prosjekom od 14,7 koševa u 7 utakmica. Kini je zabio 13 koševa, Nigeriji 12, Australiji 8, Portoriku 4, Njemačkoj 20, te Amerikancima u finalu 9 i naravno najviše protiv SAD-a u grupi, 37 koševa.

GOL.hr: Pobjeda 110:95 protiv SAD-a, 11 trica iz 12 pokušaja i ukupno 37 koševa. Jeste li tako nešto uspjeli ponoviti u cijeloj svojoj karijeri?
„Nekoliko puta se vraćao osjećaj da ne mogu promašiti. Sjećam se jedne utakmice u Chicago Bullsima kada mi je protiv Los Angeles Lakersa išlo fenomenalno. Uz Michaela Jordana (30 koševa, op.a.) i Scottieja Pippena (35 koševa, op.a.) postigao sam 31 koš, ubacio šest trica iz svih mogućih pozicija, da mi je bilo još desetak lopti, tko zna koliko bih zabio. Možda i 50!"

Osim te utakmice protiv Lakersa koju je Kukoč odigrao u sezoni 1996/97. treba još izdvojiti i petu utakmicu NBA finala 1998. kada je za 43 minute zabio 30 koševa, uz izvanredan šut iz igre 11-13, trice 4-6. Bullsi su tu utakmicu na domaćem terenu izgubili dva razlike (83:81), a tricu za pobjedu šutirao je Michael Jordan iako je do toga trice gađao 0-1, te imao šut iz igre 9-25…

U polufinalu juniorskog SP Jugoslavija je uvjerljivo pobijedila Njemačku, a u finalu su opet igrali s Amerikancima. Ovaj put Amerikanci su se dobro spremili za Kukoča i on je ubacio 9 koševa. Ali zato su ih uništili Dino Rađa i Vlade Divac, Rađa sa 20 koševa i 15 skokova, a Divac sa 21 košem i 10 skokova. Jugoslavija je pobijedila 86:76.

Najveća nagrada Kukoču, najboljem juniorskom igraču svijeta 1987, te odličnima Divcu, Rađi i playmakeru Đorđeviću bio je poziv tadašnjeg izbornika Kreše Ćosića u seniorsku reprezentaciju na Europsko prvenstvo u Grčku. Pomlađena momčad osvojila je broncu na prvenstvu gdje su Grci s ubojitim strijelcem Nikosom Galisom osvojili zlato. Za SSSR tada nije igrao ozlijeđeni centar Arvydas Sabonis i Ćosiću su neki zamjerali što momčad predvođena Draženom Petrovićem nije osvojila zlato.