Zagrebački košarkaški klub Hermes Analitica priredio je najveće iznenađenje dosadašnjeg dijela prvenstva Hrvatske pobijedivši u gostima puno skuplju i favoriziraniju momčad Cibone sa 92:83. I to na kakav način, jednom izvrsno vođenom i dobro organiziranom utakmicom. Utakmicom zbog koje je te večeri vrijedilo biti pod Tornjem. Da nam je to netko rekao prije nekoliko dana, vjerojatno bismo mu rekli da je pojeo ''lude gljive''.
Nažalost, dvorana Dražena Petrovića već dulje vrijeme nije mjesto okupljanja većeg broja košarkaških fanova osim ako se ne radi o utakmicama protiv Cedevite ili eventualno renomiranijih ABA ligaša. Cibona ove sezone čak ne igra ni u Europi. Tako je na utakmici protiv Hermesa uz nas nekoliko novinara bilo još nekoliko desetaka ljudi, većinom prijatelja i rodbine igrača.
Međutim, svi prisutni imali su što vidjeti. Ako ništa drugog, onda tih nekoliko momaka iz Hermesa koji su igrali kao da se radi o kakvom finalu. I koji su cijelu četvrtu četvrtinu skakali na svaki koš svojih suigrača, ne odustajući ni kad je Cibona dobivala sudački vjetar u leđa. Ni kad su ostali bez prvog centra, kojem su dosuđena dva uzastopna prekršaja u napadu. Ni kad su ostali bez još jednog igrača iz petorke radi pretjerano dosuđene nesportske pogreške.
''Iskreno ću vam reći da sam uživao kako su momci odigrali na terenu sve ono što smo dogovorili prije utakmice. I to je za nas jedan korak naprijed. Super je to što smo pobijedili. Ja sam već u prvom poluvremenu bio zadovoljan prezentiranim'', izjavio je trener Hermesa Radić te na upit o povijesnoj pobjedi odgovorio:
''Mislim da je za nas svaka pobjeda povijesna. Mi smo ekipa koja se bori za opstanak, imamo velikih problema s ozljedama, treniramo sa šest-sedam igrača, čak se ozlijedio i moj asistent jer sam ga tjerao da trči. I zato sam prezadovoljan njihovim angažmanom na terenu.''
Igrači Hermesa vjerovali su u sebe i došli do pobjede koju će većina njih pamtiti cijeli život. Pokazali su to i nakon posljednjeg zvuka sirene kada je cijela klupa utrčala u teren. Bilo je dovoljno vidjeti lica tih momaka i da vam srce zatitra od radosti zbog činjenice da još uvijek postoje lijepe sportske priče koje se ne mogu kupiti novcem. Naime, cijela momčad Hermesa vrijedi kao jedan najveći eksponat Cibone.
''Iskreno da vam kažem, ovo je i za nas iznenađenje. Mi se jesmo pripremali za Cibonu. Trener Radić jako nas je dobro pripremio, ali, iskreno, ovo je totalno neočekivana pobjeda. Mi smo uložili svoj maksimum i jednostavno iskoristili Cibonin loš dan'', rekao je jedan od junaka Bruno Perić te nadodao:
''Obranu smo dignuli na viši nivo i pokazali da, u odnosu na prošlu godinu, možemo iznenaditi svakoga. Ova pobjeda nama puno znači, jer nam je to dodatni poticaj. Koliko znam, ovo je najveća Hermesova pobjeda u povijesti.''
Među najzaslužnijima za senzacionalnu pobjedu je 50-godišnji Toni Radić, koji je ove jeseni prvi put dobio priliku voditi jedan hrvatski klub. Radić je svoju trenersku karijeru započeo još 1993. u mlađim kategorijama Bergedorfa, a trenerska mu je karijera uglavnom vezana za Njemačku. No, radio je i kao konzultant u Rusiji s mladim igračima te bio pomoćni trener LA Clippersa u NBA ljetnoj ligi.
''Ja sam praktički investirao u svoje znanje. Skupljao sam sva moguća iskustva i znanja vani po svijetu. Kad god sam bio u Hrvatskoj i čuo da je neki turnir ili seminar za trenere, sjeo bih u automobil ili avion i otišao to pogledati. Na neki način smatram da je to najbolja investicija koju čovjek može napraviti u svom poslu. Sad sam dobio šansu tu u Hermesu i nadam se da će uprava biti zadovoljna'', objasnio je Radić.
Skroman čovjek koji je dočekao svojih pet minuta. Bez glumatanja, lažnih ambicija i prevara navijača. Sa sportskim duhom koji kad-tad biva nagrađen. Bez obzira na to u kojim uvjetima radili, jer to nas uvijek podsjeti što je suština sporta i kako postoje ljudi koji će u tome uživati, a da od toga nikad neće imati veliku financijsku korist.
