Prvi dan prijelaznog roka u NBA-u bio je jedan od najluđih u koje pamtim, ako ne i najluđi. Od brzine kojom su se objavljivali potpisi i dogovarale transakcije počela me boljeti glava. Mislio sam da ću uz kavu lagano pratiti Adriana Wojnarowskog i Shamsa Charaniju, a na kraju nisam mogao ustati na WC koji je bio udaljen dva metra od mene. Ne sve do tamo negdje dva ujutro, kad se sve malo smirilo.
Toliko uzbuđenja i promjena u kratkom vremenu, a utakmice uopće nisu igrane. Na koncu je samo prvi dan završio s potrošnjom od otprilike tri milijarde dolara. Da, milijarde. Ako ste kojim slučajem klinac, brzo nabavite loptu, otiđite do najbližeg igrališta i počnite vježbati dribling i šut. Možda vam se isplati.
Meni je trebao koji dan da procesuiram sve informacije i odlučim o čemu prvo pisati. Tema ima napretek. I za koju god da sam se odlučio, mislim da ne bih puno pogriješio. Uostalom, bit će vremena da sve analiziramo. A za početak ću krenuti s našim Bojanom Bogdanovićem i Utah Jazzom.
Babo je osigurao ugovor života! Potpuno zasluženo. Utah će iduće sezone imati popriličnu bazu navijača u Hrvatskoj, nema dvojbe. Osobno nikad nisam navijao za momčad iz Salt Lake Cityja, ali sam je uvijek respektirao, tamo još od vremena Johna Stocktona, Karla Malonea i Jerryja Sloana. Teško je bilo ne voljeti pick and roll koji se i danas smatra ponajboljim u povijesti košarke.
Sjajan posao Justina Zanika
Međutim, Utah je nakon te ere jedno vrijeme imala problema. Deron Williams i Carlos Boozer nikad nisu postali ono čemu su se ljudi nadali. Ali stiglo je vrijeme Quinna Snydera i njegovih Jazzera. Iako se tako nešto nije naslućivalo odlaskom Gordona Haywarda, koji je nadvio crne oblake nad grad. No pojavio se Donovan Mitchell i brzo vratio osmijeh na lica navijača.
Ako je Utah bila gubitnik prijelaznog roka kad je Hayward zapalio u Boston kod svog sveučilišnog trenera Brada Stevensa, onda je sada definitivno jedan od pobjednika. Momčadi je prvo pridodan jedan od najpodcjenjenijih playmakera zadnjih godina Mike Conley pa onda Bogdanović te komplementarni igrači poput Eda Davisa, Jeffa Greena i Emmanuela Mudiaya. Sve pohvale za novopridošlog generalnog menadžera Justina Zanika, koji je vrlo pametno slagao roster.
Conley je svakako nadogradnja nad Rickyjem Rubijom, koji se preselio u Sunse. Radi se o razigravaču koji je opasniji s loptom u rukama te kvalitetniji šuter i realizator. Rubio je bio dobar na otvorenom terenu i kreaciji, ali njegovi šuterski limiti stavljali su veći pritisak na Mitchella i ostali dio momčadi.
Obrambeno Utah ništa ne gubi jer Conley je godinama bio dio sjajnog ''grit and grinda'', gdje je izgradio mentalitet lidera i bio stabilan obrambeni na igraču s loptom. Da ne govorim o usmjeravanju napadača na Rudyja Goberta u reketu. Također, u napadu može igrati bez lopte i dopustiti Mitchellu da operira u prodorima. Dobar je kreator, ima manje izgubljenih u prosjeku i mnogo je opasniji kad ga se ostavi na šutu.
Što donosi Bogdanović?
Drugo veliko pojačanje Snyderove ekipe je Bogdanović, koji iza sebe ima najbolju sezonu u karijeri i više je od samo šutera. Babo se prometnuo u najboljeg igrača Indiane nakon ozljede Victora Oladipa i pokazao da može biti važna karika u playoff momčadi. Hrvatski košarkaš sa sobom donosi nešto što je nasušno nedostajalo Jazzu, a to je šut za tri poena.
Naime, ni jedan igrač Utahe u ozbiljnoj rotaciji prošle sezone nije imao bolji prosjek od 39 posto za tricu, a Bogdanović je šutirao 42,5 posto. Moguće da neće odmah u petorku jer dosad nije baš igrao lažnu ''četvorku'' i ostaje pitanje kako će on i Joe Ingles izgledati zajedno na terenu. Nominalno može ulaziti s klupe i imati dovoljan broj lopti, a isto tako ga Snyder može isprobati na visokom krilu i vidjeti kako će to funkcionirati. Ali njih dvojica donose razinu više.
Zbog čega? Dok je Ingles bolji obrambeni te u pick and roll igri, Bogdanović je kvalitetniji u istrčavanju iz blokova i napadanju reketa nakon uručivanja. I kao takvi se mogu koristiti na niskom i visokom krilu u small-ballu i završnici utakmice. A to Utah dosad nije imala.
Tu je veliki plus akvizicija Greena koji može pokriti poziciju ''četvorke'' i dobro funkcionirati s Bogdanovićem u drugoj petorci. Green je imao najbolji prosjek za tricu (35 posto) u posljednjih pet godina i dobar je u prodoru na obruč iz kornera. Isto tako mogao bi se naći u petorci ispred Bogdanovića jer može širiti teren (nije elitni) i donosi više tijela u obrani.
Mitchell dobio idealnog partnera
Ne smijem zaboraviti ni Georgesa Nianga. Iako je prošle sezone bilježio nešto manje od devet minuta po utakmici, imao je dobrih momenata. Šutirao je 41 za tricu iz gotovo dva pokušaja po utakmici. Jedini igrač koji je bio bolji od prosjeka koji sam spomenuo, ali nije igrao puno minuta i nije bio učinkovit u postsezoni. No može biti iskoristiv u širenju terena i prilikom ponekih ozljeda.
Dolazak Conleyja i Bogdanovića trebao bi učiniti boljim igračem i Mitchella. Mlada zvijezda u usponu konačno je dobila pored sebe nekoga tko može kreirati i biti strijelac. S time da je Conley izrazito kompatibilan s Mitchellom, koji bi trebao poboljšati selekciju šuta, donošenje odluka i smanjiti broj izgubljenih.
Conley je jako dobar u catch-and-shoot situacijama (skoro 40 posto za tri poena) i otvorenom šutu na perimetru (43 posto trica), dok je Mitchell uz Rubija šutirao 32 posto u regularnom dijelu i jako loših 23 posto u playoffu. U čemu je štos? Mitchell je odličan u prodoru s Gobertom koji se zabija u reket, a time se otvara trica gdje na perimetru mogu čekati Conley, Ingles i Bogdanović. Jedno sasvim drugo i ubojitije oružje.
Sve to diže potencijalni pick and roll Mitchella i Goberta na drugi nivo jer će sada Snyder moći kombinirati nekoliko opcija. Conleyju će rezerva biti Mudiay, koji se uspio probuditi u Knicksima i pokazati kako može igrati na NBA razini. Startao je u 42 od ukupno 55 utakmica koje je odigrao u New Yorku i pritom je šutirao 45 posto iz igre i 33 posto za tri, što nije impresivno, ali je napredak u odnosu na Denver.
Kako će svirati Jazz?
Na kraju da se još dotaknem Goberta, njegove nove zamjene Davisa i Roycea O'Nealea. Njihova obrambena prisutnost od iznimne je važnosti. Gobert će napokon oko sebe imati više šutera i prostora za deblokiranje i napadanje obruča. Tu je najbolji te će nakon picka imati priliku biti još efektivniji. Može imati poteškoća kad obrana zatvori pristup košu i treba riješiti situaciju dodavanjem preko trećeg igrača.
Od iduće sezone leđa će mu čuvati Davis, koji je skakačka zvijer i koji može štititi obruč ako treba i 48 minuta. Veteran koji je u Netsima bio na najboljem prosjeku iz igre (61 posto) te najbolji skakač momčadi unatoč tome što je prosječno igrao samo 18 minuta po utakmici.
Što se tiče O'Nealea, on će zajedno s Danteom Exumom donositi dubinu, obrambenu prisutnost i eksplozivnost s klupe. Riječ je o jako zahvalnom 3D igraču koji je suprotnost Bogdanoviću. Igra s velikom energijom u obrani, ne traži puno lopti te ga Snyder u obrani može baciti na najbolja protivnička krila. Također, ima pristojan šut za tri poena (38,6 posto) i pokazatelj je kako Utah zna iskoristiti igrače iz sjene.
Kako će onda svirati Jazz? Vjerujem tehnički elegantno i s jasnim ritmom, ali ne bih ih bespredmetno svrstao u kandidata za titulu. U vrh Zapada svakako. U ekipu koja može dogurati do finala konferencije? Ako bude sreće i izbjegnu ih ozljede, realno moguće. No prije nego što počnemo pričati o nečemu većem, pričekajmo da krene, jer ipak će biti potrebno da rastu kao ekipa kako će sezona odmicati.
Mitchell će trebati izrasti u većeg igrača nego što je bio dosad jer Utah nema zvijezdu tipa Leonarda da se sa sigurnošću može reći da imaju takvog clutchera. Ali takvih i nema puno, a nešto će se pitati i ostale na Zapadu. Međutim, Jazzeri dugo nisu imali uštimaniji i potencijalno funkcionalniji roster te će biti problem.
