Prije 30 godina dogodio se jedan od najblistavijih trenutaka u povijesti hrvatske košarke, ali koji je tek bio početak nečeg nezamislivog i neponovljivog. Kako je započeo taj put i što se sve događalo nakon podizanja trofeja u Münchenu, otkrio nam je Josip Bilić, koji je prvo bio glavni tajnik, a potom i direktor nekadašnje Jugoplastike, danas KK-a Split.
''Tu priču smo otvorili s titulom prvaka Jugoslavije 7. 5. 1988. u utakmici s Partizanom na svetog Duju u Splitu, jer da nismo dobili tu utakmicu, pitanje je kakva bi bila budućnost Jugoplastike. No mi smo tu utakmicu glatko dobili'', rekao je u uvodu Josip Bilić za GOL.hr.
Splitski Žuti imali su iznimnu generaciju predvođenu Kukočem i Rađom, a do prvog naslova prvaka Europe predvodio ih je tada malo poznati trener Božidar Maljković.
''Maljković je došao nakon sezone 1985./86. Tu sezonu je završio Slavnić, koji vratio se u Beograd, i onda smo krenuli u potragu za trenerom i preporuka je bila da to bude Maljković. Ponudili smo da mu profesor Nikolić bude savjetnik i on je to prihvatio. Njihova suradnja je bila fantastična, jer profesor je bio pravi erudita i čovjek koji nikad nikoga nije dovodio u neku nezgodnu situaciju, da je nešto javno poručivao. Sve probleme su rješavali unutar četiri zida'', prepričao je bivši direktor Jugoplastike te otkrio jedan detalj s finalne utakmice protiv Maccabija.
''Mi smo onda djelovali organizirano, kao najbolje organizirani klub u Europi. I moj kolega, šef marketinga Mladen Bauk i ja smo pripremili boce šampanjca i unijeli ih u dvoranu unatoč velikoj kontroli njemačke policije. I nakon finala su te boce otvorene'', dodao je.
Na Final Fouru morali pobijediti dva velikana, doček za pamćenje
Žuti su na münchenskom Final Fouru morali pobijediti dva europska diva, a nakon što im je to pošlo za rukom, priređen im je nezapamćen doček. Kažu da Split nikad prije i nikad poslije nije doživio takvu proslavu.
''U Splitu je bila nezaboravna atmosfera. Split je dočekivao svoje sportske šampione. I svojevremeno Đurđicu Bjedov pa kasnije Ivaniševića i Hajduka, ali nikad nije bio takav doček. To je bilo preko 150 tisuća ljudi, bilo je jedno totalno ludilo u gradu'', kazao je Bilić te nadodao:
''Kad smo došli, bila je predviđena ruta od aerodroma kroz Kaštela, ali tu uopće nismo mogli proći jer je cesta bila zakrčena. A kad smo došli u grad, trebali smo ići na rivu, no policija to nije dozvolila jer bi nastao kaos. Na kraju je proslava bila u našoj dvorani.''
Tri naslova prvaka Europe u nizu
Zbog toga, ali i još dvaju naslova u nizu Jugoplastika je proglašena neslužbeno najboljim europskim košarkaškim klubom 20. stoljeća.
''U Zaragozi nismo bili favoriti, ali smo imali kompletnu ekipu i ljudi su nas svrstavali među one koji to možda i mogu osvojiti. Ali nakon druge titule, došla je treća i to je bilo čudo nad čudima. Na kraju sezone 1989./90. otišla su tri igrača iz prve postave, Duško Ivanović, Rađa i Sobin i trener Maljković. U finalu smo igrali protiv Barcelone koja je došla s kompletnim vodstvom, no mi smo ostvarili čudo. Najveća pobjeda je prva titula, ali Pariz je bio neviđen'', prisjetio se jedan od čelnika Žutih tih slavnih dana.
''Nitko nije imao takvu generaciju''
Jugoplastika je imala generaciju koja teško da će se ikad više ponoviti. Pogotovo jer se promijenila paradigma košarke i sporta općenito.
''Nikad nitko nije imao takvu generaciju. Prije toga je najpotentnija ekipa u ondašnjem prvenstvu Jugoslavije bio Partizan. Ali nakon našeg osvajanja i svih rezultata koje smo postigli, tko je to mogao predvidjeti. No imali smo dva bisera u Dinu i Toniju, uz Sobina i Perasovića i ostale mlade igrače. Jednostavno smo imali super ekipu'', izjavio je bivši direktor kluba pa istaknuo po čemu su bili posebni.
Nekad je bilo drukčije
''Ovo danas se ne može uspoređivati s time, jer sredstva koja smo mi tada imali iz današnjeg kuta izgledaju smiješno. To je na nivou siromaštva, ali smo imali generaciju i cijeli klub je bio organiziran i vođen na najbolji mogući način. Od organizacije kluba do trenera i struke. U koju god smo dvoranu došli, dočekivani smo s maksimalnim poštovanjem'', kazao je.
Međutim, Jugoplastika je bila posebna i po tome što u toj momčadi nije mogao igrati bilo tko, a tu se nisu gledale samo košarkaške osobine.
''Kod nas tada nije mogao igrati netko, a da mi nismo znali sve o njemu. Ali apsolutno sve. Nije bilo problematičnih kao što je danas u mnogim ekipama. Kod nas se to nije moglo dogoditi. Uz to, kad imaš dva velemajstora u svom pristupu i po talentu istovremeno, Kukoča i Rađu, što ću vam drugo govoriti. To je bilo čudo i ta ekipa se, nažalost, nikad više neće ponoviti. Niti se ti uspjesi neće moći mjeriti s ičim drugim'', zaključio je Josip Bilić.
