Biti veliki sportaš znači i stoički podnijeti poraz, jer to je sastavni dio igre. Koliko izgaraš za nacionalni dres, bez obzira na kvalitetu, odraz je tvog poštovanja prvenstveno prema suigračima, a onda i svim navijačima. Po tome će te cijeniti ili osuđivati. Od toga ne možeš pobjeći. Jedini način je zahvaliti se svima i pošteno reći: 'Hvala, ali ja ne mogu doprinijeti koliko se od mene traži'. Kod nas, Hrvata, to je malo kompliciranije. Uvijek smo skloni nekim alibijima i izvlačenjima. No, žele li Joke Vranković i njegovi bivši 'mangupi' napredovati u sportskoj karijeri, moraju naučiti jednu bitnu stvar – koliko si velik u pobjedi, toliko si velik i u porazu.
Tri vijesti o kojima se priča
Kada su hrvatski košarkaši doživjeli debakl u Litvi, ne sjećamo se da smo, izuzev Popovića, čuli imalo samokritičnosti. Od predsjednika saveza, doduše, nismo niti očekivali. Međutim, izbornik i glavni akteri na parketu pobjegli su od novinara i izjava kao izbjeglice. Ruku na srce, nisu trebali doći pred javnost s tezom 'nemojte me više nikad zvati, nisam niti zaslužio biti dio reprezentacije'. Iako su neki i to priželjkivali. Ali da predsjednik Radić kaže kako je ''sve funkcioniralo super'', izbornik se zahvali na odrađenom ugovoru i ukazanom povjerenju, a igrači pognutih glava odjure u nepoznato. Ljudi moji, tako nikad nećete nešto postići u sportu, a kamoli postati pobjednici.
Srećom pa živimo u vremenu gdje imamo dijametralno suprotnih primjera. I to u reprezentaciji koja ima duplo manje talentiranih košarkaša od Hrvatske, a po populaciji spada među 15 najvećih zemalja svijeta. Paradoksalno ali istinito, Dirk Nowitzki još je jednom opalio šamar svima onima koji misle da su veliki igrači ili treneri. Čovjek koji je osvojio pregršt individualnih nagrada i ovu godinu završio kao najbolji košarkaš svijeta nedavno se oprostio od Eurobasketa. Ali kako se oprostio.
'Plavi anđeo' ovo ljeto nije uspio odvesti Njemačku u visine. Ispali su ranije nego što su zacrtali, a Nowitzki nije bio na razini koja se možda od njega očekivala. U drugom krugu od njih su bili bolji Španjolska, Francuska, Litva i Srbija. Nisu se žalili na ždrijeb ili umor najboljeg igrača koji se nije uspio pripremiti za prvenstvo zbog NBA finala. Igrali su najbolje što su mogli i pritom ih nitko nije zgazio ili osramotio. Dostojanstveno su napustili Vilnius, a izbornik je najavio odlazak iz reprezentacije.
Aktualni NBA prvak s Dallas Mavericksima izašao je pred novinare i kratko prokomentirao:
''Ja sam kriv. Nisam bio dovoljno pripremljen i nisam mogao odigrati Eurobasket na visokoj razini.''
Trebate nekoliko puta ponoviti prvu rečenicu da ju uopće možete povezati s Nowitzkim. Gdje je on to kriv!? Došao je igrati za reprezentaciju nakon nevjerojatno duge NBA sezone u kojoj se fizički i psihički iscrpio do krajnjih granica. Onda je odigrao turnir gdje je, uz Kamana, praktično sam gurao Njemačku kroz 'skupinu smrti'. A nije više u cvijetu mladosti. Da bi na kraju sam izašao pred javnost i preuzeo kompletnu odgovornost za 'neuspjeh'. Da, trenutno najbolji košarkaš današnjice koji je pokazao veličinu i u – porazu!
Zato gospodo protagonisti najvećeg neuspjeha hrvatske košarke na Eurobasketu, neka netko, ako uopće među vama taj postoji, izađe pred javnost i preuzme odgovornost. Jer, ne može jedino Popović izaći pred novinare i reći da mu je žao, dok ostali pokušavaju objasniti kako 'nema nikih problema'. Jedino to je način da izađete iz ovoga jači i pametniji za bolje sutra. Ako vam je teško, ugledajte se na Nijemca! Ipak je veći igrač i sportaš od svih vas…
