Hrvatska je odigrala manje stresnu utakmicu nego protiv Estonije i Italije, a Bojan Bogdanović je namjerno promašio slobodno bacanje u završnici kako bi se izbjeglo drugo mjesto u skupini na EuroBasketu.
Uoči utakmice s Ukrajinom računica je bila jasna. Poraz Hrvatsku baca na četvrto mjesto u skupini i sigurno vodi na Srbiju u osmini finala. Najmanje poželjan scenarij. Pobjeda od osam ili više razlike garantirala je drugo mjesto, dok je sve ispod toga osiguravalo treće mjesto. I Bogdanović je namjerno promašenim bacanjem kod plus sedam na kraju utakmice jasno dao do znanja što je bio načelni dogovor – pod svaku cijenu dobiti Ukrajince, ali s pogledom prema ždrijebu u četvrtfinalu.
Izbjegli Sloveniju i Srbiju
Naime, s trećim mjesto u skupini izbjegavaju se Slovenija, Francuska i Srbija do polufinala, odnosno izabrao se put koji preko osmine finala vodi na pobjednika utakmice Španjolske i Litve. Ako ste pobornik namještanja protivnika, ovo je idealan ždrijeb. Međutim, što je to na Eurobasketu lagan ždrijeb? Koliko su zapravo Španjolska ili Litva pogodniji protivnici od gore navedenih? To ću ostaviti za dan kada tome dođe vrijeme.
Damir Mulaomerović je po prvi puta startao u petorci s Krunoslavom Simonom umjesto Marija Hezonje. Bogdanović je u obrani krenuo na najboljem ukrajinskom igraču Sviatoslavu Mykhailiuku, kao što je to bio slučaj sa Simoneom Fontecchiom. Dario Šarić počeo je na Alexu Lenu, a Ivica Zubac na Volodymyru Herunu. Razlog je bio da se pick and roll s Lenom brani tako da Šarić bude uključen prije Zupca. No, Ainars Bagatskis je iskusniji trener od Gianmarca Pozzecca, kojega vode emocije.
Vrlo brzo se vidjelo kako će dobar dio ukrajinskih napada uključivati napadanje najslabije hrvatske karike u obrani Simona, ali i uključivati Zupca, jer što ne bi onda malo pogađao Herun. Upravo je to bio najveći problem prve četvrtine. Jednom loša rotacija Simona, drugi put odlazak ispod bloka, treći put Zubac stoji daleko od svog igrača.
Mavra pokrenuo napad
U napadu se krenulo s dvije rano prodane lopte, koje je donekle ispravio Jaleen Smith s dvije odlične obrambene reakcije. Poslije toga se tražio Bogdanović u postu protiv Svija Mykhailiuka pa je brzo Bogdan Bliznyuk dobio zadaću čuvati najboljeg hrvatskog košarkaša. No, najbolji period igre bio je kad su umjesto Smitha, Šarića i Zupca na teren ušli Dominik Mavra, Ivan Ramljak i Karlo Matković.
Ramljak je preuzeo ulogu branjenja Svija, Mavra ubrzao i pokrenuo napad, a Matković bio dovoljno pokretan da bude blizu svoga igrača. Nije sve bilo bez greške, jer Hrvatska je imala problema s branjenjem šuta za tri poena. Kasnije će se ispostaviti dijela igre koji je održavao Ukrajinu u utakmici. Svi je zabio za dva preko Hezonje i za tri preko Ramljaka.
Zahvaljujući drugoj četvrtini to je bilo možda najbolje poluvrijeme hrvatske reprezentacije na Eurobasketu. Spomenuo sam u prijašnjim tekstovima važnost rotacije i nedorečenu ulogu Mavre, koji je protiv Ukrajine opravdao status rezervnog playmakera i igrača koji može dulje ostati na terenu ako stvari funkcioniraju. A funkcionirale su tako da je napad izgledao smisleno (otvaranje četvrtine s 9-0), Matković bio maksimalno korišten u rolanju nakon pick and rolla, a Mavra kažnjavao propuste u obrani s ekstra dodavanjima za slobodnog igrača.
Loše branjenje trice
Ista petorka odradila je nekoliko odličnih defenzivnih posjeda. Pokretljivost u obrani, pravovremeni izlazak na close-out i dobra strana pomoći. Zašto je onda bilo neizvjesno? Branjenje trice. Prečesto se ostajalo ispod bloka ili je izostajala komunikacija kako bi se preuzelo šutera, a Ukrajina je završila prvo poluvrijeme s 50 posto šuta za tri (8/16). Pohvalno je što se napokon prestala gubiti lopta kao da smo na haklu (samo tri izgubljene u poluvremenu).
U nastavku je krenula identična petorka kao na početku utakmice i ponovno isti problemi. Zubac je ili ostajao u dropu (duboko branjenje pick and rolla) ili bio predaleko od svog igrača (Heruna), a Ukrajinci su primarno tražili Simona u obrani. Na sve se nadovezalo i blijedo izdanje Šarića pa se moralo nešto mijenjati. Umjesto Zupca je ušao Matković, a kasnije je Smitha zamijenio Mavra. Međutim, Ukrajina je u trećoj četvrtini bolje izgledala. Imala je par uzastopnih ofenzivnih skokova i bolje koristila mismatcheve.
Defenzivno loše otvaranje četvrte četvrtine zakompliciralo je utakmicu. Opet se u obrani išlo ispod bloka, a Hezonja je olako pustio jedan prodor na koš. Tada se i Mavra zaigrao u napadu, kojega su ciljano puštali nakon bloka pa je izbornik bio primoran na reakciju. Ključna izmjena bila je Simon umjesto Hezonje, koji je bio izvan ritma. Iako daleko od toga da je i Simon bio bez greške. Nakon što se četiri posjeda zaredom pogodila trica (dvije Simon), kojima je prethodio čisto promašeni zicer Pustovyija kod plus dva za Ukrajinu, uslijedila je klasična hrvatska drama.
Ukrajina kao simbolika
Ni 12 poena u kratkom periodu nije bilo dovoljno da se smiri utakmica. Simon je izgubio dvije lopte za redom, a suci dosudili Bogdanoviću nesportsku u zaustavljanju kontranapada. Srećom, Ukrajina je odradila nekoliko loših napada, a Hrvatska ostala prisebnija i preko Bogdanovića završila posao. Odabir je bio ne dobiti s više od sedam razlike.
Kad na kraju sve sagledamo, ovo je bio susret u kojemu smo se vjerojatno najmanje nervirali. Za sve nas koji redovito pratimo košarkašku reprezentaciju to je postala normalna pojava. Pa je ovo valjda iskorak. Makar, nema mjesta euforiji ni fantaziranju. U zadnjih 17 godina Hrvatska je dobila samo jednu utakmicu nokaut faze na velikim natjecanjima. Baš protiv Ukrajine (na Eurobasketu 2013.).
Možda je to neka simbolika, a možda je sve ovo samo zavaravanje. Nada će postojati, ali treba ostati na tragu pozitivnih elemenata iz utakmice s Ukrajinom. Napad je u određenim trenucima imao bolji protok lopte. Probalo se i sa španjolskim pick and rollom i horns setovima (kad najčešće dva visoka igrača postavljaju blok s obje strane, nakon čega jedan rola prema košu, a drugi popa i ostaje na trici). Premda nije uvijek prošlo, veseli vidjeti da se više igrača kreće u isto vrijeme. Kako god to nekome zvučalo.
Za nokaut fazu će od iznimne važnosti biti paziti na rotacije i kontrolu lopte, ne se dodatno trošiti individualnim napadanjem i olako ispadati u obrani. Mula i društvo htjeli su biti treći, pa neka im naštimavanje ždrijeba donese sreću. Pokazali su znak života, sad trebaju i konzistentnost.
