Samo deset dana prije pada Vukovara, Damir Brnas dobio je sina. Prije odlaska u rat, Damir je obožavao košarku, posebno našeg proslavljenog igrača Tonija Kukoča, toliko da je prvom sinu po njemu dao ime.
Deset dana nakon Tonijevog rođenja, odlazi u logor, a ostatak obitelji u progonstvo. Danas za ponosnog oca nema veće sreće. Njegov Toni, prvoligaški je košarkaš.
Zvat će se Toni, odlučio je otac i otišao dalje u obranu grada. No Vukovar je izdržao svega još deset dana. Toliko je imao Toni kada bez oca odlazi u progonstvo
“Deset dana je imao kada je došao iz Vukovara. Taj zadnji dan konvoj je bio 30 autobusa, on, supruga, mama i sestra za Opatiju,” priča Damir Brnas, branitelj Vukovara.
Zajedno sa svojim ocem Damir odlazi u logor. Do rata zaljubljenik u košarku.Toliko je volio igru pod obručima da je sina nazvao po omiljenoj zvijezdi- Kukoču.
“Toni je bio uzor i htio sam ako bude prvi sin da ću ja dati ime i dobio je po Toniju Kukoču.”
Rat, logore, pad iscrpljenog grada. Sve je to 20-godišnji košarkaš prve momčadi Zadra vidio na televiziji.
“Strašno, strašno, katastrofa”, kaže Toni Brnas, košarkaš Zadra.
Na ponos oca i uz pomoć bake i djeda, danas uspješan prvoligaški igrač.
“Trebao sam se zvati ili Toni Kukoč ili Dino Rađa. Rastao sam, čak sam u jednom mjesecu narastao 13 centimetara i još me je otac bio forsirao.”
Oca nije viđao mjesecima, ali je trenirao, marljivo trenirao
“Imam cilj biti što bolji, da pokušam živjeti od sporta, od košarke.”
Zna za vukovarske sudbine djece njegove generacije.
“Neki su izgubili roditelje, neki… Ne znam, strašno.”
Danas je najvažnija košarka. Dok život teče dalje, poručit će Damir s tribina i Toni s parketa- nikad ne zaboravimo Vukovar.
