Nakon što su Golden State Warriorsi očekivano obranili titulu, momčadi se polako okreću planovima za iduću godinu. Doduše, oni koji nisu ni ušli u doigravanje već su odavno počeli s pripremama, jer došli smo do dijela godine kada su u prvom planu ekipe koje nisu imale dobru sezonu i koje moraju donijeti odluke koje će im pomoći da krenu prema naprijed.

Jedna je od takvih odluka i odabir najboljeg mogućeg igrača na draftu koji je dostupan, a to se nerijetko znalo pokazati kobnim. Naime, krivi izbor lako može određenu franšizu odvesti u propast, no isto tako je može transformirati u izuzetnu priču.

Nemojmo zaboraviti da su i aktualni prvaci svoju jezgru izgradili kroz draft. Curry, Thompson i Green postali su bingo Warriorsa. Takvom nečemu nadaju se svi, ali to nije realno. Kao prvo, treba znati pogoditi nekoliko godina zaredom. Golden State je, primjerice, Greena pogodio kao 35. pick drafta ili tek peti izbor druge runde.

Najuspješnija momčad bez naslova

Ove godine kuglice su bile naklonjene Sunsima. Ali to nije neko veliko iznenađenje, s obzirom na to da se radi o najlošijoj momčadi regularnog dijela, koja je imala drugu najgoru sezonu (21 pobjeda) u povijesti kluba. No unatoč neuspjesima u posljednje vrijeme, Phoenix ima četvrti najveći postotak pobjeda u povijesti lige, pobijedivši u 53 posto svojih utakmica.

Phoenix je dosad 29 puta igrao u doigravanju, ostvario 19 sezona s 50 ili više pobjeda, devet puta igrao finale Zapadne konferencije i dva puta stigao u veliko finale (1976. i 1993.). Rezultat je toga na temelju njihova ukupnog postotka pobjeda da su Sunsi najuspješnija NBA franšiza koja nikad nije osvojila naslov.

I zbog toga će 21. lipanj 2018. biti jedan od najvažnijih datuma u povijesti kluba. Tada će Phoenix prvi put u povijesti imati priliku birati prvi na draftu, a izbor je već neko vrijeme sveden na samo dva imena, centra Deandrea Aytona i slovensko čudo Luku Dončića. Ovog potonjeg mnogi su već imali priliku upoznati u proteklih godinu dana. Dečko je osvojio praktično sve što se dalo osvojiti, a to nije slučajno.

Zašto Deandre Ayton kao prvi izbor?

Međutim, malo je onih koji će staviti ruku u vatru da će Phoenix kao prvi izbor na draftu izabrati baš Dončića. Bez obzira na to što je nedavno za prvog trenera Sunsa imenovan srpski stručnjak Igor Kokoškov, koji je sa Slovenijom osvojio zlato na Eurobasketu i koji jako dobro poznaje Dončićeve mogućnosti.

Naravno, Dončić će biti dio razgovora u Phoenixu, ali generalni menadžer Ryan McDonough izjavio je da je pozicija centra ''nešto veći'' prioritet, a Deandre Ayton savršeno se uklapa u taj izbor. Kao prvo, Ayton je sa sveučilišta Arizona i mnogi u njemu ne vide samo igrača koji će biti lice kluba, nego i sjajan marketinški projekt koji teško može propasti.

Uspoređuje ga se s Embiidom i Karl-Anthonyjem Townsom, a znamo da takvi igrači ne padaju s neba. Pogotovo kad pozicija klasičnog centra izumire, a sve više se traže fizički dominantni igrači koji odgovaraju današnjem NBA-u. A Ayton je prototip modernog centra. I on sam to zna. Zna koliko je talentiran i koliko je velik.

Ayton ima sve predispozicije da fizički dominira ligom te za koju godinu postane najbolji centar. Monstruozan je skakač, izrazito brz za svoju visinu od 216 centimetara, potkovan strijelac ispod koša, može širiti reket te ima izvrsne ruke i zna dodati loptu. Naravno, nije gotov proizvod bez greške, naročito u obrani, gdje ima još dosta prostora za napredak.

Od ''smeća'' do zvijezda

Ipak, 19-godišnjaka rođenog na Bahamima ne treba pretjerano gledati kao Embiidova ili Townsova klona. Ayton nije počeo igrati košarku sve do četvrtog razreda, a po vlastitom priznanju bio je ''smeće''. No do svoje 12. godine narastao je preko 195 centimetara pa je, naravno, zapeo za oko nekih trenera koji su stupili u kontakt sa skautima i nije trebalo proći dugo vremena da Ayton počne pakirati kofere za San Diego.

U San Diegu je, doduše, nastavio igrati s djecom koja nisu imala nikakvih problema podsjećajući ga na to kakvo je smeće bio. Ali bio je 12-godišnjak od skoro dva metra koji je mogao zakucati i koji je imao neuništivu energiju. Problem je bio što su mu se kosti razvijale brže od košarkaških osnova.

Ni privatno nije bilo ništa blistavije. Sljedećih nekoliko godina živio je s tri različite obitelji i većinu vikenda provodio na putovanjima. Najteže mu je palo što je tijekom tog vremena izgubio kontakt sa svojom pravom obitelji. Znalo je proći i po mjesec dana da se nije čuo s njima, sve dok se njegova majka nije preselila u Phoenix kad je Deandre imao 16 godina, povukavši svog sina iz San Diega. Tada su se stvari počele normalizirati.

Kao srednjoškolac, Ayton je u sezoni 2014./2015. predvodio je svoju Balbou imajući prosjek od 21 poena, 16 skokova i 3,8 blokada po utakmici. A do debija u dresu Arizone, u studenom prošle godine, postao je jedan od najimpresivnijih mladih igrača u državi.

U sljedećem periodu samo je privukao još više pažnje i razvio se u igrača ''kakvog NBA još nikada nije vidio'', kako je nedavno rekao sam za sebe u intervjuu za SLAM. Od 34 sveučilišne utakmice u njih 17 upisao je više od 20 koševa, skupivši i 23 double-doublea. I za samo nekoliko dana Adam Silver trebao bi pročitati njegovo ime kao prvo na ovogodišnjem draftu. Sve drugo bio bi svojevrsni šok. Osobito jer se Dončić nije izjasnio hoće li odmah u NBA.

Sunsi to teško mogu propustiti

Sunsi ne samo da imaju priliku spojiti izvanserijski talent u Bookeru i Aytonu, nego i složiti jezgru od četiri-pet mladih igrača s kojima potencijalno mogu postati novi hit Zapada. Nešto poput Bostona i Philadelphije na Istoku. Ne automatski, ali s dobrom vizijom i pravim trenerom (a Kokoškov bi mogao biti taj) kroz koju godinu mogu se razviti u tako nešto.

Doduše, na tom putu postoje i prepreke, jer ne samo da se moraju moliti da Ayton postane sjajan igrač, nego i da ih za nekoliko godina neće ostaviti zbog Los Angelesa, Bostona ili Oaklanda. Booker je već izjavio da mu je dosta gubljenja pa Phoenix sebi ne može dopustiti rizične odluke ili čekati da izgubi igrača takvog kalibra. Mora igrati na sigurnu kartu, jer trojac Booker-Jackson-Ayton obećava više od mediokritetstva.

Postavljanjem Aytona u petorku s Elfridom Paytonom (ako ga odluče platiti jer postaje slobodan igrač), Bookerom, Jacksonom i Benderom bilo bi ispunjenje snova iz perspektive spacinga na terenu, jer centar koji se može kretati brzinom određenih bekova ne pojavljuje se često. Ayton bi se mogao pretvoriti u konstantnu prijetnju na niskom postu, dok bi Bender odvlačio drugog visokog i tako otvarao prostor za utrčavanja i lagana polaganja vanjskih igrača. U međuvremenu, Booker bi imao svu moguću slobodu operirati s više nivoa.

Takva družina u budućnosti bi lako mogla postati primamljiva i nekom boljem free agentu. Ako ništa drugo, Sunsi bi mogli okupiti najbolji trojac lige do 21 godine i od te točke početi stvarati momčad za najveće domete. Za onaj san koji u 50-godišnjoj klupskoj povijesti još nisu dočekali.