"Pepeljuga", kako su američki mediji prozvali košarkašku momčad katoličkog sveučilišta iz srca Chicaga, svoj je put završila u polufinalu. Bilo je lijepo dok je trajalo, no omalena Loyola nije uspjela napraviti još jedno iznenađenje.
"Istina, iako nismo uspjeli osvojiti naslov, i dalje smo jedna velika sportska priča", kazao je za Hinu Bruno Skokna, koji je bio jedini hrvatski predstavnik na Final Fouru u San Antoniju.
Loyola je posljednji put nastupila na "March Madnessu", na kojem sudjeluje 68 koledža, 1985. godine, a na samom Final Four 1963. kada je i osvojila svoj jedini naslov. Stoga niti ne čudi što su košarkaši ove sezone izazvali euforiju u Chicagu.
"Nitko se prije sezone nije mogao nadati da ćemo završiti ovako daleko. Ipak, koliko god je to bilo s jedne strane neočekivano, s druge smo strane znali koliko smo rada i truda uložili te smo znali koju igračku kvalitetu posjedujemo," dodao je 21-godišnji Zagrepčanin.
Na senzaciji koju su priredili plasmanom na FF čestitao im je i bivši predsjednik Barack Obama, kao i mnoštvo drugih poznatih osoba.
"Nažalost, nismo imali prilike upoznati ga, ali tko zna, možda nam se jedan dan samo pojavi na vratima. U Americi ništa nije nemoguće."
Bruno Skokna (Foto: AFP) (Foto: Afp)
Skokna je bivši član Cibone i hrvatski reprezentativac u mlađim kategorijama koji je u ljeto 2016. nakon što nije dobio pravu priliku ''pod tornjem'' preselio u SAD prihvativši sportsku stipendiju.
"Nisam razmišljao o niti jednom drugom klubu u Europi, jer mi je životni cilj imati diplomu sa uglednog sveučilišta. Mislim da je odlazak u Ameriku bila prilika koja se ne propušta. Bio sam u kontaktima sa Arizonom, Gonzagom, Daytonom, Creightonom, Davidsonom, Nevadom, Utahom i mnogim drugima, međutim moj izbor je ipak bio Loyola."
Iza njega je druga sezona na Loyoli. Prve sezone imao je ulogu back up playa, stoga se ove sezone nadao većoj minutaži.
"Ekipa je pobjeđivala, stoga bi bilo suludo da sam se bunio zbog minutaže i narušavao bilo kakvu kemiju u ekipi. Ipak, znam svoje kvalitete i što sam pokazao te mislim da sam igrački napredovao u svakom pogledu."
Priznao je kako mu je napuštanje doma sa 18 godina bio šok. Preko noći se morao osamostaliti i naučiti brinuti za sebe. Naglasio je kako mu je škola izuzetno bitna jer je svjestan kako sport ne traje doživotno.
"Roditelji su me učili od najranijih dana kako trebam uz sport raditi i na svojem intelektualnom razvoju, jer sport ne traje doživotno."
Na Loyoli studira financije, a cilj mu je završiti fakultet s najboljim mogućim ocjenama kako bi imao uspješnu budućnost nakon košarke. Da je na dobrom putu, potvrđuje i podatak kako je dobio Elite Award, nagradu kao najbolji student od svih košarkaša sa sveučilišta u konferenciji Missouri Valley.
Upoznao Kukoča, u kontaktu s Planinićem
U Chicagu je jaka hrvatska zajednica, a u "Windy Cityju" žive i dva poznata hrvatska košarkaša Toni Kukoč i Zoran Planinić.
"Imao sam priliku upoznati obojicu. Kukoča sam upoznao na utakmici Bullsa i Netsa gdje smo bili gosti nakon Final Foura. To mi je bilo ostvarenje svih dječačkih snova jer Tonija smatram našim najboljim igračem svih vremena. Oduševio me svojom normalnošću i pristupačnošću. Također, Zoran Planinić, igračka veličina, ali prije svega jedan izuzetno normalan čovjek, s kojim komuniciram nešto češće nego sa Kukočem.
Otkrio je kako mu je oduvijek najdrži igrač bio Kobe Bryant, pa je tako gledajući njega, zavolio i LA Lakerse.
"Nažalost, zadnjih godina ne igraju dobro te ove godine neće biti u playoffu. Međutim, i dalje ih redovno gledam te mi je izuzetno drago navijati za mog prijatelja iz Cibone te reprezentacije Ivicu Zupca. S obzirom na to da Zubac neće ući u playoff, navijat ću za Antu Žižića (Cleveland) jer sam i s njime igrao dugi niz godina u mlađim kategorijama. Ne smijem zaboraviti ni Dragana Bendera, još jednog mog prijatelja, koji je skupa s nama bio član jedne iznimno talentirane generacije hrvatskih košarkaša,” kazao je Skokna na kraju.