Doći u Miami, a ne otići u South Beach i ne vidjeti glasovitu kolekciju zgrada u Art Deco stilu, pa blještavi Ocean Drive i Lincoln Road bila bi neoprostiva grehota. Opće šarenilo, restorani, hoteli, modeli, latino glazba, oskudno odjevene plesačice i skupocjene ‘’pile’’ baš kao u kultnom Miami Viceu. Međutim, jedna stvar se odmah primijeti; restorani nisu popunjeni kako bi se očekivalo.
Idealno je vrijeme godine za Miami, 25-26 stupnjeva Celzijevih, a terase uglavnom slabo popunjene. Kada bacite oko na cjenike, sve vam odmah postane jasnije.
Prvi red do oceana je najskuplji, a ni drugi nije baš jeftin. Kolega Dražen Antolić, poznati novinar Sportskih novosti i najupućeniji pratitelj Vatrenih, i ja otišli smo nešto pojesti do floridske balkanske meke Rakije Loungea. Lagana večer, bez neke posebne atmosfere. Konobarica Grkinja ljubazno nas je smjestila u pozadinu restorana.
Sarma usred Miamija
Oslastili smo se s yu-sarmom, kako je nazivaju u meniju, i ovlažili grlo s vrlo dobrim Skopskim pivom. Dvije porcije, četiri piva, s porezom i u račun već ugrađenom napojnicom od 20 posto, sve skupa stoji 104 dolara. Bilo je ukusno, ne može se reći, a o cijenama ionako nema više smisla pričati. Tko preživi inflatorne udare sa svih strana, pričat će.
Naravno da smo otišli i do čuvene pješčane plaže provjeriti je li se zakotrljala groznica Svjetskog prvenstva, koji se opasno približava, a Miami je jedan od gradova domaćina. Na ulazu na plažu sudarili smo se s pet-šest modela koje su se u večernjim haljinama naslikavale iz svih mogućih pozicija.
Iz daleka vrlo primamljive, izbliza ipak malo manje. Nisu bile baš raspoložene za razgovor sa starim novinarskim vukovima. One pojma nemaju da je naljeto najveći sportski događaj na svijetu, a mi se baš ne kužimo u modu i šminku, tako da je tu priča više-manje stala.
Plaža s kristalno bijelim pijeskom dokle pogled seže i na obzoru tek trojica tipova koji se zezaju s nogometnom loptom. Približavanje oceanu znači i dublji pijesak, kolegu Antolića muči žulj, pa je radije odlučio ne riskirati, pametno je ostao u sigurnijoj i jamačno ljepšoj zoni.
Igra se nogomet na plaži
Kako sam se približavao trojici haklera, tipovima u kasnim dvadesetima, tako su oni sve sumnjičavije pogledavali prema meni. Jedan od njih lagano se počeo udaljavati, za svaki slučaj. Kada sam se približio, nekoliko sekundi vladao je tajac.
"Ovo očito nije Copacabana", dobacio sam i nasmijao se. Grimase su mi govorile da im je laknulo kada sam se predstavio.
"Ja sam hrvatski sportski novinar, a vi ste jedini na plaži koji igrate nogomet. Izgleda da ovdje nema groznice Svjetskog prvenstva", kazao sam, a oni su u olakšanju razvukli široki osmijeh i počeli se smijati.
Teško je reći što su mislili tko im se približava, na koga li su sumnjali, ali brzo smo ostvarili komunikaciju.
"Kažeš Hrvatska, pa vi ste prava velesila u nogometu", kazao nam je jedan od njih.
Kada sam ih upitao da brzo kažu ime hrvatskog igrača koji im prvi pada na pamet, sva trojica su uglas kazala Modrić i zajedno se sa mnom glasno nasmijali.
"To ste već sigurno milijun puta čuli, ali znamo mi i druge hrvatske nogometaše", kazali su mi, pa počeli nabrajati:
"Onaj što je igrao u Interu, Perišić", kazao je jedan lomeći jezik, a drugi je glasno dodao: "Rrrrakitić!"
Ok, on je u mirovini. Tko još?
Znaju za hrvatske nogometaše
"Onaj što je igrao u Realu, Kovačić. Pa onaj što je bio u Juventusu, teško mu je ime izgovoriti. Da, Mandžukić", kazao je drugi, a treći se priključio kada je vidio da je situacija sigurna i dodao:
"Pa, Gvardiol iz Manchester Cityja. Onaj iz Bayerna, kako se ono zove..."
Stanišić.
"E, taj", kazao je i nastavio dalje razmišljati.
Malo sam im pomogao i sjetili su se još ponekog aktivnog hrvatskog nogometaša, a čuli su i za naše stare asove Šukera, Bobana, Bokšića, Prosinečkog... Dobro su baratali loptom i imali latino akcent, pa sam ih upitao jesu li Južnoamerikanci.
"Nismo, mi smo iz Srednje Amerike, iz Gvatemale, ali živimo u Miamiju. Ja sam Kevin, oni su Carlos i Leonel. Nego, da ja vas nešto pitam: znate li vi kojeg gvatemalskog nogometaša?" bacili su me u duboko razmišljanje.
Pokušao sam ih prevariti i kazao Magico Gonzalez, ali čuli su za njega.
"On je iz Salvadora", odbrusili su i prihvatili zezanciju.
"Znam da je jedan dobar gvatemalskih nogometaš igrao u LA Galaxyju, ali ne mogu se sjetiti imena", nastavio sam pokušavati.
"Da, El Pescadito Ruiz, on je naš najpoznatiji igrač. Nemamo mi puno dobrih igrača, nitko ne igra u Europi. Iz Srednje Amerike najbolje nogometaše ima Kostarika", kazao mi je Kevin i konstatirao:
"Hrvatska je sila, bila je treća u Katru, pa u finalu u Rusiji..."
Podsjetio sam ga i na medalju sa Svjetskog prvenstva 1998.
"Nisam to gledao, tek sam se rodio, ali čuo sam. Imate tri medalje u zadnjih tridesetak godina, pa to je nevjerojatno. To nemaju ni najveće sile."
Kada sam ih upitao što misle koliko Hrvatska ima stanovnika, to ih je bacilo u razmišljanje.
"Ako imate tri medalje sa svjetskih prvenstava, logično bi bilo da imate dosta brojno stanovništvo, ali ne znam koliko", kazao je Kevin, koji se silno začudio kada smo mu rekli da Hrvatska ima ispod četiri milijuna stanovnika.
"Pa, Miami sa širom okolicom skoro da ima toliko stanovnika, a naša Gvatemala ima 4-5 puta više i opet vam u nogometu nismo ni do koljena."
Što mislite, tko je glavni favorit Svjetskog prvenstva?
"Španjolska!" sva trojica su istog mišljenja.
A onda...
"Argentina, Francuska, Njemačka..."
Gdje biste stavili Hrvatsku?
"Možda na šesto mjesto."
Pa, to je prilično visoko. Je li realno?
"Zašto ne, imate dvije medalje zaredom."
A Brazil?
"Nije više jak kao prije. Ma, ni približno. Neymar ima problema s ozljedama, tko zna hoće li igrati na Mundijalu. Ne vjerujem da mogu do naslov", kazao je Kevin, a Carlos dodao:
"Kolumbija ima jaku momčad, možda ode daleko."
Znaju li da su Hrvatska i Brazil u Orlandu?
Znate li da Hrvatska u sljedećih nekoliko dana igra prijateljske utakmice s Kolumbijom i Brazilom u Orlandu?
"Čuli smo, jake utakmice, gledat ćemo na televiziji."
Pratite li Inter Miami?
"Gledamo više manje sve utakmice na televiziji, gledali smo neke i na stadionu. Messi je u gradu najveća zvijezda. Ovo mu je zadnji Mundijal. I Modriću je zadnji, zar ne!? Koliko ono ima godina, tu je negdje kao i Ronaldo. Hoće li nastaviti igrati?" upitao me je Kevin i nisam mu znao odgovoriti.
"Modrić s Hrvatskom prvak svijeta na zadnjem Mundijalu u karijeri. To bi bila priča..." kazao je Kevin dok sam polako odlazio.
"Ne vjerujem, ima boljih ekipa", ubacio se Carlos i priupitao me: "A vjerujete li vi da Hrvatska može biti prvak?"
Već sam bio na odlasku, okrenuo sam se i uzvratio:
"S Hrvatskom se nikad ne zna..."
Sva trojica su potvrdno klimnula glavom i nastavili haklati. Na kraju nadrealna scena, kao u filmovima predivan zalazak sunca, na jednoj strani plaže hakleri, a na drugoj modeli. I u sredini kolega Antolić s prekriženim rukama filozofski gleda u praskozorje... Slijedi put u Orlando i izbliza praćenje Vatrenih. Ima se o čemu razmišljati.
