Olimpijski stadion u Berlinu opet nam neće ostati u dobrom sjećanju po rezultatu. Hrvatska je izgubila kao onomad protiv Brazila 2006., ali ovaj put je baš krahirala. Protiv Ronaldova, Ronaldinhova i Kakina Selecaa ostao je barem dobar dojam. Sada samo gorke suze.
Hrvatski navijači priredili su fantastičnu atmosferu. U gradu je bila ludnica, a i na stadionu dok Španjolci nisu počeli parati Livakovićevu mrežu. Teško je reći koliko je Hrvata točno bilo na stadionu, ali rekord iz Rotterdama jamačno je pao. Izvođenje hrvatske himne sve nas je naježilo, no igra nas je rastužila.
Presudile kardinalne pogreške Vatrenih
Sve što je Hrvatska dobro radila protiv Portugala bilo je obratno protiv Španjolske. Poluvrijeme iz noćne more. Kod sva tri pogotka obrana je napravila kardinalne pogreške. Reko bi se: propuh u obrani. Vatreni su djelovali neodlučno i usporeno. Kao da su bili hipnotizirani, da ne kažemo uplašeni.
Kod prvog gola nesmotreno je ostavljen pravi krater u središnjici. Zadnja linija umjesto da se skupi, rastegla se poput nategnute praćke. Bekovi su lakomisleno srljali naprijed za loptom, jednostavno ih povuče, a Šutalo i Pongračić nisu znali kamo bi krenuli jer su Španjolci nadirali sa svih strana.
Ruiz je mogao poslati pas i lijevo, ali Šutalo je krenuo na tu stranu, pa je Morata slobodno protrčao sredinom jer je Pongračić bio predaleko i poslije ga nije uspio stići.
Propuh u hrvatskoj obrani
Morata nije prehitar igrač, a ipak je s lakoćom pobjegao hrvatskoj obrani. To govori da mu je ostavljeno previše prostora ili hrvatski braniči nisu odveć hitri. Čini se da je oboje posrijedi. To je taj rizik kada vam bekovi idu naprijed, i kada treba i kada ne treba. Tada stoperi moraju biti sprinteri, prave zvijeri da sami riješe situaciju, a i tada bi bilo upitno bi li uspjeli sve pokriti i stići. Ni Pongračiću, a posebice Šutalu hitrina nije jača strana. Ali kada su otvoreni svi koridori, kada idu četvorica na dvojicu, onda je doista teško.
Kod drugog pogotka Modrić je naivno ispao na vrhu šesnaesterca, a Brozović je zakasnio i povukao nogu da ne bi napravio prekršaj. Vatreni su samo poskakivali umjesto da krenu u duel. Ruiz je izveo minijaturu, to se mora priznati, ali jako su mu pomogli i hrvatski igrači.
A kad hoće, hoće i kad neće, neće. Španjolcima se odbijalo u mrežu, a Hrvatima pored vrata ili bi španjolski vratar obranio. Treći gol bio je logična posljedica promašenih šansi. Opet je hrvatska obrana neshvatljivo zaspala. Jasno se vidjelo da je Pongračić potpuno izgubljen, pa ne čudi što nije vidio da mu se Carvajal šulja iza leđa.
Španjolci iskoristili gotovo sve šanse
Španjolska je zaslužila vodstvo, ali Hrvatska je trebala, pa i morala postići barem jedan pogodak u prvom dijelu. Da jest, to bi bila drukčija priča. Ovako, kada odete na odmor s tri gola zaostatka, to je veliki pritisak u glavi. Pogotovo ako znate da ste promašili neke šanse koje ste trebali zabiti.
Visoki poraz peče, mogao je i trebao biti manji. Španjolci su gotovo sve svoje šanse iskoristili, dok Hrvati nisu mogli ni iz jedanaesterca pogoditi mrežu. Stoji da Vatrenima baš ništa nije polazilo za rukom i da sve okrenulo protiv njih, no činjenica je i to da su se Španjolci od prve minute nametnuli.
Oni su željeli pobjedu, a Hrvatska kao da je započela utakmicu s mišlju da uzme nulu. Kada uđete u utakmicu da igrate na nulu, ili se to barem tako čini, obično izgubite. To je tako u nogometu. Dalićevo vađenje Modrića bilo je logično. Očito ga je htio sačuvati za sljedeće utakmice. Doduše, nije baš nešto ni odigrao, ali nije jedini.
Još ništa nije gotovo za Vatrene
Dobra je vijest da ništa još nije gotovo i da će u sljedeće dvije utakmice biti dosta da osvoje četiri boda. Loša je vijest da s igrom kao protiv Španjolske to neće ići tako lako. Već protiv Albanaca vidjet ćemo je li ovo bio sam loš dan. Hrvatski su navijači navijanjem na kraju utakmice pokazali da ostaju čvrsto uz svoju reprezentaciju.
Vatreni su već tko zna koliko puta pokazali da se mogu podići sa zemlje na nebo, čak i u istoj utakmici, pa valja ostati optimist da to mogu još jednom napraviti. Mrtvi se broje na kraju bitke.