Nećemo reći da je Hrvatska u Pragu osigurala Svjetsko prvenstvo, još nije, ali može se reći da je popločila put do SAD-a, Kanade i Meksika. Bilo bi doista čudo da Vatreni ne pobijede u barem dvije od posljednje tri utakmice protiv doista skromnih suparnika, a još protiv Gibraltara i Farskih otoka igraju kod kuće.
Tri vijesti o kojima se priča
Ne sumnjamo da će Vatreni to rutinski odraditi, viza će biti izvađena možda već u sljedećem kolu jer pitanje je hoće li izmoždena Češka pobijediti na Farskim otocima, dok je sasvim jasno da će Hrvatska napuniti mrežu Gibraltara. Naravno da se mora ostati ozbiljan i pribran, nema podcjenjivanja, nije gotovo dok nije gotovo.
Jedinstvena šansa
No izbornik Zlatko Dalić dobit će jedinstvenu šansu razvijati mlade snage, a posve je jasno i vidljivo da Hrvatskoj nasušno trebaju mlađi, življi i hitriji igrači, posebice na napadačko-krilnim i obrambenim bočnim pozicijama. Već je trenutak da se razmisli s kojima i kakvim snagama doći na Svjetsko prvenstvo. Govorimo najviše o široj udarnoj postavi, o prvih 15-16 igrača, ali i kompletnom kadru.
Hrvatska već odavno ne dolazi na velika natjecanja samo da bi sudjelovala, mora zadržati visoke ambicija ako se želi napraviti zapažen rezultat. Bez visoko postavljenog cilja nema ni velikog rezultata. Prošli Euro trebao bi biti dovoljna opomena. Već u Njemačkoj se vidjelo što nedostaje, a tada su udarne snage bile mlađe dvije godine nego što će biti na Svjetskom prvenstvu.
Situacija podsjeća na onu prije SP-a 2002.
Na neki način trenutačna situacija podsjeća nas na vrijeme uoči Svjetskog prvenstva 2002. Brončani iz Francuske bili su na zalasku, već se dogodio posrtaj u kvalifikacijama za prethodni Euro, na koji se tada bilo puno teže plasirati nego zadnjih godina, pa se može povući paralela s lošim rezultatom Vatrenih na Euru u Njemačkoj.
Vatreni su se uspjeli plasirati na taj Mundijal, senatori su još dominirali, ali bilo je jasno da su dotrajali i da momčad treba špricu svježe krvi, mladosti, energije… Tadašnji izbornik Mirko Jozić nije imao snage, a ni hrabrosti povući jače poteze da se izbjegne debakl u Japanu i Južnoj Koreji.
U ring se izašlo sa starim snagama i odmah u prvoj utakmici vidjelo se da to više nije to. Da se na vrijeme pomladila udarna momčad, a bilo je materijala, tko zna što bi bilo. Naravno, nikada nije lako sklanjati u stranu zaslužne igrače, no potrebno je osjetiti kada je kucnuo taj trenutak. Taj problem je pogađao mnogo trofejne generacije svjetskog nogometa i mnogi su pali na tom ispitu. Ti primjeri trebaju biti pouka i upozorenje.
Je li kucnuo trenutak da Dalić povuče radikalnije poteze?
Je li to taj trenutak za Vatrene, jesu li neki dali što su imali ili još ima ulja u svijeći, to je pitanje s kojim se sudara izbornik Dalić i sigurno o tome razmišlja. Već je u nekoliko navrata u principu kazao da će ići do kraja s igračima koji su ga doveli tu gdje jest, no to je jako rastezljiva konstatacija. Nitko ne kaže da zaslužni igrači ne bi trebali biti u kadru, ali treba dobro razmisliti s kakvom ulogom. Iznijeli su još jedne mundijalske kvalifikacije, koje su, mora se i to reći, zbog proširenja glavnog natjecanja nikada lakše, ali pitanje je mogu li iznijeti glavni turnir, na kojem će konkurencija biti puno jača?
Na Euru smo vidjeli da je situacija granična, Hrvatska je bila blizu prolaska skupine, ali ipak nije prošla dalje, a trebala su joj samo četiri boda da bi to uspjela, i to u ne pretjerano jakoj konkurenciji. Italija već odavno nije što je bila, to se vidjelo već u sljedećoj utakmici protiv Švicarske, a Albanija je ipak reprezentacija iz donjeg pota.
Prošli Euro najbolje upozorenje
Hrvatska je natjecanje završila s dva boda, bez pobjede i s gorčinom u ustima. Dojam je bio da se moglo više, nije bilo ni sreće, ali bilo bi pogrešno i neozbiljno sve prebaciti na Fortunu. Tada smo pisali da se moraju izvući pravi zaključci kako bi na sljedećim turnirima izbjegli slične scenarije. Premise su bile očigledne, jasno je bilo da je potrebno pronaći hitrije i energičnije igrače, posebice na bočnim i napadačkim pozicijama.
I onda i sada je vidljivo da Vatreni trebaju više balansa u pogledu fizičke moći i znanja, odnosno mladosti i iskustva. Slični profili igrača ne mogu igrati jednako uspješno u veznom redu i na bočnim ili krilnim pozicijama. E, sad, lako je to sve reći, a teško provesti u djelo. Da bi mladi zamijenili stare, morate imati u špilu potrebnu kvalitetu. Je li Hrvatska u međuvremenu stvorila neke mlade igrače koji ispunjavaju uvjete? To je ključno pitanje.
Zamjene unijele živost
Iako je riječ o samo jednoj utakmici i teško je na osnovu nje donositi krajnje zaključke, drugo poluvrijeme protiv Češke sugerira neke odgovore. Ulaskom mlađih snaga, a posebice hitrijih i okretnijih igrača, koji su zauzeli svoje prirodne pozicije, odnos snaga se promijenio. I Franjo Ivanović, i Marco Pašalić, pa i Toni Fruk ispunili su očekivanja, podigli su razinu igre cijele momčadi. OK, može se reći da se Češka ispuhala u prvom dijelu i da je bilo lakše igrati u drugom, no nije to samo zbog toga. Marco Pašalić, primjerice, možda nije pretjerano hitar, ali ima profil krilnog igrača, to igra na potreban način, zna driblati, ići jedan na jedan i pucati s razornom ljevicom.
Može se nogomet igrati i bez krila, i to jako uspješan, Hrvatska je to već pokazivala, ali vrijeme i biologija čine svoje, ništa ne traje vječno. Osim toga, formacija 4-2-3-1 zahtjeva moćne bokove, posebice krila. Ne može se sve bazirati na Ivanu Perišiću, kojeg sustižu godine, htjeli to ili ne htjeli priznati. Razmišljamo unaprijed, govorimo o utakmicama s jačim suparnicima, kakvi nas čekaju na SP-u.
Potražiti nove igrače i ušpricati svježu krv
Dojam je da treba nešto poduzeti, povući neke jače, radikalnije poteze, pokušati još malo osvježiti momčad kako nam se ne bi dogodilo da tek poslije SP-a zavapimo za promjenama. Cilj je doći što jači i spremniji na Mundijal, barem pokušati, a da bi se to ostvarilo, potrebno je na vrijeme prepoznati situaciju i potražiti rješenja. Kažem, prošli Euro već je poslao neke signale, a to je bilo prije dvije godine. Najveći dio rostera već je zapečaćen, to je jasno, no možda treba razmisliti o nekim novim izazivačima za mjesto u reprezentaciji. Ima još dosta vremena do konačnog popisa, možda se neki nametnu, posebice na bočnim pozicijama.
Bit će zanimljivo vidjeti kako će se, primjerice, razvijati Moris Valinčić i Mateo Lisica. Igrama u Dinamu, pa i prije toga u Istri, naznačili su da imaju potencijal i potrebne kapacitete. Je li to dovoljno za poziv u reprezentaciju, drugo je pitanje. Slično vrijedi i za Diona Drenu Belju, pa i neke druge igrače u SHNL-u. Hrvatska liga možda nije neko mjerilo, ali Dinamo igra i u Europskoj ligi, i to zasad vrlo uspješno. Možda se na tom tragu otvaraju neka nova rješenja.
Promašena šansa Ivana Perišića
