Nakon što je postao predmet zafrkancije domaćih i stranih medija, Kruno Jurčić pokušao se „oprati“ objašnjenjem kako je Jose Mourinho, prije onog već čuvenog klinča sa slavnim Portugalcom, prvi prišao k njemu, ali Jurčić bi trebao znati da to ne mijenja puno na stvari.
Tri vijesti o kojima se priča
Trener Reala sigurno nije očekivao da će se naći u Jurčićevim čeličnom stisku, jer da jeste, zasigurno ne bi napravio onakvu facu. Jurčićeva dječačka impresioniranost Mourinhom ipak je puno manjim problem u odnosu na drastičan pad cijene Dinamovih nogometaša. Taj detalj zasigurno je najviše zabolio izvršnog predsjednika Dinama Zdravka Mamića koji danonoćno pazi da njegovoj radnoj zajednici ne nedostaje niti ptičjeg mlijeka, kako on to često zna reći.
Ako „modri“ nastave s rasprodajom teško stečenog ugleda, kao što je to bilo u Amsterdamu i Madridu, uskoro bi moglo na Maksimiru „usfaliti“ i obične vode. Jer, tko li će prodati igrače koji sve češće u europskim tiskovinama završavaju u rubrikama pod nazivom „šale i pošalice“? Koliko god Maminjo bio dobar i dokazan trgovac, teško će nakon svega za značajan novac prodati „robu s greškom“. Nije da to i prije nije znao napraviti, ali mušterije prije nisu znale da „roba ima ozbiljnu manu“, pa se ispod žita moglo svašta proturiti.
Jurčić iz „debakla u debakl“ ponavlja kako su njegovi „brucoši“, od kojih nekolicina imaju tridesetak i kusur godina, u Ligi prvaka radi stjecanja iskustva, ali Mamiću to opravdanje neće puno pomoći u razgovorima s potencijalnim kupcima maksimirskih proizvoda. „Car je gol“ i cijela Europa je to vidjela. Očajna igra „modrih“ nekim španjolskim medijima krunski je dokaz da bi Michel Platini morao razmisliti o promjeni, odnosno vraćanju na stari format Lige prvaka, u kojem, citiramo Marcu, nije bilo mjesta za kojekakve egzotične momčadi koje srozavaju ugled i natjecateljsku draž elitnog klupskog natjecanja.
Dinamo je ulaskom u Ligu prvaka zaradio sedam ili osam milijuna eura, no pravo je pitanje koliko će u narednom razdoblju izgubiti? Najbolje će se to vidjeti u predstojećem zimskom prijelaznom roku. Ako Maminjo na zimu uspije utopiti neku od svojih vedeta za ozbiljan novac, trebaju mu podignuti spomenik. Sad se ponovno postavljaju pitanja je li Dinamo uopće trebao stremiti ulasku u Ligu prvaka i ne bi li mu bilo bolje da se natječe u Europskoj ligi, gdje je ipak ravnopravniji suparnicima? I dalje mislimo da treba stremiti višim ciljevima, to je sportski i to je logično. U suprotnom, moglo bi se postaviti pitanje zbog čega drugoligaši uopće ulaze u prvu ligu ili zašto devedeset posto zemalja sudjeluje u kvalifikacijama za svjetsko prvenstvo kad znaju da se teško mogu plasirati, a ako se i plasiraju, bit će topovska hrana velikanima.
Mislimo da je uputnije razmišljati o boljoj pripremi, na svakoj razini, nego treba li sudjelovati u Ligi prvaka. Koliko god će to u ovom trenutku zvučati preoptimistično, mislimo da momčad Dinama ipak može puno bolje. Jer, ovo do sada je dno dna. Ne možemo se oteti dojmu da „modri“ nisu baš toliko loši da u prvih devet minuta prime tri gola, što je neviđeni raritet u Ligi prvaka.
Drugo je pitanje tko je glavni krivac za ovako očajne prezentacije i što bi se trebalo promijeniti da Dinamo dostojnije parira klubovima koji su stalni sudionici Lige prvaka. Jurčić stalno poteže priču o školi koju trebaju proći njegovi igrači, ali cinici će reći da je upravo on taj koji bi prije svih trebao savladati osnovno gradivo. Kad ga svlada, smanjit će i impresije prema drugim trenerima, pa će više pažnje posvetiti ulasku svoje momčadi u utakmicu.
